|
|
| svibanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
malo gluposti o meni....frendovima...uglavnom bit će svega i svačega...
wentwort miller
istina...
G Gloomy A Appealing B Busy R Rare I Important J Judicial E Elitist L Luscious
Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com
chad
Glittery texts by bigoo.ws
Hy! bila sam posljepodne u školi i šta sam saznala....saznala sam da su 2 i 3 gimnazije,2 i 3 ekonomske,2 i 3 elektro bili u našoj smjeni i zbog toga mi sve bilo nekak čudno....a tako će biti i sutra jedva čekam petak da se sve vrati u normalu....I još sam dobila komad iz frizerstva, jer nisam imala pojma da pita...i sad to
Moram to što prije ispravit, inače jadna ja....Ne mogu vjerovat još malo i škola gotova sve mi je nekak brzo prošlo...ko da sam jučer krenula u prvi srednje smjer frizer/krojač, kad sam upoznavala ljude koje nikad u životu nisam vidjela i koji su sada moji prijatelji koji mi ispunjavaju svaki dan....nažalost već troje frizera nam se ispisalo...i ak još koja padne razred bit će nas jako malo...i zbog toga će mi bit jako žao
...bye..KISS
EVO PAR SLIKICA....
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
BUKET CRVENIH KARANFILA
Svratila je u cvjećarnu i kupila buket crvenih karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
-Opet vi gospođice, čula je dubok poznat glas, glas starice koja je tu živjela,
-Da opet sam došla
-Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje dijete moje, mrtve ne možemo podići, iako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo.“ROĐEN 1959g,-UMRO 1977g.“.sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmijeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku.....Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su tog dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra, pod nogama joj je šuštalo lišće i išla je za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi, mislila sam na sebe i zadovoljstvo duše. Goran i Branka su se upoznali u djetinjstvu, išli su zajedno u gimnaziju i prijatelji su se šalili na njihov račun, govorili su im da su blizanci jer gdje je Goran bio tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome tajne, ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelji nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet Goran na elektronski, a Branka na pravo. Čekao ju je ispred fakulteta, razdvajali su se samo onda kad su morali. Jednoga dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila vrijeme, mislila je da je to sa Nenadom samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad ju je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal, bola je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
-Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas-rekao je Nenad.
Odveo ju je u drugu sobu, ljubio ju je samo kako on to može i zna. Branka se nije opirala, odjednom je netko došao i upalio svjetlo.-Odlazi među nama je gotovo-reče Branka. Bilo joj je neugodno što ju je Goran vidio sa Nenadom, ali je ubrzo zaboravila jer je voljela Nenada. Sutradan joj je majka rekla:“Tražila te je Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumjevanja za svoje patnje. Žao mi je Gorana, ali mama što mogu, ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju. Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-či rođendan i ujedno i njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci-sačekat ću Nenada dolje. Na stubištu je srela Goranovu majku svu uplakanu i zbunjenu. Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva, hoće zadnji put da te vidi. Ne mogu danas doći doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan. Prekasno će biti pođi sada. U bijeloj maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana. Branka, došla s, želio sam da te vidim, uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne, ali se nije branila, plašila se njegova pogleda......
-Znaš Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikada neću vidjeti tvoj smiješak.
-Ozdravit ćeš Gorane, moraš ozdraviti....
-Brankice htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj, reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš. U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je puhao vjetar. Umro joj je na rukama, tada se na njegovom grobu zaklela da se nikad neće udati i da će na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju.:-(
hy!evo ja sam odlučila da napišem novi post...nisam vam stigla
pisat jer mi se nije dalo a i nisam imala baš nešt vremena...pa sam danas odvojila malo vremena i za vas!Danas je u školi bilo super,sati su nam bili skraćeni 10 min,jer su ulicam našeg grada održavao kros...ja naravno nisam trčala kao ostali(nisam pukla da trčiim)....nakon što je završila nastava...ja osobno nisam planirala ić gledat već sam htjela ić doma al me frendica nagovorila da odemo samo pogledat ko trči pa da ćemo odma ić....tako da smo otišle,donekle je bilo zabavno a i dosadno jer baš i nisam za takva događanja....Ah,a sutra opet posljepodne u školu dobro pa nije sve tako crno,imamo školsku praksu,al
imamo samo tri sata jer smo podjeljeni u dvije grupe....pa onda doma...sam neznam dal čemo imat odmor jer gimnazijalci i ekonomci pišu nacionalne ispite,,,sad neznam el ujutro il posljepodne više nisam sigurna....sva sam zbunjena
Hvala bogu pa neću sutra vidit neke ljude koje organski ne podnosim...(niko od mojih frizera tek tolko da se zna)jer oni su mi ZAKONN
....no odoh ja nisam vam stavila slika jer nemam pojma kak...pa ću vam stavit jedan mali tekstić
Nije ovo za ljubav, nije za ljepotu, već da me se sjetiš nekad u životu, a da me se sjetiš to te ne zadužujem ,ti me zaboravi...ako to zaslužujem...
