666999

kad te 'oće, 'oće te...
čujem na teveu voda se probila kroz branu kao posljednja kap mokraće kroz tkaninu gaća i hlaća (marfijev zakon: ''ma koliko ga ti otresao zadnja kap završi u gaćama!''). u stvari, ne možemo, za tu kap, reći da je uzrokovala neku veliku štetu, ali je, definitivno, stvorila neugodnu situaciju. jer, svi bulje u nastalu flekicu išćekujući kada će se ona početi širiti, očiti dokaz da flekonosac ne kontrolira situaciju. i ne pomaže tu ni prikrivanje rubom košulje ili sakoa, pogrbljavanje u hodu, bjesomučno dugo sjedenje skrštenih nogu (dok te ne uhvati grć) jer, okolina je upoznata sa situacijom i pri svakom vizalnom kontaktu nesvjesno skreće pogled prema markiranom mjestu. i tu nema pomoći, dok majka priroda (i struktura tkanine hlaća) ne učine svoje.
da ne pominjemo da će pri svakom slijedećem izlasku iz veceja nekoliko pari očiju prvo pogledati u izvorište problema.
mislim, za taj smo vodeni val, što se počeo valjati negdje iz ujedinjene europe znali tjedan dana prije nego će stići. i opet nas je iznenadio. kao tinejđerska erekcija – dođe iznenada i dugo ne splašnjava. samo čekam kad će neko od političara ovu situaciju početi sagledavati s pozitivne strane. kao,
''voda došla iz predpristupnih fondova'' ili
''sve je to dogovoreno s eu, mi smo faktor stabilnosti regije'' ili
''rvacka je stoljećima brana europe''.
dajte, političari, trgnite se malo, uvjerite zabrinuti puk kako vladate situacijom (mađari, bogati, dovode turiste da gledaju kako se preljeva dunav u budimpešti, a mi, tromi ko američki tinejđari. pih...)
a onda se, na sve to, pridodala još i kiša. cmoljila je cijelog dana. i nije to bila ona razigrana proljetna kiša nego neka jesenja, sumorna i tugaljiva.
gackam po vodenim baruštinama parkirališta tražeći svog limenog ljubimca i odjednom kao da začuh neki glas...
Noa...
pa glasnije...
Noa...
pa nervozno...
Noooaaaa...
pa ljutito...
gdje je taj čovjek, nikad ga nema kad ga trebam...
Bože! brzo sam sjeo u auto i upalio motor. iz zvučnika je zarondalo...
...sunce piči, mi roštiljamo
cure gule krumpir u hladovini...
ako ovo sranje prestane do petka, u subotu palim roštilj.

p.s. al' sam ušarenio ovaj post... protest protiv sive kiše...