Oko 25 tisuća ljudi je u Mostaru palo u trans kada se uz melodiju pjesme "Početak" na velikoj pozornici pojavio Thompson. Publika, za koju se činilo da je u svakoj pjesmi dosegnula vrhunac od početka do kraja koncerta probdjela je na nogama pjevajući sa svojim idolom stihove pjesama.
"Mene danas napadaju da smo fašisti, nacisti, a tako i sve vas koji ste ovdje, no mi to nismo. Mi smo hrvatski domoljubi. Poručujemo svima da postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći jer ova je zemlja stvorena krvlju i znojem", istaknuo je Thompson uz veliko odobravanje publike koja je odgovorila: “U, boj, u boj, za narod svoj!


Na Thompsonovu repertoaru u Mostaru podjednako su bile zastupljene pjesme s novog i hitovi sa starih albuma koje publika očito nije zaboravila. Što se tiče sigurnosne situacije nismo zabilježili nikakve izgrede, a zamjetno je bilo pojačano prisustvo policije na prilazima stadionu kao i veliki broj zaštitara na samom stadionu.
Nakon koncerta upriličena je konferencija za novinare tijekom koje se Thompson zahvalio predivnoj publici na veličanstvenoj atmosferi. On je istaknuo kako mu je velika želja bila napraviti humanitarni koncert u Sarajevu, ali da je koncert odgođen iz dobro poznatih razloga, ali kako se nada da će on ipak biti održan, prenosi Fena.
Na pitanje što poručuje Sarajevu, Thompson je kazao kako su njegove pjesme poruka Sarajevu, a to je ljubav, mir, domovina, Bog i čovjek.
Koncert u Mostaru 25 je po redu, od ukupno 130 planiranih u sklopu Thompsonove svjetske turneje pod nazivom "Bilo jednom u Hrvatskoj".
Thompson je istaknuo kako njegovi koncerti uvijek prolaze bez ikakvih izgreda.
"Nisam odgovoran ako se netko na koncertu napije i pravi gluposti. Vjerujte to uopće nije slika na mojim koncertima. Nakon svakog uspješnog koncerta ne želim se nikome pravdati, to su gluposti, moje pjesme su moja osobna iskaznica, Bog, obitelj, domoljublje, čovjek", kazao je Thompson te se zahvalio svima, koji su pomogli za održavanje koncerta u Mostaru.


Marko Perković Thompson prije koncerta u Mostaru posjetio je nekoliko dječjih ustanova u gradu, među njima i Odjel pedijatrije KB-a Mostar. Djeca s Odjela pjevača su dočekala s oduševljenjem, a oni koji su taj dan otpušteni iz bolnice nisu željeli otići kući nego su pola dana čekali njegov dolazak. Pojedini djelatnici KB-a doveli su i svoju djecu da vide Thompsona.


Thompson čovjek iz naroda
“Nakon posjeta djeci u vrtiću, došao sam vidjeti bolesnu djecu, bebe i njihove majke, kao i osoblje. Raduje me što mi ljudi ovdje žele dati podršku da nastavim raditi takve pjesme i vidim koliko im one znače. Sve to skupa mi je dodatna motivacija za moj budući rad i nove pjesme”, kazao je Thompson izrazivši nadu da će što skorije ponovno posjetiti Mostar i dječicu koju je jučer obišao. Ni voditeljica Dječjeg odjela Vesna Brkić nije krila radost zbog Thompsonova dolaska. “Oduševljena sam što je Thompson uspio pronaći vremena da posjeti naš odjel. Kada su nam javili da će doći, među svim djelatnicima zavladala je pozitivna energija. Thompsona cijenim kao pjevača, čovjeka i volim sve njegove pjesme. Pravi je čovjek iz naroda i Bog dao da je još više ljudi poput njega”, ustvrdila je uzbuđeno dr. Brkić. Za naš list pjevač je prokomentirao i njegova očekivanja od sinoćnjeg koncerta pod Bijelim brijegom. “Očekujem dobru atmosferu, dostojanstvo koje uvijek ističem, velik broj ljudi i da ćemo napraviti jedan kvalitetan koncert”, ustvrdio je Thompson. Nije ga obeshrabrilo ni ružno vrijeme i kiša koja je padala i jučer u Mostaru. Kazao je kako nikako ne može biti većeg nevremena nego na Maksimiru gdje je, unatoč vremenskim neprilikama, uspio napraviti pravi spektakl.


