FACT #2 - Sanatorij ''Brestovac''

U našem prvom velikom postu o Zagrebu predstavit ćemo vam Brestovac - bolnicu tj. sanatorij smješten na Sljemenu. Iako su to danas samo ruševine, i većinom to područje služi za igranje paintballa postoji priča o nastanku same bolnice.

Početkom XX. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika.

Nekada je sanatorij, odnosno cijeli kompleks, bio veliko i lijepo lječilište (nešto tipa "zagrebačke klinike Schwarzwald"). Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe.
Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik, književnik, novinar i urednik lista "Obzor", te dobrotvor Milivoj Dežman.

Smještena na 846 metara nadmorske visine, predstavljala je idealno mjesto za liječenje tuberkuloze i ostalih plućnih bolesti. Prema tadašnjim medicinskim kriterijima, lokacija je ispunjavala sve uvjete za oporavak bolesnika. Prema priči koja još i danas kruži među Zagrepčanima, Milivoj Dežman napravio je sve kako bi otvorio lječilište, jer je od tuberkuloze bolovala ljubav njegova života, zagrebačka glumica Ljerka pl. Šram. Iako je bila udana za drugoga, Dežman ju je beskrajno volio, te je na njegov poticaj 1909. bolnica Brestovac i otvorena.

Iz ljubavne je priča nastala jedna od najsuvremenijih bolnica na ovom području, s prvim rendgenom koji je funkcionirao gotovo samostalno. Na Brestovcu su za potrebe bolnice proizvodili kruh, meso, pacijenti su se zabavljali u kinu, a dane kratili i knjigama iz brestovačke knjižnice. U jednom je periodu Brestovac imao i vlastitu radiopostaju.



Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Brestovac je postao vojnom bolnicom, a nadograđene su i vojne barake s dvije stotine ležajeva. Nakon 1918. Brestovac je poluvojna, a polucivilna bolnica. U takvoj će situaciji dočekati i Drugi svjetski rat u kojem će postati stratište hrvatskih vojnih ranjenika i bolesnika.

Idila je trajala do kraja Drugog svjetskog rata kada partizanske postrojbe u jednom danu likvidiraju 210 pacijenata. Svi bolesnici morali su ustati iz svojih kreveta dok su partizanske straže pretražile barake. Potom su svi, njih 210, i službeno zarobljeni, protivno svim vojnim konvencijama. Partizani su hrvatske vojnike djelomično razodjenuli i uzeli im obuću, a potom ih zatvorili u barake 10 i 12. Tamo su ih vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak. Liječnici su pokušali spasiti živote bolesnika, ali time su i sami sebe doveli u težak položaj. Iako je, prema dokumentima ljekarnika Miroslava Haramije, koji je vršio ukope ubijenih, na području Brestovca (Obernjaka) pobijeno 40 ljudi, bolničko je osoblje evidentiralo ukupno 210 ubijenih.
Iako su prvo imali namjeru pobiti i liječničko osoblje, dr. Tadija Drinković uspješno ih je razuvjerio, navodeći da su im liječnici potrebni, jer će pomoći i partizanskim ranjenicima.



Godine 1968. Brestovac je zbog suvremenijih načina liječenja tuberkuloze napušten.

Danas izgleda sablasno, njegove ruševine doimlju se poput grada mrtvih, krijući u svojoj bližoj okolici leševe više od dvije stotine okrutno pobijenih hrvatskih bolesnika i ranjenika. Godine 2010. članovi svih gračanskih civilnih udruga okupljenih u zbor „Dani sjećanja na žrtve komunizma“ postavili su križ na stratište Brestovac (Obernjak), a 2012. postavljena je i mramorna ploča u čast pobijenih, kako se njihova žrtva za Hrvatsku nikada ne bi zaboravila.

Oznake: Sljeme, Zagreb, Medvednica, brestovac