Zazvonio je telefon. Dugo je zvonio. Konačno se javio!
ON: Halo
ONA: Bok...ja sam. Dugo se nismo čuli....jako dugo
ON: Ne mogu vjerovati da si to ti...ali prepoznajem ti glas...da
ONA: da predugo...predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada...
ON: da....
ONA: Našla sam tvoj broj na informacijama...sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom...
ON: (tišina)...kako to da si nazvala...?
ONA: (tišina)..pa htjela sam te čuti...vidjeti kako si?
ON: Nakon toliko vremena pitaš kako sam...Dobro sam....ide nekako...živi se dan po dan. A ti?
ONA: dobro sam...
ON: Lažeš..osjećam ti po glasu..nikada nisi znala lagati
ONA: Tebi ne..
ON: DA to je uvijek valjalo kod nas....barem si nikada nismo lagali
ONA: Znaš...(tišina)...nemam pravo to pitati ali...jel se sjetiš kada mene
ON: (tišina)..
ONA: Ne moraš odgovoriti...postavljam pitanja bez smisla previše je vremena prošlo imaš svoj život...
ON:....naravno da te se sjetim....i nekada poželim da nije tako ali uvijek je isto
ONA: Pitam se zašto sam to napravila...zašto sam te otjerala od sebe...nikada mi to nije bilo jasno...možda sam se previše da ćeš biti kao i svi drugi da ćeš i ti otići na kraju..pa sam te otjerala....otjerala a samo sam htjela da ostaneš
ON: i ja sam htio samo to...ostati
ONA: Ja sam kriva za sve...
ON: Ne nisi ti kriva..i ja sam prebrzo digao ruke od tebe..otišo sam ponosno muški..da bi se sad sjedi sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao,
ONA: (tišina)...I kako si ti, jesi oženjen? Imaš obitelj?
ON: Nemam....oženio se jesam...ali nakon dvije godine sam se razveo. Bila je dobra, draga... sve mi je želje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoliti je ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguće pa sam je pustio da ode....Sada se udala ima dvoje djece i sretna je..
ONA: A ti živiš sam?
ON: Da. Živim sam...naučio sam se na to...navikne se čovijek kad mora
ONA.: Da....navikne se čovjek
On: A što je s tobom?
ONA: Ja sam sama....uživam kao i uvijek...dobro je
ON: Nikada se nećeš promijeniti...ali nisi sretna
ONA: (tišina)...
ON: Ne moraš mi to reći znam te toliko...mirnija si nego što si bila prije..
ONA: Eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...
ON: da, tko bi rekao da ćeš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena..
ONA: Da morala sam i ja malo odrasti
ON: Znaš često sam razmišljao o ovome...sanjao sam da ćeš nazvati, da ćeš se pojaviti negdje...onako iznenada. Zamišljao sam kako ću biti sretan ako te opet vidim ili čujem (tišina)...i jesam sretan...ali sam i istovremeno i potišten..
ONA: Zašto?
ON: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro....promijenili smo se...nismo više u stanju mijenjati sve.
ONA: Znam....da više nije isto...ali
ON: Nema tu više ali...znaš to i sama..ne moram ti to ja govoriti,,,odrasli smo
ONA: (tišina)....znači kad...spustim slušalicu
ON: Nećemo se više čuti...neću te zvati a nećeš ni ti mene...samo bi se povrijedili još više
ONA: Znači nećemo se ni vidjeti...?
ON: Nećemo to je bolje za nas oboje...bolje da te ne vidim
ONA: Htjela bi te vidjeti..
ON: Nije stvar u tome da te ne želim vidjeti...želim to više od svega....ali znam da ne smijem tako bi samo povrijedio sebe, a i tebe...
ONA: Znam...(tišina)...(tišina)
ON: Nisam te zaboravio nit ću to ikada napraviti...znaš da te nikada neću istjerati iz svog srca...niti iz svojih misli..tamo ću te čuvati dok sam živ
ONA: (tišina)..ali
ON: I nemoj se pitati zašto..nemoj jedina....tako je moralo biti. Sada najveća pogreška bila je vjerovati da možemo nastaviti tamo gdje smo stali prije 12god.
ONA: Ne mogu dalje....od onda? Od onoga dana
ON: Znam
ONA: Nisam htjela da budeš nesretan...oprosti mi
ON: Nisi ti kriva...ne moraš se krivit što sam te zavolio. Nisi ti kriva što ne mogu voljeti drugu...jednostavno je tako
ONA: (tihi jecaj)...
ON: Draga, vrijeme je da se pozdravimo...i da završimo s ovim mukom...molim te napravi to zbog sebe a i zbog mene....nećemo se više kažnjavati..dobro?
