svismoisti

subota, 25.04.2009.

iz bilježnica

tonem u ponor
u bezdan
guši me, steže, stišće,
potonula sam u prostor bez svjetla
hodam gradom
i ne vidim ništa, ne vidim nikoga.
ne znam kako ću izdržati sljedeći korak
sljedeći udisaj
ne znam kako ću podnjeti sljedeći sat
večer
noć
sutra.


tako je to bilo. čitam i prisjećam se vremena dok sam pisala, puno pisala i tako preživljavala teške momente.
sad su sklonjene.
znam kako mi može biti. blizak je to osjećaj još uvijek.
pristajem na sve što traži od mene, i pristajem na ono malo što mi daje jer ne mogu zamisliti
više da ponovo tako duboko potonem u hladni i mračni dio sebe.
pobunim se tu i tamo, zahtijevajući više, odbijajući ono što ne želim, ali se i brzo povučem pred neumoljivim saznanjem da nema pomaka.
sad sam pomirena sa sobom jer vidim da ne mogu otjerati od sebe to za što se moje biće tako vezalo,
to u što se ulovilo, to što je tako važno i snažno da ne mogu, jednostavno ne mogu se boriti više s tim,
ni protiv toga.


- 20:10 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se