Današnji Tajpov post s naslovnice nadahnuo je razmatranje na temu spavanja. Naravno, on spavanju pristupa iz svog stvaralačkog kuta, ne razumijevajući složenu tehničku pozadinu istog. San je periodičko fiziološko stanje mirovanja i opuštanja, kod kojeg je najvećim djelom prekinuta veza između svjesti i vanjskog svijeta. Za vrijeme spavanja jako je smanjena spontana aktivnost, smanjene su reakcije na vanjske podražaje, ali za razliku kod narkoze postoji mogućnost buđenja. Tijekom spavanja tkiva i organi tijela imaju mogućnost regeneracije (oporavka). San je stoga isto tako potreban kao i uzimanje hrane. Pritom je ljudska potreba za snom individualna i varira, ali nekakva srednja vrijednost potrebnog trajanja sna iznosi 8 sati. Tijekom tog vremena prosječni čovjek se regenerira i zadovoljava svoju biološku potrebu za odmorom. Takav odmor "u komadu" ili monofazni san sastoji se od nekoliko razdjela koji se međusobno izmjenjuju.
Tijekom spavanja od tjelesnih funkcija prevladava funkcija parasimpatikusa. Ritam spavanja i budnosti regulira se iz posebnih centara u CNS-u (centralnom nervnom sustavu), promjenama njihove aktivnosti. Specijalni centar za spavanje nalazi se u hipotalamusu i koči aktivnost pojedinih centara u mozgu, dok neki djelovi CNS-a nisu inhibirani u svojoj aktivnosti. Za vrijeme sanjanja povišena je aktivnost CNS-a, što se može primijetiti u brzim pokretima očnih jabučica kod zatvorenih vjeđa (REM-faza). Spavanje nastupa postepeno. Na početku se izmjenjuje pospanost u stanju budnosti sa fazom prolaznih trenutaka sna. Kod nekih ljudi taj prelaz traje nekoliko minuta, kod nekih sat i više vremena. Dubina sna se također razlikuje za vrijeme noći, pri čemu se izmjenjuju periodi budnosti, plitkog i dubokog sna s većom ili manjom pravilnošću. Za vrijeme sna se mijenjaju tjelesne funkcije. Aktivnost žlijezda i puls su smanjeni, procesi probave miruju, muskulatura je opuštena, kupirano je svjesno doživljavanje okoline.
Znači tehnički gledano razlikujemo ortodoksni (ne-REM spavanje) i paradoksni san (REM-faza). Stanje budnosti prelazi preko SEM-faze (slow eye movements - spori očni pokreti, prilikom ulaska u san) i ortodoksnog sna sa stadijima 1-4 (odgovaraju dubini sna) do REM faze (brzi očni pokreti, uz povišenu srčanu i frekvencija disanja), kada se javljanju faze sanjanja. Faze od budnosti (A) do dubokog sna (E,4) izmjenjuju se prosječno svakih 35-40 minuta, duboki san traje 30-60 minuta u prvom periodu spavanja, do nekoliko minuta u zadnjim periodima spavanja. REM spavanje produžuje trajanje sna za 10-50 minuta. Snovi se kod odraslih javljaju 3-6 puta po noći i ukupno čine Ľ (25 %) ukupnog sna.
E sad, što to znači u svemirskoj praksi? U praksi se zna da astronauti tijekom boravka u svemiru spavaju sat-dva sata kraće. Razlozi su višestruki. Od doživljaja čudesnih prizora i zvukova, preko uzbuđenja zbog upravljanja moćnim svemirskim vozilom do izostanka uobičajenog dnevno-noćnog ciklusa. Naime, tijekom boravka u Zemljinoj orbiti astronauti dožive 16-ak izlazaka sunca tijekom 24 sata i rođenje novog "dana" svakih 90-ak minuta. Iako je astronautima određeno 8.5 sati za san unutar svakog 24-satnog perioda, većina prijavljuje kako im je 6 do 6.5 sati sna sasvim dovoljno za potpuni odmor. Čak i tijekom dugotrajnih boravaka na sovjetskoj orbitalnoj postaji Mir. Neki to povezuju sa smanjenim umorom tijela tijekom boravka u uvjetima mikrogravitacije.
Možda, no još nešto o spavanju vam mogu reći i iz osobnog iskustva. Svojedobno sam upamtio rečenicu pukovnika Huga, pilota na F-104 i F-16 Belgijskog zrakoplovstva. "Pilot's fly and live fast. Have no time for waste. When drink, must drink fast. When fuck, fuck turbo and when you sleep, sleep fast." Kakvo ubrzano spavanje? "No time for dreams. Only turbo-sleep." Nekoliko godina kasnije i ja sam uspio doseći umijeće brzog spavanja. S godinama postajao sam sve bolji u tome. Da skratim, noćas sam legao u 01:40h i probudio sam se sam od sebe u 06.20h. Odradio sam cijeli paket, uključujući snove u tih 4h i 40 minuta. Bez snova mogu skratiti na 4h i normalno funkcionirati najmanje tjedan dana. Jednini problem je što nakon tog perioda, zaspem čim sjedim negdje duže od 30 minuta. Moj optimum je ipak 4.5 do 5h. No ni ušteda od tri sata nije malo. U slučaju prosječnog života od 74 godine i sa znanjem turbo-sna usvojenim u 24 godini života, ostaje mi 50 godina primjene... što je još 18262.5 dana ili 438300 sati života. S normalnim 8-satnim snom na spavanje bi potrošio 146100 sati (6087.5 dana tj. 16.67 godina). Ovako ću samo 91312.5 sati. Ušteda iznosi 54987.5 sati tj. 2291.14583 dana ili 6.27 godina. Više od šest dodatnih godina budnosti.
P.S. Bez obzira na novi post ne zaboravite odgovoriti na anketna pitanja u prethodnom postu...