I tako smo došli do broja jedan. Numera una. Uzročnika i glavnog pokretača druge dvojice jahača apokalipse. Do njegovog visočanstva, prvog modernog jahača apokalipse - nekontroliranog prirasta stanovništva na zemlji. Godine 1850. godine na Zemlji je živjelo približno, milijardu ljudi. Prirast stanovništva do tog broja zahtijevao je vremenski interval cjelokupnog postojanja čovječanstva od špiljskog čovjeka do 1850. godine. Nasuprot tome, za svega 250 godina, čovječanstvo u XXI. stoljeće ulazi s približno 6 milijardi ljudi. Naše množenje nisu zaustavili ni svjetski ratovi, ni atomske bombe, ni nove laboratorijski uzgojene pošasti tipa AIDS, ebola...

Eksplozija prirasta stanovništva glavni je uzročnik drastičnog uništenja prirode, isrpljivanja zemljinih resursa i zagađenja. Tropske šume, toliko važne za proizvodnju kisika, nesmiljeno se uništavaju, a taj proces doživljava maksimum upravo u današnje vrijeme. Tijekom 1980. godine godišnja stopa uništenja šuma u tropima je iznosila oko 11,4 milijuna hektara. Nestajanje tropskih šuma u Latinskoj Americi, koja sadrži 60% tropskih šuma u svijetu, predstavlja prvi korak u ekološkoj katastrofi globalnih razmjera. Iako sadašnja III. industrijska revolucija omogućava vrlo ozbiljno mjerenje i razmatranje pustošenja planete, još uvijek se ništa ozbiljnije nije učinilo u pokušaju sprječavanja tog uništenja u globalnim razmjerima.
Prema nekim procjenama, svijet je samo od polovice XX. stoljeća izgubio skoro petinu površinskog sloja tla na obradivim površinama, petinu šuma, te nekoliko desetaka tisuća biljnih i životinjskih vrsta. Sve je teže spriječiti propadanje tropskih šuma koje nisu pogođene samo napadima poljodjelaca, već i agresijom domaćih poduzeća koje žele proširiti svoje pašnjake ili stvoriti novo obradivo zemljište. I tako se pustošenje nastavlja u punom smislu i u XXI. stoljeću, posebno u nerazvijenim zemljama, opterećenim s velikim prirastom stanovništva.



Vlada Indonezije je još prije dvadeset godina javno opravdavala pretvaranje 20% njezinih šuma u plantaže za proizvodnju tikovine, gume, riže, kave i drugih poljoprivrednih proizvoda u svrhu povećanja životnog standarda stanovništva. Indonezija je istodobno poznata i po zastrašujućom prirastu stanovništva, koji uništava sva nastojanja poboljšanja životnog standarda.
U Indiji je slična situacija. Više od dvije trećine šuma je izgubljeno samo tijekom XX. stoljeća. Danas je samo 14% Indije prekriveno šumom u odnosu na 50% s početka XIX. stoljeća. Etiopija je imala 30% zemljišta prekrivenog šumskim raslinjem što se do danas smanjilo na samo 1%. Slično se dogodilo i Haitiju. Malo je vjerojatno kako se ti trendovi mogu naglo spriječiti u šumskim područjima s velikim prirastom stanovništva.

Množimo se nesmiljeno i 8,5 milijardi ljudi se očekuje do 2025. godine, ali maksimum se naslućuje negdje oko 2100. godine s 10,5 do 11 milijardi stanovnika. Ipak, jasno je kako se taj prirast stanovništva ne može naglo zaustaviti s nikakvim mjerama jer on ima svoju inerciju. Zbog svega toga, za milijardu novih usta koja će se roditi svakog sljedećeg desetljeća nije previše važno hoće li se pogriješiti u proračunu od 1 milijun novih stanovnika, pa čak i to hoće li 2050. godine biti tek oko 9 milijardi umjesto 10 milijardi. U svakom slučaju, obje brojke su prevelike za ovu našu uveliko opustošenu planetu.