Trudnica- the reality (stvari koje nisam o trudnoći znala prije trudnoće)
Upravo sam se na kratko čula sa svojom vjenčanom Kumom i kao i uvijek dobila inspiraciju za post.
A sve je krenulo sa jednostavnim pitanjem „kak si?“
Već dulje vrijeme nisam razmišljala o sebi kao jedinki, pošto trenutno zastupam dvije osobe.
Sad sam u 10-om tjednu tj. drugom mjesecu trudnoće.
Sve u svemu sam dobro, jedino kaj me muče hormoni, natečene cice, mjehur veličine graška, nesanica, napuhnutost (čitaj, prdež i podrigivanje kojeg se ni jedan pivopija ne bi posramio), mučnine, vrtoglavica i bljeskanje pred očima.
Ali sve u svemu sam dobro.
Jedino mi nije jasno zakaj mi se vječito priviđa miris kiselog zelja i starog luka (naizmjence) iako u stanu već mjesec dana nije bilo ni jednog.
Jedan od zabrinjavajućijih simptoma je da mi se gadi čokolada.
GADI mi se ČOKOLADA!?!?!?!!
Prvi put sam to skužila kad sam otvorila kredenc i zamirišala iz njega 85% čokolada, a ja nalijevo krug i bljaaaaah u školjku!
Želja za hranom se mijenja iz minute u minutu!
Te bih sad hrenovke, te ih za dve minute ne smijem vidjet, kamoli nanjušit.
Pa bi pizzu sa ekstra gljivama, a kad mi stigne želudac me pošalje u vražju mater, da kaj sam to naručila.
Najzabavniji je put kući. Redovito se prije odlaska popiškim u tvrtkinom wc-u, izađem van, prijeđem 500 m do autobusne stanice i onda se molim blogu da stignem do doma.
Vozači ne znaju da je meni opet sila pišat pa ko da namjerno gađaju svaku rupu na cesti. Jednom sam se krvoločnim glasom obratila nekom Zetovcu „pa mogli biste pokušat i fulat koju grabu!“, a on me od onda ne pušta blizu svojoj kabini. Uvijek moram ulaziti na stražnjim vratima. Napokon dođem doma, sjednem na zahod i počnem ispuštati Viktorijine slapove!
(pazite, ja sam 20 min prije to već obavila u firmi!)
Noću me zbude ili guzica ili mjehur ili želudac, sa jednakim ishodom tj. boravkom na wc-u.
Naravno da se u svojoj pamučnoj spavaćici sa cvetekima smrznem ko siga jer se u čitavoj kući grijanje gasi u 11 navečer i pali u pol 7 ujutro. A u školjku padaju kockice leda.
Plink-plank-plonk. I tak svaku noć po 2-3 puta.
Od tog noćnog pješačenja ujutro jedva otvorim oči, iako svaku večer oko pol 10 zaspim stojećki, ak ne stignem do kreveta, a definitivno se budim oko pol 8 ujutro.
Podočnjaci su mi se izvjesili do pupka pa ih već u džepovima mogu nositi.
Kad me ne muče mučnine onda sam gladna ko zvijer (prosječno svaka 3 sata) ali je problem kaj onda mogu pojesti najviše tri ćevapa bez lepinje ili pet listova salate bez začina ili pol šalice mlijeka s kruhom. Tu i tamo imam ludu želju za voćem, ali ne bilo kakvim. Meni se naime u ove ledene zimske mjesece jede....tam-tara-ram.... lubenica!
LU-FRIKIN-BENICA!!! U 12-TOM MJESECU!!!
Ko da mi ovak nije dost pišanja!!!
Božić sam provela sama, iako bi u normalnom stanju dala desnu ruku za svekrvinu domaću juhicu, domaće mlince i puricu i domaću cikla-salatu s hrenom.
Ali u ovom stanju sam jedva uspjela napisati jelovnik, jer mi je već krenula žgaravica.
Pa sam dragoga poslala k njegovima da barem on može uživati u maminoj kuhinji, a ja sam ostala doma sama i uglavnom buljila u tv i pišala (ne istovremeno).
Najluđe od svega su mi emotivni ispadi.
Npr. reklama za one nekakve poklone kaj biciklistima padaju po glavi.
Kak je to ljeehepoohooo!!! Buhuuuu, gle cijelu obitelj na biciklimahaaaaaa!!!!
Ili vidim dijete u dućanu; „Gle jubač, takvog buhuhuumo i mihhhii imaliiiiii!!!“ grc, šmrkc..
Potpuna suprotnost je kad dragi i ja recimo idemo kroz grad.
Ja: „Ajmo tu preć cestu!“
On: „Ali jubav, tu ti je autocesta, ajmo potražiti zebru“
Ja( krvoločno): „Tu bumo prešli pa makar sekire padale s neba!!“
On: „Gle, ak tu prijeđeš puknul bu te auto i di smo onda?“
Ja: „ Ti mene namjerno živciraš, jel da! Priznaj! Pa moramo preći na zebri, neću valjda da me tu pukne auto!“
On (s uzdahom se obraća nebesima): Daj mi snage.....
I još jedna stvar. Zaboravljiva sam. Više nego obično. Ili sam tek sad uopće primjetila da sam zaboravljiva... Ne znam ... Zaboravila sam.
Prosječno bi mi se svaki dan mogao za sada svesti na 
Napijte se za mene na Novu godinu, kad ja ne smijem.
I neka vam je svima puno sreće zdravlja i pameti a sve ostalo bu onda došlo samo po sebi.
P.S. imam molbu:
traži se muško ime koje ne završava na -ar ili -ir.
