napokon novi post...

utorak, 29.05.2007.

hy!evo ja sam odlučila da napišem novi post...nisam vam stigla
pisat jer mi se nije dalo a i nisam imala baš nešt vremena...pa sam danas odvojila malo vremena i za vas!Danas je u školi bilo super,sati su nam bili skraćeni 10 min,jer su ulicam našeg grada održavao kros...ja naravno nisam trčala kao ostali(nisam pukla da trčiim)....nakon što je završila nastava...ja osobno nisam planirala ić gledat već sam htjela ić doma al me frendica nagovorila da odemo samo pogledat ko trči pa da ćemo odma ić....tako da smo otišle,donekle je bilo zabavno a i dosadno jer baš i nisam za takva događanja....Ah,a sutra opet posljepodne u školu dobro pa nije sve tako crno,imamo školsku praksu,al
imamo samo tri sata jer smo podjeljeni u dvije grupe....pa onda doma...sam neznam dal čemo imat odmor jer gimnazijalci i ekonomci pišu nacionalne ispite,,,sad neznam el ujutro il posljepodne više nisam sigurna....sva sam zbunjena lud Hvala bogu pa neću sutra vidit neke ljude koje organski ne podnosim...(niko od mojih frizera tek tolko da se zna)jer oni su mi ZAKONN thumbup cool cerek ....no odoh ja nisam vam stavila slika jer nemam pojma kak...pa ću vam stavit jedan mali tekstić mah wave zujo party

