Naporni pregovori trajali su tjednima. Traju od prve objave. Bili su iscrpljujući u svakom smislu riječi. No na kraju prevagnuli su racionalni argumenti. Združili smo organizacijske potencijale. U konačnici posada 012stationa i Lollita zajedno organiziraju Novogodišnji party. Razularena orgija ispraćaja stare 2006 bit će održana na njenom terenu.



Prisustvo je omogućeno i svim do sada prijavljenim blogerima za doček na našoj svemirskoj postaji. Nova lokacija održavanja dočeka neće biti publicirana javno, već će zahtijevati osobni kontakt. Drugim riječima, svi do sada prijavljeni gosti-blogeri, morat će osobno kontaktirati zapovjednika korporacijske flote. Naravno pod uvjetom da su spremni otisnuti se u ne poznata i ne istražena područja putenih užitaka. Tek nakon toga biti će im otkrivena lokacija održavanja dočeka. Navedeno je nužno zbog zaštite osobnih podataka Lollite, koja je vrlo traženi objekt požude muškog, ali i ženskog dijela blogosfere. Požude... koja je nadasve razumljiva...

... u skladu s našim mišljenjem o suvremenom potrošačkom društvu i amerikaniziranim shvaćanjem ovog blagdana....

...ili ti ga termin za naše lansiranje sa postaje, određen je prije desetak dana. Točno za ovu subotu. Kako i priliči u takvim situacijama, bilo je potrebno izvršiti planiranje, pakiranje, provjeru, utovar, provjeru sustava i na kraju odbrojavanje. Plan je donesen unutar tjedan dana od donošenja odluke uz neke manje nadopune u međuvremenu, 62% pakiranja je izvršeno prekjučer, 32% jučer, a preostalih 6% završavamo danas. Zadnje pakiranje provodi se paralelno s provjerom, utovarom i provjerom putnih sustava. Odbrojavanje je predviđeno za 16:00 (GMT-1h), ali prioritet ipak ima završetak operacija na svemirskoj postaji 012 STATION. Svi posjetitelji postaje prethodno moraju biti otpravljeni prema njihovim matičnim brodovima i lansirani kroz odgovarajući vremensko-podprostorni procijep. Dok zapovjednica svemirske postaje Andreja, bude izdavala zapovjedi djelatnicima u cilju provedbe navedenog, zapovjednik galaktičke flote Manga izvršit će utovar tereta na korporacijski interceptor i proći predlansirne protokole i provjere sustava sa svemirskim kadetima. Unatoč svakodnevnoj obuci u svemirskoj akademiji, obuka koju prolaze sa zapovjednikom flote je ne zamjenjiva i presudno će određivati njihove buduće živote. Upravo tu se stječu temeljni životni postavi koji kasnije oblikuju njihovu agilnost i utječu na prenošenje naučenog. Znači podbacimo li u obuci kadeta, istu grešku će kasnije prenijeti i oni na svoje kadete.



Iako s maksimalnom brzinom interceptor navedenu udaljenost prevaljuje za 3 sata, putovanje krstarećom brzinom traje cca 4h. Putna brzina određuje se zavisno od kašnjenja lansiranja. Možemo reći kako je putna brzina upravo proporcionalna odstupanju od očekivanog vremena lansiranja T. Odredište putovanja je matično-matrična ćelija zapovjednika flote na planetu koji svoju nešto topliju klimu može zahvaliti bližoj orbiti unutar sunčevog sustava. Cilj putovanja je nastavak praktične kadetske izobrazbe unutar flote tj. njihovo upoznavanje s protokolarnim navadama koje se prenose već naraštajima letača, drajvera, pilota i upravljača svemirskim plovilima.

Sve za danas predviđene točke plana, izvršene su u skladu sa planiranim vremenima izvršenja. Lansiranje je izvršeno točno u 16:00h, putovanje najvećim dijelom provedeno s krstarećom brzinom i konačno na kozmodrom matičnog planeta slećemo točno u 19.55h. Povratak na postaju predviđen je za srijedu. Izvještavat ćemo vas o budućim događanjima...