Turneja se nastavlja
Dodao je kako je mostarski koncert tek prvi u nizu istih po BiH u sklopu turneje i promocije albuma “Bilo jednom u Hrvatskoj”. “Planirana su dva koncerta u središnjoj Bosni, Livnu, Širokom Brijegu, a nakon Nove godine ćemo opet napraviti jednu miniturneju za moju publiku ovdje. Tu je moj narod”, ustvrdio je Thompson dodavši da ga skoro mogu očekivati i u Ljubuškom gdje ima puno prijatelja. Thompson se ponovno osvrnuo na napade koje je neposredno prije koncerta u Mostaru doživio od pojedinaca i udruga. “Mislim da nitko nema nikome pravo određivati što će slušati i koga će dovoditi u svoj grad. Moje pjesme govore o ljubavi prema domovini, prema običajima, Bogu, vjeri, čovjeku i obitelji. U njima nema ništa od onoga što mi pripisuju”, kazao je Thompson dodavši da se radi o čistim provokacijama i huškanju koji su u svakom pogledu loši i da se ne odnose na njega. Oslikavaju društvo u kojem živimo.


Koncert samo odgođen
Komentirao je i zamjerke mnogih koji su mišljenja da je unatoč pritiscima morao bit ustrajan i održati koncert u Sarajevu. “Volio bih da se koncert u Sarajevu održi. Nažalost, bio je veliki pritisak na organizatore koji nisu mogli normalno odraditi pripremu za isti. Napominjem kako koncert nije otkazan, nego samo pomaknut za drugi termin, za neka bolja vremena. Nadam se da će se svi ti ljudi ohladiti malo od svojih izjava i prepucavanja i mislim da će pobijediti razum i ljubav”, zaključio je Thompson.


Vukovarska trojka koja je ubijala , palila , uništavala , silovala ( da ne nabrajam dalje) nedužne hrvatske civile je dobila sramotnu presudu u Haaškom sudu. Za nas je HAAG mrtav , al imamo jednu poruku za sve njih - "stići će vas BOŽJA pravda to već svatko zna".... žalosno je samo to da će oni iz Haaga u skoroj budućnosti pisati povijest na ovim prostorima , no mi ne smimo dati da nove generacije imaju lažnu sliku o domovinskom ratu .....mi ćemo i dalje pričati našu priču - istinitu Hrvatsku priču .... jer je istina voda duboka....

Nakon što je mostarski muftija(eh,što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica) Seid Smajkić, u bosanskohercegovačkom Dnevnom avazu gostovanje Marka Perkovića Thompsona u Mostaru nazvao "čistom provokacijom za Bošnjake", Thompson je muftijinu izjavu jednako ocijenio.
"Izjava Mostarskog muftije Seida Smajkića predstavlja čistu provokaciju za Hrvate koji su Bosni i Hercegovini konstitutivni narod zajedno s Bošnjacima i Srbima. Isto tako njegova izjava izraz je klasičnog fundamentalizma i isključivosti kako vjerske tako i nacionalne te pokušaj stvaranja vjerske i nacionalne netrpeljivosti između dva konstitutivna naroda koji žive u Mostaru, Hrvata i Bošnjaka." - stoji u priopćenju objavljenom sinoć na Thompsonovoj službenoj web stranici.U priopćenju Thompsonove producentske kuće MP-Ton izražava se žalost činjenicom da se "pozvanim za takve monstruozne optužbe koje bi uvrijedile svakog časnog čovjeka, našao upravo jedan od vjerskih vođa koji bi prvenstveno u tekstovima Marka Perkovića Thompsona morao naći izvorište vjere." "Da je efendija Smajkić kojim slučajem pročitao te tekstove ili ih čuo opjevane, tada nikako ne bi uputio uvredljive riječi onome koji u svojim pjesmama veliča najveće vrjednote čovjeka, a to su ljubav prema Bogu, ljubav prema obitelji i ljubav prema domovini.To što je Thompson Hrvat i što kroz svoje pjesme priča hrvatsku priču ne smije i ne može biti razlog da ga ljudi druge
narodnosti i vjere, a osobito Bošnjaci, optužuju za fašizam.Izjave i optužbe mostarskog muftije ne samo da su neutemeljene nego su i opasne jer on ne samo da obmanjuje javnost vlastitim interpretacijama nego pokušava zastrašivati nekakvim "udarnim hordama" koje postoje samo u Smajkićevim mislima."- navodi se u izjavi MP-Tona.Thompsono poziva muftiju Smajkića da konkretnim primjerom pokaže kakve veze njegov koncert ima s "uništavanjem partizanskih spomenika, ispisivanjem fašističkog znakovlja i imenovanjima ulica", za što je muftija optužio Thompsona u spomenutom intervjuu Avazu.