Nije ovo za ljubav, nije za ljepotu, već da me se sjetiš nekad u životu, a da me se sjetiš to te ne zadužujem ,ti me zaboravi...ako to zaslužujem... cerek cerek
zaliven
Zazvonio je telefon. Dugo je zvonio. Konačno se javio!
ON: Halo
ONA: Bok...ja sam. Dugo se nismo čuli....jako dugo
ON: Ne mogu vjerovati da si to ti...ali prepoznajem ti glas...da
ONA: da predugo...predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada...
ON: da....
ONA: Našla sam tvoj broj na informacijama...sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom...
ON: (tišina)...kako to da si nazvala...?
ONA: (tišina)..pa htjela sam te čuti...vidjeti kako si?
ON: Nakon toliko vremena pitaš kako sam...Dobro sam....ide nekako...živi se dan po dan. A ti?
ONA: dobro sam...
ON: Lažeš..osjećam ti po glasu..nikada nisi znala lagati
ONA: Tebi ne..
ON: DA to je uvijek valjalo kod nas....barem si nikada nismo lagali
ONA: Znaš...(tišina)...nemam pravo to pitati ali...jel se sjetiš kada mene
ON: (tišina)..
ONA: Ne moraš odgovoriti...postavljam pitanja bez smisla previše je vremena prošlo imaš svoj život...
ON:....naravno da te se sjetim....i nekada poželim da nije tako ali uvijek je isto
ONA: Pitam se zašto sam to napravila...zašto sam te otjerala od sebe...nikada mi to nije bilo jasno...možda sam se previše da ćeš biti kao i svi drugi da ćeš i ti otići na kraju..pa sam te otjerala....otjerala a samo sam htjela da ostaneš
ON: i ja sam htio samo to...ostati
ONA: Ja sam kriva za sve...
ON: Ne nisi ti kriva..i ja sam prebrzo digao ruke od tebe..otišo sam ponosno muški..da bi se sad sjedi sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao,
ONA: (tišina)...I kako si ti, jesi oženjen? Imaš obitelj?
ON: Nemam....oženio se jesam...ali nakon dvije godine sam se razveo. Bila je dobra, draga... sve mi je želje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoliti je ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguće pa sam je pustio da ode....Sada se udala ima dvoje djece i sretna je..
ONA: A ti živiš sam?
ON: Da. Živim sam...naučio sam se na to...navikne se čovijek kad mora
ONA.: Da....navikne se čovjek
On: A što je s tobom?
ONA: Ja sam sama....uživam kao i uvijek...dobro je
ON: Nikada se nećeš promijeniti...ali nisi sretna
ONA: (tišina)...
ON: Ne moraš mi to reći znam te toliko...mirnija si nego što si bila prije..
ONA: Eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...
ON: da, tko bi rekao da ćeš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena..
ONA: Da morala sam i ja malo odrasti
ON: Znaš često sam razmišljao o ovome...sanjao sam da ćeš nazvati, da ćeš se pojaviti negdje...onako iznenada. Zamišljao sam kako ću biti sretan ako te opet vidim ili čujem (tišina)...i jesam sretan...ali sam i istovremeno i potišten..
ONA: Zašto?
ON: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro....promijenili smo se...nismo više u stanju mijenjati sve.
ONA: Znam....da više nije isto...ali
ON: Nema tu više ali...znaš to i sama..ne moram ti to ja govoriti,,,odrasli smo
ONA: (tišina)....znači kad...spustim slušalicu
ON: Nećemo se više čuti...neću te zvati a nećeš ni ti mene...samo bi se povrijedili još više
ONA: Znači nećemo se ni vidjeti...?
ON: Nećemo to je bolje za nas oboje...bolje da te ne vidim
ONA: Htjela bi te vidjeti..
ON: Nije stvar u tome da te ne želim vidjeti...želim to više od svega....ali znam da ne smijem tako bi samo povrijedio sebe, a i tebe...
ONA: Znam...(tišina)...(tišina)
ON: Nisam te zaboravio nit ću to ikada napraviti...znaš da te nikada neću istjerati iz svog srca...niti iz svojih misli..tamo ću te čuvati dok sam živ
ONA: (tišina)..ali
ON: I nemoj se pitati zašto..nemoj jedina....tako je moralo biti. Sada najveća pogreška bila je vjerovati da možemo nastaviti tamo gdje smo stali prije 12god.
ONA: Ne mogu dalje....od onda? Od onoga dana
ON: Znam
ONA: Nisam htjela da budeš nesretan...oprosti mi
ON: Nisi ti kriva...ne moraš se krivit što sam te zavolio. Nisi ti kriva što ne mogu voljeti drugu...jednostavno je tako
ONA: (tihi jecaj)...
ON: Draga, vrijeme je da se pozdravimo...i da završimo s ovim mukom...molim te napravi to zbog sebe a i zbog mene....nećemo se više kažnjavati..dobro?
ONA: (tihi jecaj)....nemoj....nemoj spustiti slušalicu molim te
ON: (tišina)...nemoj plakati
ONA: (tihi jecaj)....volim te
ON: I ja tebe...ali ne možemo više ovako...ne možemo si opet otvarati stare rane....nemoj misliti na ti živi svoj život...živi i sjeti me se kada spavaš...tamo možemo biti zajedno tamo te čuvam svake noći tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi...
ONA: Ne želim ovo....ne želim da nestaneš
ON: Znam...ni jato ne želim ali znam da je to najpametnije....a znaš i ti ...samo što sada ne želim to priznati
ONA: Nemoj poklopiti slušalicu,,
ON: Onda ću ti pomoći još ovaj put voljena...pozdravit ću te...i reći da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu....živi srećo moja...živi...volim te
(spuštena slušalica)
ONA: ( tihi jecaj)....i ja tebe volim...jecaj
Prošlo je 40 god. Nisu nikada više razgovarali niti su se vidjeli. Onda je on umro. Na njegovoj ploči na donjem desnom kutu stajalo je ugravirano srce, a pored njega riječi: „OVO JE SRCE PRIPADALO SAMO NJOJ“...Pored toga stajao je datum njihovog telefonskog razgovora.
Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klečala sijeda starica i tiho plakala, suze su joj klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah bio je jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama držala je jednu crvenu ružu. Dugo je nepomično klečala,,zatim se nagnula poljubila ružu i stavila je na grob. Otišla je polako u daljinu...polako....polako kao da želi otići. Svake godine na taj dan dolazila je i nosila ružu. Uvijek se je zadržavala kojih 15 minuta i opet nestala....Jedne godine starica nije došla nije bilo starice....nije bilo više ruže....samo prazan grobak i snijeg po njemu. No te noći zvijezde su posebno sjale...sjale su jer nije više bilo tuge....jer su konačno bili zajedno....tamo gdje su jedino mogli biti sretni...zajedno u vječnosti!!!