Marko Perković Thompson - Najveća zvijezda hrvatske estrade govori o svom koncertu u Zagrebu, planovima za budućnost, publici i kritičarima.
Od svoje prve pjesme pa sve do danas, bio je i ostao simbol prkosa, glas nepokorene i neporažene Hrvatske. Svojim je pjesmama budio i uznosio baklju hrvatske slobode. S njegovim pjesmama hrvatski su branitelji odlazili i vračali se s bojišta, a u neokupiranom dijelu Hrvatske njegove pjesme bile su gotovo najomiljenije ratne himne, koje su ljudima davale nadu u opstanak i pobjedu. Jedan je od rijetkih ljudi iz javnoga života koji je do kraja ostao doslijedan u svom nastupu i vjeran svojim idejama. U njegovim pjesmama nema niti jedne jedine riječi mržnje, što mu protivnici hoće podmetnuti,
imputirajući mu neke tuđe pjesme. Sve njegove pjesme su poput Davidovih psalama, i u njima je, na unikatan i samo sebi svojstven način, opjevao svoj «mali dio svemira». Ta njegova dosljednost, ta uzdignuta glava, u vremenu kada su sve vrijednosti na kojima je nastala suvremena Hrvatska bačene u blato, u glib, gdje ih svakodnevno valjaju i vucaraju kojekakvi sitni cinkaroši, prevrtljivci, bezličnici i mutikaše, možda je glavni razlog njegove nepobitne i masovne popularnosti. Marko Perković Thompson sasvim sigurno nije samo pjevač, on je i simbol jednog teškog ali ponosnog vremena, jednog pobjedničkog duha i jedne nepokorene Hrvatske. A ovo je njegov nedavni interwiev .... pozzzz svima ....
evo vam slika iz moje perspektive .... bilo je negdje oko 20:00...




- Prvo pitanje glasi - što da nije pala kiša? Da li bi u subotu stadion bio ispunjen kao u nedjelju?Po službenom policijskom izvješču u subotu, kad je koncert trebao biti održan, pa je zbog kiše koncert prebačen za nedjelju, procjenjeno je da oko petnaest tisuća ljudi ne bi moglo ući na stadion. U subotu bi bilo više ljudi nego što je bilo u nedjelju. Srećom ljudi su nakon proloma oblaka smogli snage ponovno doći na koncert, pa mogu reći da sam dva dana zaredom punio maksimirski stadion. Ljudi su zaista željeli taj koncert što meni kao glazbeniku izuzetno priznanje i nagrada od strane publike.

- Nikad nije lako odgađati rasprodati koncert posebice ne onaj na najvećem zagrebačkom stadionu. Zajedno s organizatorima bio sam stisnut uz zid. Nadao sam se da kiša neće padati dva dana zaredom. Jednoglasno smo
donijeli odluku da koncert prebacimo za 24 sata. Mislio sam:” Bože nije valjda da ne želiš da se održi ovaj koncert “. I tek sutradan kad je sve prošlo shvatio sam da je Bog htio da Maksimir dva dana zaredom bude pun.

- Čestitamo na hrabrosti, nije se lako odlučiti za tako skupe poteze.
Zagreb se nametao kao glavni koncert turneje “Bilo jednom u Hrvatskoj” , jednako kao što je Poljud bio središnji koncert turneje “E moj narode”. Nakon Poljuda ostalo je u zraku razmišljanje o tako velikom koncertu i u Zagrebu. S više strana je krenula incijativa da se veliki koncert u Zagrebu organizira već te godine. Tako sam u vrijeme snimanja albuma “Bilo jednom u Hrvatskoj” planirao koncert u Maksimiru.

- Hoćete li ponovno nastupiti i na Poljudu?
Ne ove godine. Zagreb i Maksimir ostaju središnji dio ove turneje. Zasad želimo uživati u uspjehu koncerta u Maksimiru. Ovu produkciju nije lako napraviti. Kad stanete na binu od šesto metara kvadratnih onda je bubnjar od vas udaljen tridesetak metara. Nije ga jednostavno vidjeti, a kamo li čuti.

