morsky blog

Ovako ja mislim. Ono malo što mislim.

Ne znam je li Zagorac kriv ili nije. Tj. znam da nije sa svojih 10 prstiju zaradio puste miljune i miljarde, ali ne znam je li bio dovoljno pametan i lukav da postigne da mu se to ne može dokazati.
Ali jedno vidim. Njegovim uhićenjem i početkom cimanja kraja niti jednog vrlo, vrlo zapetljanog klupka, otvorila se Pandorina kutija. Kutija u kojoj se skrivaju duboko skrivene tajne "prvobitne akumulacije kapitala" u ovoj jadnoj državici. Nijedan kapital i nijedno veliko bogatstvo nije nastalo iz humanosti, empatije, dobročinstava i ljubavi prema bližnjima, nego je nastalo na nekoj vrsti kriminala i na nečijoj krvi. Tu Hrvatska nije izuzetak, dapače, mislim da je sve bilo krvavije i prljavije jer se odvijalo brzo i grozničavo, pod okriljem mraka rata, jada i bijede. Žurba grabeža bila je velika, a u užurbanoj i grozničavoj atmosferi rade se velike i brojne greške. Ostaju svjedoci. Ljudi koji znaju. Ljudi s prodornim pogledom.

I dođe vrag po svoje. Kad-tad.

Pukanić je bio jedan od ljudi koje previše znaju.

I što? Ima li netko tko se nada da će se klupko rasplesti?
Tko će ga rasplesti? Tko je ostao?
U koga da položimo ovo malo preostale nade? Jer čovjek se nada dok je živ.
Dok je zadnji još živ.
Kome da vjerujemo?
"Institucijama sistema"?

Niti su to institucije, niti je ovo više sistem...