Komentari

viridiana.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • zvijezda nova

    Žao mi je. Čini mi se kao neki začarani krug iz kojeg je teško naći izlaz. Trenutno sam sama u svom začaranom krugu iz kojeg ponekad uspijem pobjeći, pa nemam baš neke riječi utjehe, jer kad sam u ovakvom stanju čini mi se da je sve sudbina i da je od nje nemoguće pobjeći. Osim ako se dogodi čudo. Ali, to što smo nakon strašnih proživljenih stanja živi i nada da ćemo izići iz tog začaranog kruga je ipak čudo, zar ne.
    Poljubac nade ti ostavljam.

    avatar

    26.04.2009. (09:36)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    @ cure,
    hvala na ovom.
    oba ova komentara poručuju mi nešto što mi u ovom trenutku, ovog dana i ove situacije i ovog raspoloženja upravo sada jako puno znači.
    jer kako u jednom trenutku sam pomislila (jučer) da sam našla put, obrazac i pojašnjenje i time i oslobađanje, u drugom (jutros) sve to je postalo ništavno, samozavaravanje.
    ne vladam situacijom i baca me na sve strane.
    začarani krug, da.
    zasad očito ja ne mogu zadržati tu bol, guši me i ljuti, i čini bjesnom. i dobro je da imam gdje ju kanalizirati. blaženi blog, blažene ove riječi koje su mi upućene.
    nijedna prijateljica tu ne može pomoći jer ne mogu joj prenjeti ta stanja, sve one imaju svoje
    svjetove, čini mi se da su one svoj život tako dobro uredile i izvana i iznutra. zavidim im ponekad.
    moj je izvana uređen, ali unutra je to što je, i kako uspijevam uopće održavati privid, pojma nemam.

    avatar

    26.04.2009. (12:22)    -   -   -   -  

  • Nina...

    ...malo me muka hvata čitajući ovo jer sam se i sama ulovila u mrežu a oko sebe vodu zamutila...što je najgore to je crnilo koje sam sama ispustila i sad od njega ništa i ne vidim...
    sjedim i čekam da se razbistri...tamo iza je svjetlo...znam samo nek se još malo izbistri a do tada moram mirovati jer će se opet sve uzkovitlati...
    uh ...gadno...

    avatar

    26.04.2009. (19:17)    -   -   -   -  

  • lo

    i sama se malo gubim ovih dana, tako poznat osjećaj

    avatar

    26.04.2009. (19:20)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Doživljaj života i život nisu isto. Taj doživljaj mnogi nazivaju životom, a da života nisu ni svijesni. Doživljaj uvijek ide malo iza, malo kasni i pod nadzorom je naše svijesti, misli i ega. U tom spoju su moguće razne kombinacije, a život istinski je tako jednostavan. Budi to što jesi. Ta skoro ništa ti ni ne treba, osim da sa radošću prihvatiš istinski život. Mnogi taj život ni ne vide.
    Želim ti svako dobro i radost života ... :)

    avatar

    26.04.2009. (21:19)    -   -   -   -  

  • alteregoist

    Nasmiješi se. Probaj.

    avatar

    27.04.2009. (19:08)    -   -   -   -  

  • smotani

    teško je kada stvari postanu kao na traci...osjećaji su nešto što ne mogu i ne smiju to doživjeti.... jednoličnost, neka uljuljkanost kao da više liči na nešto što je istrošeno.... a ljubav - ona to nikako ne smije biti......
    teško je, kad se čovjek privikne na to, a na žalost i prihvati, napraviti onaj korak koji će ga odvesti možda u trenutno ništavilo, ali zasigurno, uskoro u nešto lijepo, nešto puno dinamičnosti i života...puno svakodnevnih nadopunjavanja, iznenađenja, veselja...suza radosnica i veselih pogleda......
    topli ti pozdrav ostavljam....

    avatar

    27.04.2009. (20:19)    -   -   -   -  

  • Volupta

    jako dobro poznato.
    svismoisti.

    avatar

    28.04.2009. (09:21)    -   -   -   -  

  • Nina...