- Kako je vaša obitelj proživljavala groznicu maksimirske subotnje večeri?
Odlično, moja obitelj i moja rodbina svi su bili uvjereni da će Maksimir i sutra opet biti pun. Zapravo, jedini sam se pribojavao što će sutra biti, jer mnogo je ljudi moralo otputovati natrag. Drugi dan su planirali za nešto drugo, pa sam osjećao strah, ali moji su bili opušteni. Supruga mi je kazivala:”Neboj se vidjet češ sutra kako će sve biti dobro”. Obitelj mi je bila velika utjeha.

- Vaš posljednji studijski album “Bilo jednom u Hrvatskoj” dugo se iščekivao. Kad se pojavio odmah se pronio glas kako Thompson nema hit-zato je sve to tako dugo snimao. Da li je vama više neophodan hit, odnosno koliko ste vi sada postali posebna estradna kategorija s vlastitim pravilima?
Ne znam koliko mogu objektivno govoriti o tome. Mislim da se kao glazbenik od samih svojih početaka s “Čavoglavama” razvijam dobro, ali drugačije od drugih kolega. U produkcijskom i aranžerskom smislu krenuo sam dalje i s te strane na novom albumu ne bih promjenio baš ništa. Teme prisutne na mom novom albumu prioritetne su u mom sadašnjem pogledu na
život. To je najbolje što sam sada mogao napraviti. Pokazalo se da ova priča kao jedna cjelina ima težinu i sve zajedno je jedan veliki hit. U Maksimiru nema pjesme s novog albuma koju publika nije pjevala. Hoću li na slijedećem albumu imati drugačiji pristup to sada ne znam.

- Koliko je vaša publika čvrsto uz vas toliko su glasni i nepomirljivi vaši medijski protivnici. Ipak uoči maksimirskog koncerta nisu vas derali kao što znaju. Da li stoga jer su mislili da nećete uspjeti napuniti dinamov stadion?
Publika koja je došla dva dana u Maksimir je najbolja publika na svijetu. Nekoliko sati su kisnuli skandirajući moje ime.To je nešto izuzetno, tako su i oni koji redoviti udaraju po meni morali priznati činjenično stanje. Veliki broj ljudi voli i poštiva ono što ja radim.

- Je li vaš koncert u Maksimiru znači da će desnica pobjediti na predstojećim izborima? Volio bih da desnica pobjedi, ali ja ne mogu utjecati na te stvari. Pjesme radim nevezano uz politička događanja. Sve što govorim moj je osobni stav, nisam glasnogovornik neke stranke ili udruge. Radim iz uvjerenja, a da li neki političari na tome mogu graditi neki svoj probitak- to je njihova stvar.

- Nekad ste bili član HSP-a, što danas mislite o toj stranci i odnosima između pravaških stranaka? HSP je potrebna na hrvatskoj političkoj sceni i takva stranka mora postojati. O njihovim političkim potezima ne bih govorio. Hrvatska se treba razvijati u demokratskom duhu, a to znači da svatko ima pravo na svoj stav. Pripadam desnom političkom uvjerenju. Za mnoge biti desno znači biti fašist, a ja to ne mogu prihvatiti.Za mene biti desno znači vjerovati u Boga, poštivati svakog čovjeka, cijeniti tuđe, a isticati svoje. Volim svoju domovinu i to kroz svoje pjesme stalno ističem.

