the age of AQUARIUS - gt

BUTIGA ZATVORENA.

ili po književno: slijepa ulica.
kako vam drago.(to po šekspiru)
razmišljam.
imam problem.
i nekoliko mogućih rješenja,
od kojih mi se ni jedno ne sviđa.
situacija je takva da se moj izbor svodi na ovo:
-mogu nekoga ubiti.
-mogu sebe ubiti.
-mogu ništa ne učiniti i čekati da me ova
situacija sama po sebi ubije i dokusuri.
-mogu odseliti.
-mogu početi urlati i vikati, svađati se
dok ljudi ne zaključe da sam poludila.
iako to već i sad jesam, ali tihe luđake nitko
ne primjećuje.

ono što sam do sada pokušala je:
-iznijeti svoj problem onima koji su uzročnici svega.
nadajući se da će shvatiti i kao dobri i kulturni ljudi
samo malo korigirati svoje postupke, a to bi sve riješilo.
nije se tako desilo.
nakon dugog perioda šutnje i trpljenja te
situacije, danas imam i fizičke i psihičke probleme.
nisam nikada bila bolesna.
danas se kljukam tabletama za tlak,
srčanu aritmiju, tabletama za živce i
antidepresivima.
i želim se ubiti.
dosta mi je svega.
nema zakona koji može ljude natjerati da
pokažu malo ljudskosti prema svojoj okolini.
od toga je daleko snažnija sila egoizma, sebičnosti,
ona sila u čovjeku koja čini da nam je važno da je nama
dobro, a svi ostali nek se nose u pm.
ništa nije važnije od toga da mi IMAMO PRAVO
biti takvi takvi jesmo, činiti sve što činimo...
pri tom drugi nisu važni.
užasno sam umorna.
smrt mi izgleda kao spas.
je li cijela kutija heleksa dovoljna za vječni san?
san je sve što mi treba....
da bi drugi imali pravo biti kakvi jesu...

tekst: LIJEČENJE SUNCOKRETOVIM ULJEM!

jednostavnije ne može!
a, ne košta 100 kuna litra!
cmoka, dalmoši!

o životu posvećenom grljenju:
AMMA

prednji post skriptum:
stavila sam prije koji dan nešto mungo soje
(zeleni grah) da se namoči preko noći
i zaboravila na nju.
sad je ona isklijala ko luda i ja bih rado
probala te klice jer znam da je to vrlo, jako
čak izuzeno zdravo .....
ali ne znam kak se to jede.
zna li netko koji je najjednostavniji način
pripreme klica mungo soje za jelo?
hitno! hitno! traži se recept!



------------------------------------------------------



SRETAN ROĐENDAN SVIM MOJIM VODENJACIMA!
(svi su vodenjaci moji:))))))))))))))))


iz komentara na moj genijalni prethodni
post naslutila sam da ima ljudi koje zanimaju
neke duboko intimne ženske stvari o meni.
kako sam ja po definiciji visoka obožavateljica istine,
i volim da je uvijek svaka od 51 karte iz špila
na stolu i otvorena na uvid svekolikom pučanstvu,
nema mi druge nego udovoljiti
željama svih vas koji jezikom mlatite
brže od milke babović i jednako neindiskretno
zabadate nos u materijal od kojeg je moja
šljašteća sklizačka opravica za piruete
koje izvodim u ovozemaljskom životu.
daklem.
elem.
ovak....
ajmo...
jednom davno kad sam bila nova blogerica
započela sam cijelu seriju tekstova koji su imali
tendenciju prerasti u blogo-sapunicu
a, sve s glavnom temom: JA.
tko se sjeća i imao je čast čitati
moju seriju postića pod kodnim nazivom:"Q",
(čita se "kju", i skrećenica je od punog naziva
"kronologija jednog ubojstva")
taj netko, elem, dakle, zna da sam krenila
od samog početka početaka tj od velikog praska,
a kako mi ne bi promako ama baš ništa,
jer bi me se oma optužilo za tajne koje
uopće nemam.

sad je, međutim, elem, đelem, avaj....9,48 h-sati
i ja moram juriti-žurno-žuriti na posao.
zbog više sile i od mene koliko god visoka bila,
prekidam pisanje ovog posta...