Vijorit će se HRVATSKE zastave u Mostaru (nek se čuje nek se zna nek vijori zastava)... Ovo već lagano prelazi u igre bez granica ... bez obzira na nove optužbe na račun čovjeka koji dolazi svom narodu u susjednu zemlju (ponavljam - svom narodu), koncert će se održat ... organizatori moraju napravit sve da naši prijatelji ne samo u BiH već i u drugim zemljama gdje žive Hrvati mogu uživat u večeri s Markom kao što i mi uživamo na ovoj turneji ... da bude jasno , Thompsonova publika ne radi nerede niti ih Marko želi , niti govori o mržnji i poticaju na takvo nešto ... nego naprotiv on pjeva i govori o ponosu , vjeri u Boga , obitelji , domovini , poštenju , dobroti ... al dobro , neću više o tome jer postaje već dosadno objašnjavanje onima koji ne vole Thompsona , Hrvate i onima koji ne vjeruju u Boga šta znači riječ ČOVJEK (budi čovik
to je dika , budi roda svoga slika , ne daj na se ne daj svoje , nemoj tuđe prokleto je)...no kao što to uvijek biva , dobro će pobjediti zlo ... "zabranit nam pjesmu nitko ne može" ...pa ni nikakvi miševi iz rupa izišli... veliki pozdrav svim ponosnim , poštenim i dobrim ljudima ... Živili i Bog vas blagoslovio ... a za naše hrabre vatrogasce i branitelje imamo pjesmu - ratnici svijetla -"branili su zemlju i rame uz rame ko ratnici svjetla stali protiv tame ,zato zora sviće , zato dan se budi , hvala im na svemu slobodni smo ljudi"...počivali u miru...

Marko Perković Thompson - Najveća zvijezda hrvatske estrade govori o svom koncertu u Zagrebu, planovima za budućnost, publici i kritičarima.
Od svoje prve pjesme pa sve do danas, bio je i ostao simbol prkosa, glas nepokorene i neporažene Hrvatske. Svojim je pjesmama budio i uznosio baklju hrvatske slobode. S njegovim pjesmama hrvatski su branitelji odlazili i vračali se s bojišta, a u neokupiranom dijelu Hrvatske njegove pjesme bile su gotovo najomiljenije ratne himne, koje su ljudima davale nadu u opstanak i pobjedu. Jedan je od rijetkih ljudi iz javnoga života koji je do kraja ostao doslijedan u svom nastupu i vjeran svojim idejama. U njegovim pjesmama nema niti jedne jedine riječi mržnje, što mu protivnici hoće podmetnuti,
imputirajući mu neke tuđe pjesme. Sve njegove pjesme su poput Davidovih psalama, i u njima je, na unikatan i samo sebi svojstven način, opjevao svoj «mali dio svemira». Ta njegova dosljednost, ta uzdignuta glava, u vremenu kada su sve vrijednosti na kojima je nastala suvremena Hrvatska bačene u blato, u glib, gdje ih svakodnevno valjaju i vucaraju kojekakvi sitni cinkaroši, prevrtljivci, bezličnici i mutikaše, možda je glavni razlog njegove nepobitne i masovne popularnosti. Marko Perković Thompson sasvim sigurno nije samo pjevač, on je i simbol jednog teškog ali ponosnog vremena, jednog pobjedničkog duha i jedne nepokorene Hrvatske. A ovo je njegov nedavni interwiev .... pozzzz svima ....
evo vam slika iz moje perspektive .... bilo je negdje oko 20:00...




- Prvo pitanje glasi - što da nije pala kiša? Da li bi u subotu stadion bio ispunjen kao u nedjelju?Po službenom policijskom izvješču u subotu, kad je koncert trebao biti održan, pa je zbog kiše koncert prebačen za nedjelju, procjenjeno je da oko petnaest tisuća ljudi ne bi moglo ući na stadion. U subotu bi bilo više ljudi nego što je bilo u nedjelju. Srećom ljudi su nakon proloma oblaka smogli snage ponovno doći na koncert, pa mogu reći da sam dva dana zaredom punio maksimirski stadion. Ljudi su zaista željeli taj koncert što meni kao glazbeniku izuzetno priznanje i nagrada od strane publike.

- Nikad nije lako odgađati rasprodati koncert posebice ne onaj na najvećem zagrebačkom stadionu. Zajedno s organizatorima bio sam stisnut uz zid. Nadao sam se da kiša neće padati dva dana zaredom. Jednoglasno smo
donijeli odluku da koncert prebacimo za 24 sata. Mislio sam:” Bože nije valjda da ne želiš da se održi ovaj koncert “. I tek sutradan kad je sve prošlo shvatio sam da je Bog htio da Maksimir dva dana zaredom bude pun.

