Ovim postom želim se osvrnuti na nedavni post s naslovnice na temu potplaćenosti prosvjetara. Ostavio sam i tamo sličan komentar, pa rekoh nek to bude i naš današnji post. Ne zato što želim oponirati, već zato što mogu iskoristiti svoja novostečena ustavna prava istupanja u javnosti i tako javno progovoriti u ime onih koji to ne mogu.

Bez namjere omalovažavanja mnogobrojnih prosvjetara, želio sam reći kako postoji jedna puno manja grupa ljudi, koja (po meni) predstavlja definitivno najpotplaćeniju struku u državi. Radi se o plaćama hrvatskih vojnih pilota. Jedva dvjestotinjak ljudi u ovoj državi. Koji su bili izabrani između 2-3% zdrave populacije, kojima se tijekom školovanja devet semestara isprepliće sa dva-tri vojna kampa i obuke (tj. nemaju nijedno ljeto slobodno). Pritom polože skoro 70 ispita, spavaju unutar žice (vojarne) pet godina, provode letačku obuku tijekom tjedna, a vikendima slušaju predavanja i na kraju kad diplomiraju, rade za prosječnih 4500 kuna. To je bila početna plaća pilota koji leti na srednjem transportnom helikopteru Mi-8, ali u međuvremenu su smanjivali letački dodatak pa je ista sada vjerojatno 200-tinjak kuna niža.

Što znači biti pilot vojnog transportnog helikoptera najbolje znaju oni koji to rade. To su stalna dežurstva za koja su plaćeni kikirikijem, to su medicinski letovi usred noći, traganje i spašavanje unesrećenih, gašenja požara, podizanje teške opreme na nepristupačne terene, prevoženja vatrogasaca, vojske i svih ostalih koji plate MORH-u... bez nabrajanja vojno-specijalističkih zadaća. Istodobno lete bez adekvatne letačke opreme, kaciga, opreme za preživljavanje.... i nikom se ne žale. Ne zato što ne bi, već zato što ne mogu odnosno ne smiju. Kad bi netko od njih javno istupio, isti čas bi bio ne časno otpušten iz vojske. I tako oni jadni jedu govna, a nacija živi u uvjerenju kako imaju vrhunski obučenu i opremljenu vojsku, s obzirom na konstantne bajke naših izabranih dužnosnika. Istodobno, najbolji piloti se skidaju, najviše isfrustrirani činjenicom kako ne mogu promjeniti ništa unutar trulog sustava koji ih siše.



Što to znači u praksi? Recimo to ovako; od trojice mojih klasića koji su završili obuku na MiGovima, dvojica su se već skinula, a treći se sprema dogodine. Ako je obuka na lovcu maksimalni domet u letačkom smislu, onda je postdiplomsko školovanje maksimum u stručnom smislu. Osim trojice nadzvučnih imali smo i dva magistra aeronautike u generaciji. Sad više nemamo ni jednog. Statistika je neumitna. Prema posljednjim saznanjima iz HRZ-a je otišlo dvadeset novoškolovanih pilota. Pritom ne mislim na starije pilote, koji su prešli iz JNA i koji se svakodnevno umirovljuju, već na mlade, u RH školovane vojne pilote. Koliko je to najbolje govori podatak kako se od 2003 godišnje promivira 10 novih pilota. Znači do sad su nam "izginule" cijele dvije generacije...

Kad bi se tako nešto dogodilo u ratu, izgubili bi rat ili bi netko visio zbog izdaje. Ovako nije bitno i nitko ne odgovara. Javnosti se pričaju bajke o NATO-u. No vidjet će naši građani što je to, kad im se uvede "porez na NATO". Pa naši dragi susjedi Slovenci godišnje plaćaju milijune dolara NATO-u za čuvanje svog zračnog prostora iz Aviana. Za cijenu tog "najma" svake godine mogu kupit jedan polovni lovac u klasi F-16A. Zato uništimo i mi sve što imamo, kako bi drugi na nama zarađivali. Tako kad naša pješadija bude ginula po vrletima Afganistana, Iraka i danas-sutra Irana, njihovi piloti će nam lijepo davati potporu iz zraka...