- Jesu li zacjelile sarajevske rane?
Imali smo namjeru pomoći Hrvatskom katoličkom društvu u izgradnji doma za siromašne studente. Ujedno smo htjeli obilježiti obljetnicu dolaska Pape Ivana Pavla II. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će se netko zbog toga usuditi mene i moju publiku tako prozivati baš u gradu gdje stalno pričaju o multinacionalnim pogledima. Sad se hrvatski čovjek u Bosni treba upitati kakva su njegova prava, smije li on slušati nekoga koga želi ili mora slušati ono što će mu tamo netko drugi nametnuti. Nije to dobro, posebno je sramotno što su čak i vjerski vođe služili neistinom. Neki muftija je rekao da nakon svakog mog koncerta u Bosni i Hercegovini horde ruše bošnjačku imovinu. Laž bez ikakve činjenice jer nikad na mojim koncertima nije bilo nikakvog incidenta. S bine sam uvijek poručivao pokažimo ponos i dostojanstvo. O tome zašto neki ljudi histerično lažu protiv mene više trebaju govoriti sociolozi.

- Zabrana sarajevskog koncerta posebno je sramotna za brojne Bošnjake koji su bili u HOS-u. Sjećam se kako je nekada u Starćevićanskom domu bilo pola crnih, a pola zelenih osmrtnica. Hoćete li ikad više ići u Sarajevo?
Odazvat ću se svaki put kad me pozovu, ali ne bih volio da se preko mojih leđa i leđa moje publike lome nekakva koplja. Živimo u 21. stoljeću i sada zabraniti neki koncert i neko okupljanje, prozivajući nekoga da je fašist ili nacionalist, ne spada u ovo vrijeme. Koja je od mojih pjesama nekoga u Sarajevu mogla uvrijediti?

- Jasenovac i Gradiška stara.
To su gluposti zna se moj službeni repertoar i svatko tko dođe na moj koncert može ćuti što pjevam. Pjesme koje govore o ubijanju i klanju nisu moja životna načela. Moja životna načela su ljubav prema Bogu, obitelji i domovini. Ono što mi žele staviti na leđa neću nikad prihvatiti. Istodbono dok mene lažno prokazuju kao fašistu slave se Titovi rođendani. Umjesto
da ga se službeno proglasi za najvećeg ratnog zločinca na ovim prostorima, mladi u Kumrovcu na majicama nose natpise SFRJ. Činjenica da je Tito izvršio genocid nad hrvatskim narodom uopće se ne uvažava. U hrvatskom narodu nema nikog tko u obitelji nema nekog koga je komunistički režim ubio, protjerao ili zatvorio. Tako se stvara revolt i bunt, pa se ljudi ponašaju kako se ponašaju. A onda za to optužuju mene, a ne Tita i njegov zločinački režim.

- Da, malo je obitelji u kojim netko nije stradao, bilo ovih ili onih. Bi li se vi išli pokloniti žrtvama u Jasenovcu?
Tko sam i što sam ja? Koga bih trebao predstavljati? Glazbenik sam bez stranke i udruge, ne predstavljam državu. Zašto bih se trebao pokloniti. Tko se poklonio mom ujaku kad su ga smaknuli partizani? Nema smisla da se ja nekome poklanjam. Ali svaki zločin kao zločin osuđujem, kao pojedinac, građanin i Hrvat.

- Kako bi rješili problem branitelja?
Stalno sam govorio nemojte da vas proglase ludim, nemojte da sutra vaša djeca zbog toga ispašataju. Dati ljudima dijagnozu PTSP-a i dvije, tri ili pet tisuća kuna nije pravo rješenje. Ako se kasnije žele zaposliti zbog dijagnoze ne mogu. Možda će im sutra reći- vi ste ludi- pa im zabraniti i glasovanje. Uz puste “Latinice” i slične emisije protiv njih, branitelji mogu samo poluditi još više. Privilegije moraju postojati, ali mi smo stvoreni od Boga da bi radili. Braniteljima uz braniteljski dodatak treba omogući posao. Umjesto pravog rješavanja braniteljskog pitanja ponovno se u prvi plan guraju antifašistički borci. A ova Hrvatska je stvorena na muci i krvi ove pobjedničke generacije, a nikako na temeljima antifašizma i nečega što nam je donosila propala Jugoslavija. Nisam protiv antifašista, sigurno je u njihovim redovima
bilo onih za i onih koji su mislili da će imati Hrvatsku, ali činjenica je da su ipak stvorili Jugoslaviju. Ovu Hrvatsku stvorili smo mi branitelji, a nama sad nekakvi antifašisti žele nametnuti da to nije tako, nego smo mi ovdje kao slučajno došli, izginuli i prolili krv. Zašto ako su prije toga oni stvorili ovu državu?

