morsky blog

Kad je Bog stvara svit, doša je do toga da je triba stvorit gmazove. Pa je stvorija jednog omanjeg zelenog gmaza.
E, Bog je zna da su gmazovi hladnokrvne životinje i da in je za život nasušno potrebno sunce. Obilje sunca i topline.
Pa ih je rasporedija po toplin krajevima.
I tako, jedan mali smišni zeleni gmaz stavljen je u Afriku. Afrikanci ga oduševljeno prihvatili. Počeli ga hranit obilato. Davat mu druge životinje kojih su imali i viška. Mazili ga i pazili. I jebiga, otelo se to kontroli. Rastegnija mu se želudac, vječito je taj bija gladan. Vječito je nešto žvaka. Pa narasa. Golem izaša. Opasan. Proždrljiv. Pa sad pojide tu i tamo kojeg Afrikanca. Lipo in vraća što su od svojih usta otkidali da ga nahranu, bezobraznika jednog.
Sad se sigurno kaju.
Ista stvar dogodila se i u Australiji. I Aboriđini su othranili golemo čudovište koje sad hara po rijekama i morima i traži žrtve za ubacit u kljun, tj. ralje.

E, a jedan originalan primjerak je dopa Dalmatince.
Oni, škrti i uskogrudni kakvi već jesu, svojega su držali gladnoga, pa smo dobili ovo:



(A kad je Bog stvara moju dicu, napravija ih je majstorima za ulovit to malo, plaho i brzo stvorenje. Ka da in je ugradija neki mačji gen za lov na gušterice.)