.....TO BE CONTINUOED.....

večeras se batrgam s pokušjima da istovremeno
radim nekoliko stvari za koje je i majmunu jasno
da su nespojive.
ne moš istovremeno gledat na foksu las vegas
na tv-u koji je u sobi,
i blogati na kompu koji je u kuhinji
uz radoznalo zabadanje nosa u svaku od
novokupljenjih knjige koje bi sad rado čitala,
dok me istovremeno bluckaju križa
podjsećajući me da bi se trebala malo
kvaliteno ragibati i istegnuti.
vidjela sam kako ona keri iz seksa i grada
kucka u krevetu po svom laptopu, pa
odnesoh i ja svoj u sobu na krevet.
sad mogu kucati post i gledati tv.
zaprepastih se kako dobro mi ide kucanje
bez gledanja u tipkovnicu, čak bolje nego kad gledam.
kako istovremeno piš em igledan u tv ekran,
sjedeći na krevetu, u mogućnosti sam
ispružiti i rastegnuti noge na sve strane,
što je zdravo za donji dio leđa zvan križa.
jest da se u tom položaju povremeno prevrnem
ko pajac na leđa, ali hitro se uspravim nazad
u sjedeći položaj. važno je nee skidati pogled s
tv-a jer iako razumijem dijaloge i bez priejvoda,
ne mogu ušima pratiti vizuelni ugođaj na ekranu.
kako sam svestrana!
daljinski! daljinski!
gdje mi je prokleti daljinski?!
ja sam jedini vlasnik svojeg daljinskog i
moja moć nad tom plastičnom letvom je
neprikosnovena, a ipak...
NIKAD MI NIJE PRI RUCI KAD GA TREBAM!
jeste primjetili kako reklame glasno grunu
sa milijun decibla usred serije koja baš i nije
tako glasna, pa ju morate dosta poglasniti?
tibokca! sam je zamalo u ovo epizodi las vegasa
dobila otkaz zbog pada prometa !
kako je napeto!
istežem nogu, vrtim stopalo, koščice pucketaju.
savijem nogu u koljenu, lakše se se sjedi.
ispružim drugu na stolicu pored kreveta
i teško mi je, teško mi je
avaj, alaha mi, teško mi je.
svega mi ovo bloganje iz kreveta niej
u zbiljskom životu uopće tako kul
kao na tv-u. lažu nam.
stoka.
ijuhuuuuuuuuuuuuuuuuu!!!:)))))))))
na drugom počinje house!
kraj posta.


P.S. 20.01.2009.
konačno su se zvijezde posložile kako treba!
sretani rođendani svim mojim VODENJACIMA!

sasvim sa sigurna da ću uskoro napisati
novi post.
u međuvremenu, predstavljam vam
ovo malo, malo, malecko bićence
predivne zelene boje i nježnih
mekih dlaka koje mi je ispuzalo
iz lista kelja donešenog s pijaca.
to je isto ono malo bićence koje ste
vjerojatno xy puta pojeli u zelenoj salati
a, da niste ni primjetili - kako okrutno!
no, i nas će jednog dana jesti crvi,
pa tu možda ima čak i neke pravde.



lijepo, ha?! dabome.
imajte na umu gdje se skriva ljepota,
prije no što mi kontrirate u komentarima.
cmoka!

prazna stranica za slobodne asocijacije
iz blogovske federacije
bez racije i špotacije,
osim za prostake-
tu bit će komemoracije
nakon giljotine i eliminacije.
ovo je fin blog.
ostavite trag pera svog.
hvala.

traži se u najam dobar kombajn.
Čini se da će godina bit čisto fajn.

No, sjećam se kako je ispalo sve uhero,
kad je jedne godine Persa s placa
na njivu krenila vračke da baca.
Bacila je na brazde svu silu vrački,
no badava, u selu nije bilo dovoljno tački,
da se do placa prevezu sve silne lubenice
velike kao kuće trokatnice!
I tako je Persi propao urod čitav,
novčanik se stanjio i osto mlitav.

Stog slutim da mi badava dobra sjetva
čak u tri tegle,
bolje mi je da se večeras prihvatim pegle,
i pripremim si za poso opravu,
i toplu kapu za na glavu.
Ledena su zimska jutra slavonije,
i kolko god da junački srce mi bije,
slinavi nos tome se smije.

pisala, ne pisala isto mi se piše.
komentari padaju na ništa ko i na nešta.
svima vama neuništivim blogerima
želim sretnu i veselu novu godinu.
ko šta voli, nek i dobije.
mene danas obradovo snijeg.
volim snijeg.
odmah se bolje osjećam,
kad se sve zabijeli.
zima mora biti bijela, da bi bila prava zima.
nitko više ne drži do osnovnih životnih pravila.



pogovor
zašto je prva slika mutna?
mogući su mnogi razlozi....
no, oštra slika onemogćuje maštanje
i fantaziranje, nikad ništa ne treba
do kraja definirati -to ograničava slobodu.
lao ce gt