- Čestitamo na hrabrosti, nije se lako odlučiti za tako skupe poteze.
Zagreb se nametao kao glavni koncert turneje “Bilo jednom u Hrvatskoj” , jednako kao što je Poljud bio središnji koncert turneje “E moj narode”. Nakon Poljuda ostalo je u zraku razmišljanje o tako velikom koncertu i u Zagrebu. S više strana je krenula incijativa da se veliki koncert u Zagrebu organizira već te godine. Tako sam u vrijeme snimanja albuma “Bilo jednom u Hrvatskoj” planirao koncert u Maksimiru.

- Hoćete li ponovno nastupiti i na Poljudu?
Ne ove godine. Zagreb i Maksimir ostaju središnji dio ove turneje. Zasad želimo uživati u uspjehu koncerta u Maksimiru. Ovu produkciju nije lako napraviti. Kad stanete na binu od šesto metara kvadratnih onda je bubnjar od vas udaljen tridesetak metara. Nije ga jednostavno vidjeti, a kamo li čuti.

- Kako je vaša obitelj proživljavala groznicu maksimirske subotnje večeri?
Odlično, moja obitelj i moja rodbina svi su bili uvjereni da će Maksimir i sutra opet biti pun. Zapravo, jedini sam se pribojavao što će sutra biti, jer mnogo je ljudi moralo otputovati natrag. Drugi dan su planirali za nešto drugo, pa sam osjećao strah, ali moji su bili opušteni. Supruga mi je kazivala:”Neboj se vidjet češ sutra kako će sve biti dobro”. Obitelj mi je bila velika utjeha.

- Vaš posljednji studijski album “Bilo jednom u Hrvatskoj” dugo se iščekivao. Kad se pojavio odmah se pronio glas kako Thompson nema hit-zato je sve to tako dugo snimao. Da li je vama više neophodan hit, odnosno koliko ste vi sada postali posebna estradna kategorija s vlastitim pravilima?
Ne znam koliko mogu objektivno govoriti o tome. Mislim da se kao glazbenik od samih svojih početaka s “Čavoglavama” razvijam dobro, ali drugačije od drugih kolega. U produkcijskom i aranžerskom smislu krenuo sam dalje i s te strane na novom albumu ne bih promjenio baš ništa. Teme prisutne na mom novom albumu prioritetne su u mom sadašnjem pogledu na
život. To je najbolje što sam sada mogao napraviti. Pokazalo se da ova priča kao jedna cjelina ima težinu i sve zajedno je jedan veliki hit. U Maksimiru nema pjesme s novog albuma koju publika nije pjevala. Hoću li na slijedećem albumu imati drugačiji pristup to sada ne znam.

- Koliko je vaša publika čvrsto uz vas toliko su glasni i nepomirljivi vaši medijski protivnici. Ipak uoči maksimirskog koncerta nisu vas derali kao što znaju. Da li stoga jer su mislili da nećete uspjeti napuniti dinamov stadion?
Publika koja je došla dva dana u Maksimir je najbolja publika na svijetu. Nekoliko sati su kisnuli skandirajući moje ime.To je nešto izuzetno, tako su i oni koji redoviti udaraju po meni morali priznati činjenično stanje. Veliki broj ljudi voli i poštiva ono što ja radim.

- Je li vaš koncert u Maksimiru znači da će desnica pobjediti na predstojećim izborima? Volio bih da desnica pobjedi, ali ja ne mogu utjecati na te stvari. Pjesme radim nevezano uz politička događanja. Sve što govorim moj je osobni stav, nisam glasnogovornik neke stranke ili udruge. Radim iz uvjerenja, a da li neki političari na tome mogu graditi neki svoj probitak- to je njihova stvar.

- Nekad ste bili član HSP-a, što danas mislite o toj stranci i odnosima između pravaških stranaka? HSP je potrebna na hrvatskoj političkoj sceni i takva stranka mora postojati. O njihovim političkim potezima ne bih govorio. Hrvatska se treba razvijati u demokratskom duhu, a to znači da svatko ima pravo na svoj stav. Pripadam desnom političkom uvjerenju. Za mnoge biti desno znači biti fašist, a ja to ne mogu prihvatiti.Za mene biti desno znači vjerovati u Boga, poštivati svakog čovjeka, cijeniti tuđe, a isticati svoje. Volim svoju domovinu i to kroz svoje pjesme stalno ističem.

- Jesu li zacjelile sarajevske rane?
Imali smo namjeru pomoći Hrvatskom katoličkom društvu u izgradnji doma za siromašne studente. Ujedno smo htjeli obilježiti obljetnicu dolaska Pape Ivana Pavla II. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će se netko zbog toga usuditi mene i moju publiku tako prozivati baš u gradu gdje stalno pričaju o multinacionalnim pogledima. Sad se hrvatski čovjek u Bosni treba upitati kakva su njegova prava, smije li on slušati nekoga koga želi ili mora slušati ono što će mu tamo netko drugi nametnuti. Nije to dobro, posebno je sramotno što su čak i vjerski vođe služili neistinom. Neki muftija je rekao da nakon svakog mog koncerta u Bosni i Hercegovini horde ruše bošnjačku imovinu. Laž bez ikakve činjenice jer nikad na mojim koncertima nije bilo nikakvog incidenta. S bine sam uvijek poručivao pokažimo ponos i dostojanstvo. O tome zašto neki ljudi histerično lažu protiv mene više trebaju govoriti sociolozi.

