ja sam gotovo nevjerovatni proizvođač pvc otpada. više se i ne sjećam kada sam poslijednji put kupio nešto u staklenoj ambalaži. ni pivo. a tek pvc vrečice. žute s crvenim ručkicama, crvene sa žutim ručkicama, zelene s crvenim ručkicama, crvene s bijelim ručkicama, bijele bez ručkica… s logom trgovine, s prikrivenim logotipom trgovine, bez loga trgovine… jednobojne, dvobojne, trobojne, šarene… jučer je Moje Svjetlo U Tmini napravila inventuru u kutu ''sobe svaštare''. 323 kunića mrtvog kapitala u najlonskim vrečicama. i tu očigledno nije kraj. jednostavno nemam naviku krenuti u trgovinu s vrečicom u ruci. *ebiga. lakše mi je iznova kupiti novu. ista je inventura pokazala da u onoj gomili postoji i 48,50 kuna u povratnoj pvc i limenoj ambalaži. velika je to ''soba svaštara''. - hajde da vratimo tu ambalažu i za lovu kupimo ono što ti treba. savjetovala me Moja Svjetlost U Tmini. kud baš sad. kud baš danas. nije da imam nekog prećeg posla. jednostavno mi se neda po toj sparini vuči silne boce i bočice po raznim trgovinama (jer trgovine primaju samo 10 boca po osobi. ma nemoj. po kojem to zakonu…) i mijenjati to za kešovinu. i onda se još s onim ogromnim kolicima tumarati kroz redove polica. kao da prolazim ulicama New Yorka. a kad se muškarcu nešto ne radi. kakav pms. ma to je samo kišna kap u majci svih oluja. - ajmo u Kaufland. tamo možeš vratiti sve odjednom i za tu lovu kupiti robu. daj da napunimo frižider. bila je uporna Moja Svjetlost U Tmini. frižider? a da tako se zove ona velika, bijela, hladna i prazna naprava u kojoj ponekad svoje utočište pronalazi boca kole i poneko pivo u limenci. trebao sam tada jednostavno reći ''ne mogu danas'', trebao sam slagati ''otići ćemo sutra'', trebao sam priznati ''neću!'', ali... utovaram ambalažu u gepek. sunce mi cucla mozak kroz transfuzijsku iglu. auto kao krušna peć, zrak vreo i suh. majica mi se kao hanzaplast lijepi za leđa. pola sata vožnje kroz gradsku gužvu i istovar ambalaže. Dama Od Plastike samo je pogledala u moju ''robu'' i zatresla glavom lijevo-desno tako da sam čuo pucketanje hrskavice vratnih kralježaka. - žao mi je, samo 10 boca po osobi... - od kada, pa zadnji put sam predao isto toliko. ne trebam lovu, kupit ću robu kod vas... - žao mi je. pitajte šefa pa ako odobri... a šef me odmjerio od glave do pete. - žao mi je... znate to je zbog švreca... ja ti izgledam kao švercer? matrer ti... pa nisi valjda mislio da ću pretovarati silne boce u misnom ruhu. u Versačijevom odijelu, pederu... - gospodine, ne trebamo novac, kupit ćemo robu za najmanje 300 kuna... pokušavala je s uvjeravanjem Moja Svjetlost U Tmini... ja švercer? ja švarcer!? brabonjku šefovski... a i ta Mala... što se koji k*rac upušta u razgovore s tom amorfnom nakupinom. ma ko je on da ga moli za pišljivu pedeseticu. - ajmo, Mala, idemo! povukao sam za ruku Moje Svjetlo U Tmini i puna kolica pvc odpada izgurao na parkiralište. topli mi je zrak, kao u drajkukeru, kružio oko glave, asfalt se topio pod nogama, a u meni je kuhalo kao u ekspers loncu. samo je trebalo da netko dotakne ventil. - i što ćemo sad? pitala me zbunjeno Moja Svjetlost U Tmini. da odemo u Billu? - a da odemo u pi*** materinu!? - nećeš valjda sad sve to vratit kući? - ne, no ti ćeš! - daj, ne budi blesav… e, tu sam te čekao. još mi je samo trebalo tvoje pametovanje. svađa je kao grudanje na sniježnoj padini. nikad ne znaš u kakvu će se lavinu pretvoriti bačena gruda. još sam se nekako i suzdržavao na prepunom parkiralištu, a onda sam jednostavno pukao u autu. prvu sam grudu bacio na Damu Od Plastike, Šefa je već pogodila glava od snjegovića, a na Moje se Svjetlo U Tmini stuštila prava lavina riječi koje nebih ovdje ponavljao. samo je šutila i gledala u cestu. barem neko pametan u tom autu luđaka. dovezao sam je pred Billu. - evo ti kad hoćeš. idi i prodaj te 'ebene boce, pokloni ih sirotinji, baci… ma radi s njima što te volja… izašla je smireno, otišla u Billu i dogovorila se s njihovom Damom Od Plastike. potovarila je boce u kolica i otišla u šoping. a ja sam sjedio u autu i slušao kako Let 3 ''bombardira srbiju i čačak''. za pola sata Moja je Svjetlost U Tmini obavila šoping. dovoljno dugo da klima u autu ohladi moju usijanu glavu. priznajem, tek sam sad, konačno, u potpunosti shvatio kako se osječao Camusom Mersaulte u onom romanu Stranac. sorry, Profesorice, ona petica iz lektire bila je izgleda nezaslužena. šutila je cijelim putem. šutila je i kad je istovarila kupljenu robu. šutila je i dok je, zavaljena u trosjed, kroz vlažne oči gledala tv. a što da sam joj rekao? izvini? ma to joj je jasno. poznaje ona mene. obukao sam sako, dva gornja zuba presvukao ''zlatom'' s omota mocert kugle, nacrtao brkove onom crnom olovkom (za obrve valjda) i otišao sam u ''sobu svaštaru''. tamo sam u unutrašnjost sakoa povješao kojekakve đinđule (i limenku netom ispijenog piva) i pojavio se pred njom sa širokim ''zlatnim'' osmjehom i razmičući sako nudio izloženu robu. pravi švercer. ma i Levi's bi prodao. pogledala me začuđeno, malko se nasmijala, krajičkom usana i samo prozborila - budalo… i prasnula u smijeh... |
< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv