Marketing
UHHH!!
Hy! bila sam posljepodne u školi i šta sam saznala....saznala sam da su 2 i 3 gimnazije,2 i 3 ekonomske,2 i 3 elektro bili u našoj smjeni i zbog toga mi sve bilo nekak čudno....a tako će biti i sutra jedva čekam petak da se sve vrati u normalu....I još sam dobila komad iz frizerstva, jer nisam imala pojma da pita...i sad to
Moram to što prije ispravit, inače jadna ja....Ne mogu vjerovat još malo i škola gotova sve mi je nekak brzo prošlo...ko da sam jučer krenula u prvi srednje smjer frizer/krojač, kad sam upoznavala ljude koje nikad u životu nisam vidjela i koji su sada moji prijatelji koji mi ispunjavaju svaki dan....nažalost već troje frizera nam se ispisalo...i ak još koja padne razred bit će nas jako malo...i zbog toga će mi bit jako žao
...bye..KISS
EVO PAR SLIKICA....
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Get free graphics at BlingyBlob.com!
BUKET CRVENIH KARANFILA
Svratila je u cvjećarnu i kupila buket crvenih karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
-Opet vi gospođice, čula je dubok poznat glas, glas starice koja je tu živjela,
-Da opet sam došla
-Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje dijete moje, mrtve ne možemo podići, iako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo.“ROĐEN 1959g,-UMRO 1977g.“.sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmijeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku.....Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su tog dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra, pod nogama joj je šuštalo lišće i išla je za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi, mislila sam na sebe i zadovoljstvo duše. Goran i Branka su se upoznali u djetinjstvu, išli su zajedno u gimnaziju i prijatelji su se šalili na njihov račun, govorili su im da su blizanci jer gdje je Goran bio tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome tajne, ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelji nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet Goran na elektronski, a Branka na pravo. Čekao ju je ispred fakulteta, razdvajali su se samo onda kad su morali. Jednoga dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila vrijeme, mislila je da je to sa Nenadom samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad ju je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal, bola je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
-Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas-rekao je Nenad.
Odveo ju je u drugu sobu, ljubio ju je samo kako on to može i zna. Branka se nije opirala, odjednom je netko došao i upalio svjetlo.-Odlazi među nama je gotovo-reče Branka. Bilo joj je neugodno što ju je Goran vidio sa Nenadom, ali je ubrzo zaboravila jer je voljela Nenada. Sutradan joj je majka rekla:“Tražila te je Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumjevanja za svoje patnje. Žao mi je Gorana, ali mama što mogu, ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju. Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-či rođendan i ujedno i njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci-sačekat ću Nenada dolje. Na stubištu je srela Goranovu majku svu uplakanu i zbunjenu. Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva, hoće zadnji put da te vidi. Ne mogu danas doći doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan. Prekasno će biti pođi sada. U bijeloj maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana. Branka, došla s, želio sam da te vidim, uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne, ali se nije branila, plašila se njegova pogleda......
-Znaš Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikada neću vidjeti tvoj smiješak.
-Ozdravit ćeš Gorane, moraš ozdraviti....
-Brankice htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj, reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš. U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je puhao vjetar. Umro joj je na rukama, tada se na njegovom grobu zaklela da se nikad neće udati i da će na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju.:-(
Post je objavljen 30.05.2007. u 19:46 sati.