- Zabrana sarajevskog koncerta posebno je sramotna za brojne Bošnjake koji su bili u HOS-u. Sjećam se kako je nekada u Starćevićanskom domu bilo pola crnih, a pola zelenih osmrtnica. Hoćete li ikad više ići u Sarajevo?
Odazvat ću se svaki put kad me pozovu, ali ne bih volio da se preko mojih leđa i leđa moje publike lome nekakva koplja. Živimo u 21. stoljeću i sada zabraniti neki koncert i neko okupljanje, prozivajući nekoga da je fašist ili nacionalist, ne spada u ovo vrijeme. Koja je od mojih pjesama nekoga u Sarajevu mogla uvrijediti?

- Jasenovac i Gradiška stara.
To su gluposti zna se moj službeni repertoar i svatko tko dođe na moj koncert može ćuti što pjevam. Pjesme koje govore o ubijanju i klanju nisu moja životna načela. Moja životna načela su ljubav prema Bogu, obitelji i domovini. Ono što mi žele staviti na leđa neću nikad prihvatiti. Istodbono dok mene lažno prokazuju kao fašistu slave se Titovi rođendani. Umjesto
da ga se službeno proglasi za najvećeg ratnog zločinca na ovim prostorima, mladi u Kumrovcu na majicama nose natpise SFRJ. Činjenica da je Tito izvršio genocid nad hrvatskim narodom uopće se ne uvažava. U hrvatskom narodu nema nikog tko u obitelji nema nekog koga je komunistički režim ubio, protjerao ili zatvorio. Tako se stvara revolt i bunt, pa se ljudi ponašaju kako se ponašaju. A onda za to optužuju mene, a ne Tita i njegov zločinački režim.

- Da, malo je obitelji u kojim netko nije stradao, bilo ovih ili onih. Bi li se vi išli pokloniti žrtvama u Jasenovcu?
Tko sam i što sam ja? Koga bih trebao predstavljati? Glazbenik sam bez stranke i udruge, ne predstavljam državu. Zašto bih se trebao pokloniti. Tko se poklonio mom ujaku kad su ga smaknuli partizani? Nema smisla da se ja nekome poklanjam. Ali svaki zločin kao zločin osuđujem, kao pojedinac, građanin i Hrvat.

- Kako bi rješili problem branitelja?
Stalno sam govorio nemojte da vas proglase ludim, nemojte da sutra vaša djeca zbog toga ispašataju. Dati ljudima dijagnozu PTSP-a i dvije, tri ili pet tisuća kuna nije pravo rješenje. Ako se kasnije žele zaposliti zbog dijagnoze ne mogu. Možda će im sutra reći- vi ste ludi- pa im zabraniti i glasovanje. Uz puste “Latinice” i slične emisije protiv njih, branitelji mogu samo poluditi još više. Privilegije moraju postojati, ali mi smo stvoreni od Boga da bi radili. Braniteljima uz braniteljski dodatak treba omogući posao. Umjesto pravog rješavanja braniteljskog pitanja ponovno se u prvi plan guraju antifašistički borci. A ova Hrvatska je stvorena na muci i krvi ove pobjedničke generacije, a nikako na temeljima antifašizma i nečega što nam je donosila propala Jugoslavija. Nisam protiv antifašista, sigurno je u njihovim redovima
bilo onih za i onih koji su mislili da će imati Hrvatsku, ali činjenica je da su ipak stvorili Jugoslaviju. Ovu Hrvatsku stvorili smo mi branitelji, a nama sad nekakvi antifašisti žele nametnuti da to nije tako, nego smo mi ovdje kao slučajno došli, izginuli i prolili krv. Zašto ako su prije toga oni stvorili ovu državu?

- Petog kolovoza prošle godine uspjeli ste pola Hrvatske dovesti u Čavoglave. U tom mnoštvu su i mnogi umjetnici, kako oni
gledaju na vaš rad?
Ne samo u Čavoglave, gdje god se pojavim brojni intelektualci, sportaši i umjetnici okupljaju se oko mene. U svaku svoju pjesmu dajem maksimalno koliko mogu dati i drago mi je kad netko iz neke druge grane umjetnosti dođe i stisne mi ruku. Svaki glazbenik želi i raduje se poštovanju drugih umjetnika. Kad mi kipar Kuzma Kovačić kaže:”Svaka ti čast, tvoje pjesme
u meni zaista bude emocije.” Ne mogu na to biti ravnodušan. Nedavno mi je prišao Zdravko Tomac govoreći:”Za ono što si ti rekao u nekoliko svojih pjesama meni je trebalo nekoliko knjiga”.