Današnji Tajpov post s naslovnice nadahnuo je razmatranje na temu spavanja. Naravno, on spavanju pristupa iz svog stvaralačkog kuta, ne razumijevajući složenu tehničku pozadinu istog. San je periodičko fiziološko stanje mirovanja i opuštanja, kod kojeg je najvećim djelom prekinuta veza između svjesti i vanjskog svijeta. Za vrijeme spavanja jako je smanjena spontana aktivnost, smanjene su reakcije na vanjske podražaje, ali za razliku kod narkoze postoji mogućnost buđenja. Tijekom spavanja tkiva i organi tijela imaju mogućnost regeneracije (oporavka). San je stoga isto tako potreban kao i uzimanje hrane. Pritom je ljudska potreba za snom individualna i varira, ali nekakva srednja vrijednost potrebnog trajanja sna iznosi 8 sati. Tijekom tog vremena prosječni čovjek se regenerira i zadovoljava svoju biološku potrebu za odmorom. Takav odmor "u komadu" ili monofazni san sastoji se od nekoliko razdjela koji se međusobno izmjenjuju.



Tijekom spavanja od tjelesnih funkcija prevladava funkcija parasimpatikusa. Ritam spavanja i budnosti regulira se iz posebnih centara u CNS-u (centralnom nervnom sustavu), promjenama njihove aktivnosti. Specijalni centar za spavanje nalazi se u hipotalamusu i koči aktivnost pojedinih centara u mozgu, dok neki djelovi CNS-a nisu inhibirani u svojoj aktivnosti. Za vrijeme sanjanja povišena je aktivnost CNS-a, što se može primijetiti u brzim pokretima očnih jabučica kod zatvorenih vjeđa (REM-faza). Spavanje nastupa postepeno. Na početku se izmjenjuje pospanost u stanju budnosti sa fazom prolaznih trenutaka sna. Kod nekih ljudi taj prelaz traje nekoliko minuta, kod nekih sat i više vremena. Dubina sna se također razlikuje za vrijeme noći, pri čemu se izmjenjuju periodi budnosti, plitkog i dubokog sna s većom ili manjom pravilnošću. Za vrijeme sna se mijenjaju tjelesne funkcije. Aktivnost žlijezda i puls su smanjeni, procesi probave miruju, muskulatura je opuštena, kupirano je svjesno doživljavanje okoline.

Znači tehnički gledano razlikujemo ortodoksni (ne-REM spavanje) i paradoksni san (REM-faza). Stanje budnosti prelazi preko SEM-faze (slow eye movements - spori očni pokreti, prilikom ulaska u san) i ortodoksnog sna sa stadijima 1-4 (odgovaraju dubini sna) do REM faze (brzi očni pokreti, uz povišenu srčanu i frekvencija disanja), kada se javljanju faze sanjanja. Faze od budnosti (A) do dubokog sna (E,4) izmjenjuju se prosječno svakih 35-40 minuta, duboki san traje 30-60 minuta u prvom periodu spavanja, do nekoliko minuta u zadnjim periodima spavanja. REM spavanje produžuje trajanje sna za 10-50 minuta. Snovi se kod odraslih javljaju 3-6 puta po noći i ukupno čine Ľ (25 %) ukupnog sna.



E sad, što to znači u svemirskoj praksi? U praksi se zna da astronauti tijekom boravka u svemiru spavaju sat-dva sata kraće. Razlozi su višestruki. Od doživljaja čudesnih prizora i zvukova, preko uzbuđenja zbog upravljanja moćnim svemirskim vozilom do izostanka uobičajenog dnevno-noćnog ciklusa. Naime, tijekom boravka u Zemljinoj orbiti astronauti dožive 16-ak izlazaka sunca tijekom 24 sata i rođenje novog "dana" svakih 90-ak minuta. Iako je astronautima određeno 8.5 sati za san unutar svakog 24-satnog perioda, većina prijavljuje kako im je 6 do 6.5 sati sna sasvim dovoljno za potpuni odmor. Čak i tijekom dugotrajnih boravaka na sovjetskoj orbitalnoj postaji Mir. Neki to povezuju sa smanjenim umorom tijela tijekom boravka u uvjetima mikrogravitacije.

