Moj život smisla nema bez nje

petak , 26.02.2016.

Došao sam u Osijek, sve super. I ugovor o najmu na godinu dana je potpisala. I onda nakon 2 dana ne želi više znati za mene.
Nije se ni uselila, nismo se ni posvađali, ništa se nije dogodilo.
Samo tako.

Shvaćam da joj je stres što će živjeti sa mnom, ali nikada ju nisam nagovarao na to i sama to zna. Nisam znao koliko joj je bio problem jer mi nije htjela reći, čak ni kada bih pitao, vadila bi se na ispite i slično.

Nadam se da se samo uplašila žajedničkog života, iako to useljenje ne znači da je sada to to i da nema izlaza. Pa i sama zna da bi prekinuli sporazumno, ako bi vjidjeli da nam zajedno ne ide. Spreman sam na to. Ali ne želi ni pokušati. Pa da je rekla da eto ju je strah i da bi radije neko vrijeme bila još malo odvojena u drugo stanu, bio sam spreman na to. Čak sam i mislio da će mi to reći kada je došla ozbiljna u utorak kod mene s namjerom da prekine.
Jedina stvar koju očito neću saznati je možemo li mi živjeti sretno zajedno. Mislim da možemo i da bi joj uz mene bilo prekrasno, ali sam isto svjestan da nam može biti i loše i u tom slučaju ju definitivno ne bih zadržavao jer ja nju volim i sretan sam kada je sretna uz mene i ja nju ne želim držati uza se nesretnu. Toliko mi je samo puta rekla da bi bilo prelijepo uz mene i da bi se sigurno slagali i da bi sve bilo u redu da sam uz nju i onda ovo.

Bio sam tako sretan što ću napokon moći djelima svaki dan pokazivati koliko u volim, što neće puno toga biti samo na riječima. Pa ona je moj život.

Hoću li moći i dana više ovako ne znam.

Useljenje

nedjelja , 14.02.2016.

Naime, NAPOKON SELIM U OS!!
Došlo je i to vrijeme i uspio sam srediti posao u OS i na faksu nemam obaveza koje bi me držale u ZG i selim u OS.
Ma preselio bih u OS čak i da nemam posla, samo da budem uz moje zlato.

Jedva čekam 21. kada ću doći u OS i jedva čekam da se useli sa mnom.
Imam toliko planova za nas i napokon ću moći ju usrećivati svaki dan
Već sam isplanirao kako ću 60 ruža postaviti po stanu kada nam bude 5 godina veze što je ubrzo.

Toliko je samo sitnica koje nisam mogao napraviti, a sada ću napokon moći.
Iznenaditi ju doručkom u krevet, pogledati navečer nekada film neki dok mi je ona u naručju, šetati s njom, igrati bele s njom i mojim/njenim društvom, zezati se.
Moći ću sada i trčati s njom da zajedno se ovedemo u kondiciju, čak mislim i u teretanu da se dovedem u red da joj budem zgodniji

Mislim da ćemo super funkcionirati. Meni ne smeta skoro ništa kod nje osim možda nekada kada nije sve pospremano gdje treba, ali dobro, to lako, takav mi je i cimer bio pa nije bilo problema.
Ne mogu se sjetiti ičega da bi bilo loše između nas kada budemo živjeli zajedno.

Sitnice, sitnice su bitne. Koliko sam samo dana proveo tužan jer ne mogu ju zagrliti kada dođe s ispita i poljubiti i pohvaliti kada dobro napiše ii jednostavno utješiti zagrljajem kada joj nije baš dobro prošlo.
Za nekoga sitnica, ali meni jako bitna stvar. Da mogu biti uz nje kada me treba, a stvarno nisam bio uz nju, barem ne fizički. Koliko god imala moju podršku, teško je to obznaniti i iskazati riječima, teško je riječima nadomjestiti jedan "obični" zagrljaj.

Ali napokon ćemo biti zajedno i vidjet će da mi je stalo puno više nego sam ikada to pokazao riječima niti je ikada to mislila.

Kada se osvrnem na svoj život na faksu i shvatim da niakada u 5 godina nisam izašao van i da nisam stekao niti jednog novog prijatelja i da mi se faks sveo doslovno na posao, predavanja, spavanje, svejedno mi nije žao ni minute jer se evo napokon sve isplatilo i bit ću uz moje zlato

Ovo je sada ono pravo, sada ćemo moći vidjeti možemo li mi doista živjeti zajedno i možemo li funkcionirati zajedno. SIguran sam da možemo, ali pokaže lis nakon par mjeseci da to jednostavno ne ide i da iz nekog čudnog razloga ne možemo živjeti zajedno, neću ju forsirati jer bih budala bio kada bih ju držao takoreći protiv njene volje ili kada bih bio uz nje protiv svoje volje. Ako ne ide, onda ne ide i zato ćemo probati i odgovor da to ćemo sigurno imati do kraja akademske godine, a onda ćemo vidjeti što ćemo.
No ne sumnjam da će nam biti lijepo i da ćemo se slagati. Naravno, ne očekujem savršansto bio bih lud jer niakda ništa nije savršeno, a ako nizgled i je, onda su posrijedi veliki problemi koji samo čekaju da isplivaju na površinu.

Jedva čekam i idućih tjedan dana ne znam kako ću izdržati, tako blizu, a tako daleko...

Ljubav moja, sve mi je, i zbog nje sam sve ovo izdržao i samo ona daje smisao mome žvotu.