- Kako se osjećate kad pročitate za vaš rad napišu “kurjački rock’n’roll?
Uvijek pogledam tko to piše i kad vidim onda mi je sve jasno. Ima tu i dosta ljubomore. Mene osobno najviše zanima što će reći publika.

- Nakon vašeg koncerta na Poljudu Olivera su pitali kad će on napuniti Poljud, a on je odgovorio-neće ni Thompson nikada
napuniti kazalište. Kako komentirate tu poznatu izjavu?
Oliver prića gluposti. Izletilo mu, Thompson puni sve gdje se pojavi.

- Brojke govore da ste i definitivno najuspješniji, kako je biti kralj hrvatske estrade? Kralj ili ne kralj, ti nazivi me ne uzbuđuju. Presretan sam što toliki broj ljudi dolazi na moje koncerte. To mi daje razlog biti glazbenik. Zamislite manje od sto ljudi na mojim koncertima, tad bih se ostavio glazbe.

- Imali ste i vi razdoblje kad nije išlo sjajno. Albumi “Vrijeme škorpiona” i “Geni kameni” ćinili su se kao uzaludni pokušaji oživljavanja pjevača proslavljenog u ratu s pjesmom “Bojna Čavoglave”.
Moj glazbeni svijet razvoj nije bio uobičajen. Od ’91.do 95 uopće komercijalno nisam nastupao. Imao sam albume, ali sam pjevao samo na humanitarnim priredbama. Tek nakon rata okrenuo sam se glazbi, napisao sam pjesmu “Vjetre s Dinare” , pa onda “Lijepa li si”, “Prijatelji” obradu “Geni kameni”…događalo se ono što se događalo. Dok sam se za vrijeme rata, samo odazivao na pravaške skupove i humanitarne akcije. Od ’97. smatram da sam svom svom glazbeničkom izričaju posvetio onoliko koliko je potrebno profesionalnom glazbeniku.

- U kojoj fazi je izgradnja crkve u Čavoglavama?
Ide po planu. Uz unutarnje radove priprema se uređenje okoliša okcrkve. Nadao sam da ćemo je uspjeti urediti ove godine, ali ipak nećemo uspjeti. Iduće godine proslavit ćemo završetak izgradnje.

- Uz to što ste trenutno daleko najpopularniji i najuticajniji izvodžač vi ste i moćan medijski čovjek, suvlasnik Narodnog radija, “Hit recordsa” i tko zna čega sve. Koji su vaši naredni potezi u tim poslovima?
Nema tu nikakvih poteza, u takvoj sam situaciji bez ikakve računice. Glazba mi je u prvom planu, u glazbi imam još puno toga za kazati, prvenstveno sam glazbenik, pa onda sve drugo.

a href="http:/

Od 70 Thompsonovih pjesama i ukupno 6 albuma ( 1992 Moli mala , 1995 Vrijeme Škorpiona , 1996 Geni kameni , 1998 Vjetar s Dinare , 2002 E'moj narode i 2006 Bilo jednom u Hrvatskoj ) vi ste odabrali da je mu je najbolja pjesma koju je prvu napisa , BOJNA ČAVOGLAVE s trenutnih 25 glasova !
Svaka vam čast na glasovanju i ovoj 100-tki ... hvala vam ... glasujte i dalje ... Možda se nekome sviđaju starije pisme , pa sam ovoga puta dodao sve u glasovanje da svi budu zadovoljni pa ćemo zbrojit glasove iz svih kategorija ( I,II,III,IV ) i onda će se znati kako diše Thompsonova publika ... Druga na listi je pisma s novog albuma MOJ DIDA I JA s 11 glasova , pjesma koja je pravi hit od prvog dana izlaska u javnost ... stihovi kao "Poštenim putem
ići , bit če teško znaj , al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj" su gotovo savršeni i imam osjećaj kao da Bog iz njega govori ... Marko svaka ti čast ... e , a na trećem mjestu je NEKA NI'KO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA kojom se osvrnuo na sve one šta ga (nas) godinama napadaju ... četvrto i
peto mjesto dijele KLETVA KRALJA ZVONIMIRA , za koju nemam riječi , jednostavno briljantno , tekst , glazba , ma sve , i SINE MOJ ," samo je vjera sačuvala mene , ljubio sam Boga , a on mi dao tebe , sine moj"...Sve su mu nove pisme već sad hitovi ... Vidite da su u prvih sedam čak 6 novih pisama , a to dovoljno govori da je ovaj novi album uvjerljivo najbolji do sada ... uživajte uz prekrasne stihove i vrhunsku glazbu legende ... pozdrav svima ...