Možda, no još nešto o spavanju vam mogu reći i iz osobnog iskustva. Svojedobno sam upamtio rečenicu pukovnika Huga, pilota na F-104 i F-16 Belgijskog zrakoplovstva. "Pilot's fly and live fast. Have no time for waste. When drink, must drink fast. When fuck, fuck turbo and when you sleep, sleep fast." Kakvo ubrzano spavanje? "No time for dreams. Only turbo-sleep." Nekoliko godina kasnije i ja sam uspio doseći umijeće brzog spavanja. S godinama postajao sam sve bolji u tome. Da skratim, noćas sam legao u 01:40h i probudio sam se sam od sebe u 06.20h. Odradio sam cijeli paket, uključujući snove u tih 4h i 40 minuta. Bez snova mogu skratiti na 4h i normalno funkcionirati najmanje tjedan dana. Jednini problem je što nakon tog perioda, zaspem čim sjedim negdje duže od 30 minuta. Moj optimum je ipak 4.5 do 5h. No ni ušteda od tri sata nije malo. U slučaju prosječnog života od 74 godine i sa znanjem turbo-sna usvojenim u 24 godini života, ostaje mi 50 godina primjene... što je još 18262.5 dana ili 438300 sati života. S normalnim 8-satnim snom na spavanje bi potrošio 146100 sati (6087.5 dana tj. 16.67 godina). Ovako ću samo 91312.5 sati. Ušteda iznosi 54987.5 sati tj. 2291.14583 dana ili 6.27 godina. Više od šest dodatnih godina budnosti.


P.S. Bez obzira na novi post ne zaboravite odgovoriti na anketna pitanja u prethodnom postu...

Zahvaljujući blogerici Annabeth na povijesni datum 12.12. se iskristalizirala jedna misao. Ideja je s oduševljenjem prihvaćena. Sada nam preostaje samo razrada i realizacija iste. Dakle, za dva tjedna blogerski doček Nove 2007 u vama najbližoj svemirskoj postaji. Stoga cijenjena blogerska populacijo, s ovim postom se smatrajte obavješteni i ujedno anketirani. Vaši odgovori poslužit će izbjegavanju propusta, koji su zamijećeni na ranijim blogerskim okupljanjima. S druge strane dat će nam uvid u nekakve zajedničke želje i potrebe Vas tj. potencijalnih partijanera. Naime, nakon što se iskristalizira želja većine zainteresiranih, pojedinačno će vam se odobravat prisustvo partyu. Drugim riječima, o vašim komentarima će ovisiti hoćete li nazočiti. Stoga prionite poslu, budući je broj onih koji mogu nazočiti ograničen. Drugim riječima tko prvi - njegova djevojka. A do kraja svega dva tjedna.



Anketna pitanja:
1. Što pijete?
2. Što slušate?
3. Seksualna orjentacija?*
4. Dolazite sami ili u društvu (drugih blogera)?
5. Ostali prijedlozi


*napomena: navedeno pitanje nema namjeru zadirati u vašu privatnost, već treba poslužiti za organizacijske potrebe tj. za odobravanje prisustva. Primjerice, za sada je svoj dolazak potvrdilo peteročlano žensko društvo, koje nije zainteresirano za druženje s muškarcima. Znači za sada prednost imaju žene, koje ne zanimaju muškarci tj. ovakvi

Zaštitni letački kombinezon na scenu stupa pralelno sa počecima zrakoplovstva. Dok su kabine bile otvorene, predstavljao je zaštitni odjevni predmet, koji pilotu pomaže zadržati tjelesnu toplinu tijekom dugih letova na velikim visinama. Kao materijal za izradu tada se najčešće koristi koža, koja izvrsno štiti od strujanja zraka i od otvorenog plamena - kao učestale pojave u tim ranim danima razvoja zrakoplovstva. Sa zatvaranjem, presurizacijom i klimatizacijom pilotskih kabina, taj teški kožni kombinezon evoluira u laki zaštitni kombinezon. On se u početku oblačio preko vojne odore ili civilnog odjela, kako bi zrakoplovce zaštitio od prljanja tijekom rada oko zrakoplova i u njemu. Tada se za izradu kombinezona počinju koristiti lakši tkaneni materijali, dok je koža zadržana u izradi pilotskih jakni.



Od tada, taj najpraktičniji odjevni predmet svih vremena, usvajaju mnoge ljudske djelatnosti koje se vrše u ekstremnim radnim uvjetima. Tako ga od pilota preuzimaju i ostali upravljači ekstremnim prometalima poput astronauta, podmorničara, tenkista i vozača trkačih automobila. Istodobno ga od padobranaca, kao radnu i specijalističku odoru preuzimaju mnoge specijalne vojne i policijske postrojbe. No, najveću praktičnu primjenu doživljava svojim širenjem iz avio-mehaničarske struke, tako da danas gotovo nema auto-mehaničarske ili majstorske radnje bez tog odjevnog predmeta. Pritom ga svaka struka prilagođava specifičnostima svojeg posla. Stoga se slijedom svega navedenog, kombinezon nametnuo i kao idealna radna odora za djelatnike 012 STATIONA. Idealan odjevni predmet, koji sa svojim zatvorenim krojem omogućava zadržavanje visokih higijenskih standarda, osigurava izvrsnu toplinsku izolaciju uz adekvatno ventiliranje, nesputanost u kretanju i pokretima, te izvrsnu dostupnost radnom priboru zahvaljujući praktičnim džepovima.



