Naime, NAPOKON SELIM U OS!!
Došlo je i to vrijeme i uspio sam srediti posao u OS i na faksu nemam obaveza koje bi me držale u ZG i selim u OS.
Ma preselio bih u OS čak i da nemam posla, samo da budem uz moje zlato.
Jedva čekam 21. kada ću doći u OS i jedva čekam da se useli sa mnom.
Imam toliko planova za nas i napokon ću moći ju usrećivati svaki dan 
Već sam isplanirao kako ću 60 ruža postaviti po stanu kada nam bude 5 godina veze što je ubrzo.
Toliko je samo sitnica koje nisam mogao napraviti, a sada ću napokon moći.
Iznenaditi ju doručkom u krevet, pogledati navečer nekada film neki dok mi je ona u naručju, šetati s njom, igrati bele s njom i mojim/njenim društvom, zezati se.
Moći ću sada i trčati s njom da zajedno se ovedemo u kondiciju, čak mislim i u teretanu da se dovedem u red da joj budem zgodniji 
Mislim da ćemo super funkcionirati. Meni ne smeta skoro ništa kod nje osim možda nekada kada nije sve pospremano gdje treba, ali dobro, to lako, takav mi je i cimer bio pa nije bilo problema.
Ne mogu se sjetiti ičega da bi bilo loše između nas kada budemo živjeli zajedno.
Sitnice, sitnice su bitne. Koliko sam samo dana proveo tužan jer ne mogu ju zagrliti kada dođe s ispita i poljubiti i pohvaliti kada dobro napiše ii jednostavno utješiti zagrljajem kada joj nije baš dobro prošlo.
Za nekoga sitnica, ali meni jako bitna stvar. Da mogu biti uz nje kada me treba, a stvarno nisam bio uz nju, barem ne fizički. Koliko god imala moju podršku, teško je to obznaniti i iskazati riječima, teško je riječima nadomjestiti jedan "obični" zagrljaj.
Ali napokon ćemo biti zajedno i vidjet će da mi je stalo puno više nego sam ikada to pokazao riječima niti je ikada to mislila.
Kada se osvrnem na svoj život na faksu i shvatim da niakada u 5 godina nisam izašao van i da nisam stekao niti jednog novog prijatelja i da mi se faks sveo doslovno na posao, predavanja, spavanje, svejedno mi nije žao ni minute jer se evo napokon sve isplatilo i bit ću uz moje zlato 
Ovo je sada ono pravo, sada ćemo moći vidjeti možemo li mi doista živjeti zajedno i možemo li funkcionirati zajedno. SIguran sam da možemo, ali pokaže lis nakon par mjeseci da to jednostavno ne ide i da iz nekog čudnog razloga ne možemo živjeti zajedno, neću ju forsirati jer bih budala bio kada bih ju držao takoreći protiv njene volje ili kada bih bio uz nje protiv svoje volje. Ako ne ide, onda ne ide i zato ćemo probati i odgovor da to ćemo sigurno imati do kraja akademske godine, a onda ćemo vidjeti što ćemo.
No ne sumnjam da će nam biti lijepo i da ćemo se slagati. Naravno, ne očekujem savršansto bio bih lud jer niakda ništa nije savršeno, a ako nizgled i je, onda su posrijedi veliki problemi koji samo čekaju da isplivaju na površinu.
Jedva čekam i idućih tjedan dana ne znam kako ću izdržati, tako blizu, a tako daleko...
Ljubav moja, sve mi je, i zbog nje sam sve ovo izdržao i samo ona daje smisao mome žvotu.
Post je objavljen 14.02.2016. u 14:57 sati.