Nakon 100 glasova:
1.Bojna Čavoglave ............................................... 25
2.Moj dida i ja ....................................................... 11
3.Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira ........... 10
4.Kletva kralja Zvonimira ...................................... 8
5.Sine moj ........................................................... 8
6.Ratnici svijetla .................................................. 7
7.Duh ratnika ...................................................... 5
8.Neću izdat ja ................................................... 4

Sudionik Domovinskoga rata, danas estradni umjetnik Marko Perković Thompson, govori o svome putu svjedočenja vjere i ljubavi. Susrevši Boga pronašao je temelj na kojemu je odlučio utvrditi svoj život. Nadahnut čvrstom vjerom u Boga danas slavi one vrijednosti koje su urezane u srce čovjeka, a plod su ljubavi.

Najnoviji album »Bilo jednom u Hrvatskoj« privukao je pozornost javnosti. Budući da se smatra kvalitetnim uratkom, koje su ti bile smjernice pri nastajanju i izradi albuma?
Ja sam taj album dugo radio, više od dvije godine. Prvo sam određivao koje će teme biti, a potom razrađivao teme posebno. Dovodio sam pjesme do nekoga svog kriterija, a zatim sam to aranžmanski uobličavao sa svojim ljudima te sam na kraju svega zadovoljan. Bilo je prilično iscrpno, promijenio sam nekoliko studija, ali pjesme su slušane i prihvaćene i to je dobro.

Pjesme zrače tradicionalnim vrijednostima. Jesu li vrijednosti hrvatskoga društva poljuljane?
Da, puno mojih pjesama se bavi tom tematikom, govore o vrednotama koje se čine poljuljanima jer osim Crkve i sličnih institucija gotovo nitko ne čuva te naše vrednote. Ja u svojim pjesmama uvijek govorim da su vrednote bitne i upravo su te naše hrvatske vrednote – ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini, ljubav prema čovjeku te ljubav prema obitelji – ono što mene najviše inspirira.

Po tvojoj procjeni, ima li dovoljno prostora za vjernike u slojevima našega drustva, npr. estradi, bussinessu, politici? Ima li vjernik šanse u takvim sredinama?
Pa zavisi o čovjeku. Mene ništa ne može poljuljati u mojoj vjeri! Nastojim biti čvrst u svojoj vjeri, a jednako tako i svakoga drugog čovjeka ne bi smjelo ništa poljuljati u vjeri. Isus Krist je jednako tako beskompromisno volio i svakoga čovjeka i svoga Oca. Dakle, taj bismo primjer trebali slijediti, a po tome vidimo kako u vjeri nema kompromisa. U takvoj, nepokolebljivoj vjeri svaki čovjek pronalazi svoj put bez obzira na okružje u kojemu živi.

Kakvo je bilo tvoje pravo, zrelo iskustvo upoznavanja Boga i Božje blizine?
Da, zrelo, tako je! Pa prije nekih sedam, osam godina ja sam osjetio jače prisutnost Boga. Možda je grubo reći, ali ja sam se tada izmirio s Bogom, osjetio sam njegovu blizinu, toplinu, snagu, zaštitu i to je nešto »najlipše« i najosjetljivije, najprodornije. Teško je to riječima opisati. Odlascima u crkvu, posebice u crkvu sv. Ante na Svetome Duhu gdje je djelovao p. Miškić, druženjem sa svećenicima te odlaskom na molitvene zajednice počeo sam se jačati u vjeri. Često sam se pitao što bih ja od Boga tražio kada bih mogao: zdravlje, blagostanje mojih bližnjih ili bilo koju drugu korist, ali ipak sam nekako osjetio da je najvrednije od Boga pitati ČVRSTU vjeru. Kada imaš čvrstu vjeru, sve ovo drugo dolazi. Tako je bilo i kod mene: kako sam počeo osjećati čvrstinu vjere, tako se sve slagalo i u mome javnom djelovanju, u privatnome životu, mome cjelokupnom okružju, kao i u obitelji. Tek tada se sve posložilo.