ONA: (tihi jecaj)....nemoj....nemoj spustiti slušalicu molim te
ON: (tišina)...nemoj plakati
ONA: (tihi jecaj)....volim te
ON: I ja tebe...ali ne možemo više ovako...ne možemo si opet otvarati stare rane....nemoj misliti na ti živi svoj život...živi i sjeti me se kada spavaš...tamo možemo biti zajedno tamo te čuvam svake noći tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi...
ONA: Ne želim ovo....ne želim da nestaneš
ON: Znam...ni jato ne želim ali znam da je to najpametnije....a znaš i ti ...samo što sada ne želim to priznati
ONA: Nemoj poklopiti slušalicu,,
ON: Onda ću ti pomoći još ovaj put voljena...pozdravit ću te...i reći da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu....živi srećo moja...živi...volim te
(spuštena slušalica)
ONA: ( tihi jecaj)....i ja tebe volim...jecaj
Prošlo je 40 god. Nisu nikada više razgovarali niti su se vidjeli. Onda je on umro. Na njegovoj ploči na donjem desnom kutu stajalo je ugravirano srce, a pored njega riječi: „OVO JE SRCE PRIPADALO SAMO NJOJ“...Pored toga stajao je datum njihovog telefonskog razgovora.
Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klečala sijeda starica i tiho plakala, suze su joj klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah bio je jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama držala je jednu crvenu ružu. Dugo je nepomično klečala,,zatim se nagnula poljubila ružu i stavila je na grob. Otišla je polako u daljinu...polako....polako kao da želi otići. Svake godine na taj dan dolazila je i nosila ružu. Uvijek se je zadržavala kojih 15 minuta i opet nestala....Jedne godine starica nije došla nije bilo starice....nije bilo više ruže....samo prazan grobak i snijeg po njemu. No te noći zvijezde su posebno sjale...sjale su jer nije više bilo tuge....jer su konačno bili zajedno....tamo gdje su jedino mogli biti sretni...zajedno u vječnosti!!!
ej ljudi evo ja po koji stoti put napravila blog jer nemam pametnijeg
posla....danas smo bili u školi....makar je ovo tjedan kad trebamo bit na praksi...al si nas povukli sa prakse jer nam fali sati u školi iz pojedinih predmeta...tak da je bilo super...onda sam poslje škole došla doma i u pola tri išla na praksu....crkla sam,imali smo posla jer je danas maturalna od 3.frizera(al će im bit veselo)tak da sam ja u došla kuć deset do osam.i sutra moram na praksu...(ništ od toga da ću spavat malo duže...jebi ga.neznam dal ću sutra uopće ić u grad..jebote baš sam razmišljala kad sam zadnji put bila....mislim da za josipovo(jako davno)no dobro odoh ja već sam sama seb dosadna....stavit ću vam jedan tekst pjesme koji sam pronašla dok sam listala spomenare iz osnovne škole...pozzzz
;-)SAMO OTVOREN UM PRIMA MUDROST, SAMO OTVORENE RUKE PRIMAJU DAROVE, SAMO OTVORENO SRCE PRIMA LJUBAV I SAMO NAJDRAŽE OSOBE PRIMAJU OVU PORUKU. Kada voliš možeš da živiš čak i ako si nesretan. Ne kaži sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruj sve što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi što ne možeš, samo voli onog tko tebe voli. Vrijeme je presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji se boje, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju, ali za ljubav vrijeme je vječnost. Trenutak je dovoljan da se upozna, trenutak je dovoljan da se zavoli. Ali mi vječnost nekad nije dovoljna da se zaboravi ono što trenutak stvori...duljine razdvajaju ljude, zbog njih se tuguje, plače, ali onome ko zaista voli daljine ništa ne znače! Nikad ne traži nešto savršeno, da zavoliš bit ćeš u opasnosti da umreš os ljubavi, zavoli nešto što nije savršeno i učini ga savršenim svojom ljubavlju ne gledaj ljepotu koja će te zanijeti, već gledaj dušu koja će te voljeti kada odlučiš da voliš prvo nauči hodati na snijegu, a da ne ostaviš tragove jer tako nikog nećeš povrijediti odlaskom, ne dozvoli da budeš nečiji stih potrudi se da mu budeš cijela poezija i životu poželi da ne izgubiš voljeno i da ne voliš izgubljeno, pobrini se da dobiješ ono što vidiš inače će te prisiliti da voliš ono što dobiješ, nema te mržnje koja je tako odvratna kao ljubav u stadiju raspadanja. Nikada ne daj srce ni po koju cijenu osim ako ti netko da srce u zamjenu....nikada ne počinji voljeti onog koga ne smiješ, nikada ne gledaj u oči onoga tko te ne zaslužuje, ali uvijek uzvrati ljubav onome tko ti je daje!!!;)