Međutim, prošli smo težak razvoji put prototipa 012-JET odore, koji je trajao skoro dvije godine. Potragu za dizajnerom započeli smo sredinom 2004 godine. Naša prva postaja bila je zagrebačka studentica dizajna, koja se specijalizirala za izradu SF kostima i odora. Zbog njene izrazite ne profesionalnosti ta suradnja je završila vrlo brzo. Sljedeća postaja bila je dizajenirica iz Istre, koja se "usavršila" u izradi padobranskih kombinezona. No, budući keper nije materijal koji sa rastezanjem može nadomjestiti greške u kroju istoga, suradnja je prekinuta nakon izrade dva neuspješna prototipa. Sljedeća postaja bila je nagrađivana modna kreatorica sa Gornjeg Grada, koja nas je nakon pola godine (ne)rada, zbog navodnog "nedostatka vremena" prebacila svojoj manje poznatoj kolegici. Naravno ni njena kolegica iz Donjeg Grada, nije se mogla nositi sa specifičnošću kroja odjevnog predmeta, koji objedinjuje hlače i košulju u jednom. Interesantno je što su obje nositeljice nagrada Cro-a-Portera. Nakon bezuspješnog kontaktiranja još dva proizvođača radnih odora u međuvremenu, sasvim slučajno otrivamo jednu "kvartovsku" krojačicu. Vjerovali ili ne, žena je iz prve shvatila što i kako treba. Kao rezultat, danas cjelokupna posada operira postajom u njenim uradcima. Poanta priče... oko, mozak i ruke rade posao, a ne ime, slava i "činovi".

Iste 2005 godine, promotorski tim svjetski poznatog proizvođača frizerskog pribora Termix, prvi put javno nastupa u kombinezonima. Svaki daljnji komentar je suvišan...

Nedavno sam nešto kopajući po arhivi naletio na crtež dragog mi kolege. Vjerojatno ne treba naglašavati da je danas i "on jedan od tih koji se nisu snašli u sustavu" prema riječima najodgovornijeg za takvo stanje.


Mislim kako je to što smo tada proživjeli, u biti najveća mora svakog čovjeka koji voli svoj posao tj. svakog poštenog profesionalca. U konkretnom slučaju radi se o uskraćivanju sredstava za rad. Kao kad pomorcu potopiš brod, majstoru oduzmeš alat, nometašu loptu, glazbeniku glazbalo, frizeru škare, slikaru platno... a albatrosu jednostavno odrežeš krila...

Danas malo kasnimo s postom jer sam čekao da mi jedan epehaovski fotograf dobaci nekakve slike na mail. Naravno, novinarska obećanja na domjencima ulaze u kategoriju "pijana posla", pa ako uistinu želiš dobiti ono što ti je obećano, moraš odmah zatražiti njegovu vizitku tj. broj mobitela i e-mail. U suprotnom on nema nikakve obaveze izvršiti ono što je obećao. To vam je jedan mali savjet onako usput.

U ovu subotu 2. prosinca, tvrtka koja zastupa profesionalnu liniju s kojom radimo, održala je takozvano predbožićno okupljanje za poslovne suradnike u svom prostoru. Party je počeo u 17.00h, a potrajao je do ponoći nakon čega se na nagovor Mirne Berend i njenog pratitelja Marka, preselio na Trešnjevku u kafić "Darling". Na kraju od tamo smo otišli u 02.03h i bili smo doma u 02.12h. Znači udaljenost od Doma sportova do Bukovca, tvrtkin interceptor prevalio je nadsvjetlosnom brzinom za 9 minuta. Nije za to bila kriva baby-sitterica koja nas je čekala, nego nešto drugo... ali o o tome drugom prilikom.

