Zamucena rijeka
vjetar primiren
dugacka magla
oblik joj skriven
Uz svijecu bijelu
u zamahu tuge
otkljucavam skrinju
ispod 17. stube
Na dasku svjetlosti
papira zastarjela
lice mi problijedi
od njezina mirisa
Srce jace udari
u mraku topline
duh sjecanja se probudi
uz suzu tisine
Post je objavljen 22.09.2005. u 20:38 sati.