Koliko ti takvo iskustvo i vjera pomažu u životnim izazovima? Kako ostati čvrst, jak i nepokolebljiv i sačuvati svoj moralni identitet kada je pojedinac vjernik danas suočen s mašinerijom osude i omalovažavanja? Puno ljudi stane na pola puta i spusti glavu. Kako iznaći snagu i hrabrost?
U molitvi! Ona ti daje snagu, ona te ojača, ona te inspirira, ona te štiti. Molitva je po meni to oružje kojim se možeš obraniti od svijeta i svih tih nametnutih loših stvari koje često proizlaze iz svijeta ili iz medija. Osobno prakticiram sve vrste molitve: krunicu, sv. misu, klanjanje. To su tradicionalne katoličke molitve koje molim. Mislim također kako je jako bitno da se ti sam susretneš sa sobom i s Bogom. Kada s njim tako blisko razgovaraš, tada je to najotvorenija, najdublja i najjača molitva.

Kako si došao do medaljona sv. Benedikta? Taj se medaljon kasnije mahom nosio diljem Hrvatske.
Najprije sam ga uočio na jednome djetetu u jednoj molitvenoj zajednici. Naoko mi se učinio zanimljivim pa sam se pomalo raspitao o značenju. Nakon nekoga vremena darovao mi ga je jedan karizmatični svećenik pa sam od njega dobio i cjelovito objašnjenje medaljona te ga stoga i danas nosim s tim uvjerenjem. A medaljon je postao zatim općeprihvaćen nakon što sam se s njime slikao na omotu albuma »E, moj narode«.

Po mišljenju mnogih, pjesma »Diva Grabovčeva« ostavlja poseban trag u srcu. Kako si baš tu pjesmu odlučio prepjevati i predstaviti je onoj javnosti koja tu temu nije poznavala?

Ja sam čuo za tu priču kada sam bio na Blidinju. Posjetio sam i mjesto gdje je Diva pokopana, na Vran planini oko Rame. Ta priča me je dirnula kao čovjeka sklona tim pričama koje u sebi sadrže pozitivnu poruku. Inspirirao me njezin život prije svega, a onda i njezino postojanje u narodu i nakon mnogih godina. Ubrzo sam nabavio jednu pjesmaricu s pjesmama o njoj, a nakon toga sam tu pjesmu tekstualno i glazbeno obradio na svoj način. Htio sam istaknuti njezin život. Moja poruka nalazi se, naime, u stihu: »I kada pogledaš našim ženama u oči i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa, znaj!« Mislim da je važno znati da oko nas postoje Dive, one žene koje vrijednosti ne gube ni po cijenu smrti. A takve žene se ne smiju propustiti, one zaslužuju poštovanje i divljenje.

Obitelj! Danas si obiteljski čovjek. Što za tebe osobno znači biti pater familias i obitelj općenito, u ovome suvremenom dobu?
Obitelj je zaista dar Božji. Nama ljudima na ovome svijetu obitelj je cilj, cilj koji nam je Bog zadao. Obitelj je najsvetija zajednica u svakome društvu. Ja to tako osjećam i doživljavam. Sada kada i sam imam obitelj, meni je obitelj sve. Evo, ja bih svima na ovome svijetu poželio obitelj jer ona nosi posebnu ljubav i draž. Ona, naravno, nosi i probleme i sve ono što čovjek ne bi htio, ali kada sve to uobličiš u jedan život, onda to postaje savršena ljubav. Kada vidim svoje sinove, kćer i suprugu, osjećam da imam nešto dragocjeno. Obitelj je dragocjeno ispunjenje.

Bi li mogao izdvojiti neke svoje pjesme koje tebi osobno znače nešto više?
Uh, to je posebno teško kantautoru, a ja to jesam. Mislim da je neki put i samu izvođaču nekih pjesama teško odabrati onu posebnu, a kantautorima je tim teže. Mogu eventualno reći da su mi biografske pjesme poput »Dide« ili »Sine moj« nešto malo bliže, ali teško je izdvojiti »Divu Grabovčevu« pored »Dide« i obratno. Važno je da nikada ni jednoj pjesmi ne dajem prostora manje nego drugoj. Svakoj svojoj pjesmi dajem se cijeli.

I na kraju,koja je tvoja poruka?
Mislim da je ovo posljednje vrijeme u kojemu živimo vrijeme srca,vrijeme ljubavi. I u svoj ovoj liberalizaciji, koja posebice mladu čovjeku nameće nemoral i svakakve stvari, dolazi vrijeme da se ljudi osvijeste, da govore srcem, da govore jezikom ljubavi. Svaki čovjek treba gajiti ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini i svojoj obitelji jer je čovjek bez svega toga stvarno ništavan. Bez te tri vrijednosti bio bi siromašan, ne materijalno, već u duši, a čovjek, ako duševno nije dovoljno nahranjen ili je bolestan, onda mu je beskoristan i materijalizam i sve ono što mu svijet nudi. Zato, vrijeme srca stoji za vrijeme Boga, vrijeme Domovine i vrijeme obitelji i čovjeka. Eto, to je put i tako bismo trebali živjeti!