- Petog kolovoza prošle godine uspjeli ste pola Hrvatske dovesti u Čavoglave. U tom mnoštvu su i mnogi umjetnici, kako oni
gledaju na vaš rad?
Ne samo u Čavoglave, gdje god se pojavim brojni intelektualci, sportaši i umjetnici okupljaju se oko mene. U svaku svoju pjesmu dajem maksimalno koliko mogu dati i drago mi je kad netko iz neke druge grane umjetnosti dođe i stisne mi ruku. Svaki glazbenik želi i raduje se poštovanju drugih umjetnika. Kad mi kipar Kuzma Kovačić kaže:”Svaka ti čast, tvoje pjesme
u meni zaista bude emocije.” Ne mogu na to biti ravnodušan. Nedavno mi je prišao Zdravko Tomac govoreći:”Za ono što si ti rekao u nekoliko svojih pjesama meni je trebalo nekoliko knjiga”.

- Kako se osjećate kad pročitate za vaš rad napišu “kurjački rock’n’roll?
Uvijek pogledam tko to piše i kad vidim onda mi je sve jasno. Ima tu i dosta ljubomore. Mene osobno najviše zanima što će reći publika.

- Nakon vašeg koncerta na Poljudu Olivera su pitali kad će on napuniti Poljud, a on je odgovorio-neće ni Thompson nikada
napuniti kazalište. Kako komentirate tu poznatu izjavu?
Oliver prića gluposti. Izletilo mu, Thompson puni sve gdje se pojavi.

- Brojke govore da ste i definitivno najuspješniji, kako je biti kralj hrvatske estrade? Kralj ili ne kralj, ti nazivi me ne uzbuđuju. Presretan sam što toliki broj ljudi dolazi na moje koncerte. To mi daje razlog biti glazbenik. Zamislite manje od sto ljudi na mojim koncertima, tad bih se ostavio glazbe.

- Imali ste i vi razdoblje kad nije išlo sjajno. Albumi “Vrijeme škorpiona” i “Geni kameni” ćinili su se kao uzaludni pokušaji oživljavanja pjevača proslavljenog u ratu s pjesmom “Bojna Čavoglave”.
Moj glazbeni svijet razvoj nije bio uobičajen. Od ’91.do 95 uopće komercijalno nisam nastupao. Imao sam albume, ali sam pjevao samo na humanitarnim priredbama. Tek nakon rata okrenuo sam se glazbi, napisao sam pjesmu “Vjetre s Dinare” , pa onda “Lijepa li si”, “Prijatelji” obradu “Geni kameni”…događalo se ono što se događalo. Dok sam se za vrijeme rata, samo odazivao na pravaške skupove i humanitarne akcije. Od ’97. smatram da sam svom svom glazbeničkom izričaju posvetio onoliko koliko je potrebno profesionalnom glazbeniku.

- U kojoj fazi je izgradnja crkve u Čavoglavama?
Ide po planu. Uz unutarnje radove priprema se uređenje okoliša okcrkve. Nadao sam da ćemo je uspjeti urediti ove godine, ali ipak nećemo uspjeti. Iduće godine proslavit ćemo završetak izgradnje.

- Uz to što ste trenutno daleko najpopularniji i najuticajniji izvodžač vi ste i moćan medijski čovjek, suvlasnik Narodnog radija, “Hit recordsa” i tko zna čega sve. Koji su vaši naredni potezi u tim poslovima?
Nema tu nikakvih poteza, u takvoj sam situaciji bez ikakve računice. Glazba mi je u prvom planu, u glazbi imam još puno toga za kazati, prvenstveno sam glazbenik, pa onda sve drugo.

a href="http:/