morsky blog

Ovaj projekt postoji još od 2001. god.
Veza Italije i Hrvatske preko Jadrana projekt je arhitekta Giogija De Romanisa sa suradnicima Squintom i Stampom.
Troškovi se procjenjuju na mizernih 20 milijardi eura.
Dužina mosta 120 kilometara.
Nosili bi ga vertikalni nosači na svakih 250 metara.
Bio bi u mogućnosti podnijeti oko 80 milijuna vozila godišnje.
Na njemu bi se skupljala energija sunca i vjetra koja bi se koristila za osvjetljenje i regulaciju topline na svim razinama mosta.

Eto. To vam je to.
Futurizam? Pojma nemam.
Mene ko laika zanima visina "nogu" mosta i koliko je more na sredini Jadrana uopće duboko. I je li moguće graditi na toj dubini? Ako tko zna, molim odgovor.

A imam i jedan prijedlog.
Predlažem arhitektu da pošalje sve nacrte na adresu: Institut građevinarstva Hrvatske, na pažnju gosp. Rade Jurića. (Na uvid gđe. Marije Dropulović - Marinić, dioničarke spomenutog instituta, sa vezama u Vladi, pa možda... mislim, nije naodmet)
I realizacija je osigurana.
(...... ovdje sam bila napisala rečenicu koju sam naknadno pobrisala jer je utuživa.)
Ako je zainteresiran, mogu mu preporučiti još par ljudi koji će malo "pogurati".

Imam ja još jedan prijedlog. Puna sam ideja, samo niko neće da me pita.
Budući da mi volimo imat svega duplo, da nam se nađe u nevolji, ka šta imamo dva mosta priko Maslenice, udaljena međusobno par sto metara, što nema ni Japan ni Amerika, predlažem da se i ovaj most napravi s alternativom. Npr. Split - Pescara.
Nema smisla da se Splićani osjete uskraćeni i da moraju prolazit kroz Zadar kad skoknu u šoping u Italiju. Nepotreban štrapac.
Tako bi doskočili i svim vremenskim (ne)prilikama. Orkanska bura, fortunal juga, za sve imamo rješenje.