Već se nekih godinu dana mučim s jednim problemom. Na izgled problem je banalan, ali za mene je izrazito frustrirajući. Moj ručni sat Casio AMW-320C kupljen je davne 1994. godine. Što je još bolje, predstavlja dragu uspomenu jer smo ga moja tadašnja djevojka Andreja i ja kupili zajednički. Taj sat je bio nešto najbliže pojmu letačkog sata budući je imao pokretnu minutnu skalu, koja se kasnije pokazala od znatne pomoći prilikom javljanja position reporta iznad prekretnih orjentira tj. izračuna očekivanog vremena preleta sljedeće točke rute. No, da ne davim sad s tehnikalijama, taj sat je prošao sve što sam i ja u tih dvanaest godina. Nikad ga nisam skidao s ruke osim tijekom redovnih izmjena baterija i dihtunga.

A onda sam negdje prošle godine skužio da mu se staklo orosilo iznutra. Nisam odmah reagirao jer mi je prošla godina bila tako reći prelomna godina u životu. Godina u kojoj sam okrenuo novu stranicu i konačno presudio što mi je bitno u životu. Tako nakon nekih desetak dana prolazivši pored jednog urara, odlučim ga počastiti sa čišćenjem. Kad ga je otvorio, urar se nije mogao načuditi kako čudo još radi pored vode koja se sljevala izravno s elektroničkih sklopova. Na žalost zbog moje kasne reakcije opruzi sekundare nije bilo spasa. Rekao mi je da nema dihtung koji ide ispod ključa (za pomicanje kazaljki) te preporučio izbjegavanje kupanja s njim.



Naravno kad sam se ove godine ove godine prvi put bacio u bazen, opet sam ga zaboravio skinuti i situacija se ponovila. Voda je opet ušla i pojavila se s unutrašnje strane stakla. Taj put sam brže reagirao, ali urari opet nisu mogli riješiti glavni problem tj. staviti novi dihtung ključa. Od tada sam obišao desetak urara i od svih sam dobijao isti odgovor. Sat je stari model i za njega je nemoguće pronaći to što tražim. Većina mi je kao rješenje predlagala kupovinu novog sata, jer tko to danas nosi isti sat dvanaest godina. To što ovaj besprijekorno radi očito im ne znači ništa. Isto tako to što je uspomena i što je između ostalog preživio sudar Honde Shadow s BMW-om pri brzini od cca 100-120 km/h.

Nisam lik koji pati na brandove, ni na trendove, te mi je stoga ne zamisliva današnja potrošačka filozofija odbacivanja ispravnih satova, mobitela i drugih proizvoda zato što nam netko tako diktira. Uskraćujući nam njihove pričuvne dijelove, prestankom proizvodnje njihovih baterija i tako na kraju potpuno oduzimajući mogućnost njihovog servisiranja. Time nas njihovi proizvođači konačno natjeraju na ono što oni žele. Zašto? Zato jer oni određuju što bi koliko trebalo trajati. Istekom tog roka taj sat ili mobitel im više ne donosi dobit. Zato nas svim mogućim marketinškim varkama uvjeravaju kako taj sat ili mobitel više nije in i kako je došlo vrijeme za novi model. To je ono što se svakodnevno servira plebsu ili raji na televiziji, radiju, internetu. Naravno to je najčešće upakirano u stilu, ako nemaš to i to, onda nisi dovoljno uspješan ili dovoljno privlačna. Na žalost kod velike većine ljudi to pali. Danas su zaista rijetki oni dovoljno svjesni pojedinci, koji u ovom nametnutom potrošačkom društvu uspijevaju pružati otpor korporacijama. Furajući sat star 12 godina ili mobitel star 10 ;)