Kad sam došao u pet onako casual odjeven u jeans i svoju pilotsku jaknu, dočekale su me večernje toalete i smokinzi. Wtf rekoh, bar se osjećam u svom elementu. Kako? - upita Andreja. Pa kao i obično, stršim ko govno u punču ;) Naravno tako je i bilo. Sve babe su ispod oka blejale u mene onako neobrijanog. Osim Ive s kojom je Andreja radila u "Ruži" i jednog njenog bivšeg radnika, u principu nisam znao nikog. Zato kad su njihova direktorica i Drele završili pozdravne govore i sve babe u večernjim toaletama nahrupile na švedski stol, ja sam se lagano izvukao van.

Za razliku od tog uberhoch držanja unutra, vani se usprkos niskoj temeperaturi počela okupljati pušačka ekipa. Osim već spomenute Mirne i Dreleta, pridružila nam se i Lea Boban sa sinčićem, a kasnije se dokotrljao i "prigorac" Vid Balog, koji je s Dreletom uskoro zgibao na nekakvu gažu u "Djalskom". Ukratko, ta "poznata" ekipa se normalno ponašala za razliku od hrpe uštogljenih nepušačica unutra. Još kad me Mirna skužila... tj. da sam ja u biti onaj pilot što je nedavno bio na TV i koji ih sve tužio, počela je pričati priču o svom ratu sa sustavom.

Kao dva stara ratnika pretresli smo štošta toga od 91 na ovamo. Pričala mi je kako je skoro bila zarobljena u Kostajnici, a kako su neki drugi brali slavu na njenim ratnim reportažama. Dala mi je neke nove i potvrdila informacije koje sam od ranije znao o Šeksu, Mesiću, Sanaderu, Latinu... i da dalje ne nabrajam ukratko cijeloj plejadi javnih ličnosti. Ukratko, da ne idem previše u detalje... riba nema dlake na jeziku i kamo sreće kad bi u našim medijima bilo više takvih. Za razliku od one alienice Nikoline Pišek, koja je na svom oblaku lagano klizila među okupljenim uberhoch babama.
Koje su joj pritom iskazivale svoje ne skriveno divljenje. Od čega se meni najiskrenije

No, na kraju smo Mirna i ja došli do poante priče. Sve se vraća, sve se plaća. Kako se zajaš, tako ti se vrati. Ukratko, sukladno mojoj već ispričanoj Jin-Jang filozofiji. Na kraju sve dođe na svoje. Došlo je mnogima, doći će i njima...

Sinoć smo bili frendu na otvorenju poslovnog prostora. Čovjeku smo inače nedavno izdali prvu knjigu. Takvo ne komercijalno CD izdanje je u biti trebalo poslužiti samo za zaštitu autorskih prava i njegove ideje. U svakom slučaju upoznali smo se dok je još bio predsjednik uprave Croatia baterija. Čak i u takvoj tvrtci je pokazivao razmišljanje izvan kutije. Pošto je tvrtka imala dosta iskustva u radu s plastikom, htio je pokrenuti proizvodnju maketa aviona. Imao je viziju i nos za prepoznati prave poslovne prilike. Predlagao je tvrtci i otkup patenta za bateriju koja se puni u auto punjaču kako bi vozač u vozilu uvijek imao neovisan izvor svjetla. No onaj koji radi u takvom učmalom sustavu predstavlja ugrozu starim okoštali strukturama unutar tvrtke i vjerovali ili ne na kraju je bio prisiljen otići.

Odlučio je okušati se s vlastitom tvrtkom. Otkupio je patent i pokreno proizvodnju navedenih baterija. Krenulo mu je polako. Agilan kakav već jest, nije stao samo na tome. Povezao se sa najvećim austrijskim proizvođačem kuhinjskog namještaja Dan Kuchen i sinoćnje otvorenje njihovog prodajnog salona je rezultat te suradnje. Pri odluci vodio se istraživanjima po kojima više od polovine vremena koje provodimo u kući, provedemo u kuhinji. Prepoznao je važnost proizvodnje unikatnih kuhinja po mjeri, prema našim individulanim potrebama i željama. Osim cijele palete kuhinja od klasičnih do modernih, taj proizvođač svoju snagu izražava u stalnom razvoju i implementaciji patenata. Iskreno, gledajući neka njihova rješenja na momente sam se osjećao kao u svemirskom kuhinjskom programu NASA-e.



U svakom slučaju želim mu sve najbolje i puno uspjeha u budućem radu. Kažu da sreća prati hrabre, a Marin je to do sada pokazao više puta. Zato uopće ne sumnjam u njegov uspjeh.