    ...evo htjedoh ti samo reći da sam izdvojila vremena i pročitala sve što si do sada napisala...
    i ponovo otkrivam da ima duša koja isto proživljava...e samo da mi je znati što ćemo sa sobom i od sebe napraviti...da li ćemo krenuti onom ćemu težimo ( a to smo one prave MI koje skrivamo i koje niko nije ni upoznao...) ...ili ćemo se ostati "gušiti" u blatu koje smo sami napravili muteći onu bistru vodu u kojoj smo do sada živjeli...voda se zamutila strašno...a njena jedina krivica bila je što nije bila dovoljno duboka...već plitka...pa smo je svojim nemirnim korakom još više podizali blato...sad je toliko mutna da iz nje pod hitno moramo bježati jer sad se već treba spašavati...ako se ne mislimo u tom blatnjavom pličaku ugušiti...

    avatar

    28.04.2009. (16:05)    -   -   -   -  

  • Nina...

    eh da, još pitanje...zašto ne možeš otvoreno, slobodno i bez straha pisati na istu temu, ako već nosiš to sve u mislima...zašto???

    avatar

    28.04.2009. (16:08)    -   -   -   -  

  • La Boîte noire

    Mislim na tebe.

    avatar

    28.04.2009. (16:26)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Tako je nekada bilo. Apsolvirano je. Rekao bih kako svi smo imali takva tonjenja. No, mi smo Spartanci. Sve što nas ne može dokrajčiti, ojačat će nas. Čini mi se kako je to zakon tijela. Antibiotici podupiru stvaranje vlastitog imuniteta. Ništa drugo. Sami se borimo. Samo nam je potreban stimulans. A što sve može biti stimulans? To samo mi znamo. Nalazi se obično skriven u dubinama koje smo zaboravili, ili smo ga maskirali jeftinoćama svakodnevnog života.

    avatar

    28.04.2009. (18:48)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Da,blaženi blog da se ima gdje iscrtati taj začarani krug i posijati ono nešto nepomirljivo u nama,a na čekanju je neko novo -naše sutra :-))))

    avatar

    29.04.2009. (11:02)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Zanimljivo mi je bilo pročitati ovaj post, a i komentare na njega. Izgleda da u svima nama postoje i tzv. mračni predjeli i tzv. svijetli predjeli... nekad prebivamo u jednima, nekad u drugima (više volimo kad smo u ovim svjetlima, naravno). Nezgodno je ako nam se počne činiti kako u nama nekako prevladavaju ovi mračniji predjeli i kao da smo osuđeni na njih i ne možemo im pobjeći čak ni ako odemo daleko, u inozemstvo, gdje god (kao što je napravila jedna od komentatorica...pa se pokazalo da taj mračni dio čeka na nas koliko god daleko mi odlučili otputovati). Moje iskustvo je da postoji i neko treće stanje, koje nije ni mračno, ni svjetlo. Najbliže što ga mogu opisati je - bivanje. Lijepo je o tome napisao @Mladen u svom komentaru. Meni se čini kao najvažnija stvar vezano uz ovu temu da počnemo u sebi osjećati one neizrecive predjele i da malo po malo počnemo živjeti u njima.

    avatar

    29.04.2009. (20:49)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    @

    dragi, bliski, nepoznato-poznati

    čast mi je biti djelom vašeg "života" u o ovom prostoru, tzv. blogosferi, i zahvaljujem vam
    na riječima kojima ste popratili ono što sam pisala. vaši komentari su vrlo zanimljivi,
    iz kojih se može puno i naučiti, uz to što pružaju potporu i razumijevanje.
    obraćamo se jedni drugima ovdje, u ovom prostoru, jer nalazimo nešto tu za sebe.
    nešto možda nedostaje u našim životima, možda se ne možemo izraziti, možda nemamo kome, možda nas nitko (ili netko) ne sluša ili ne čuje... ovdje čujemo, osjećamo, razumijemo jedni druge i to je u određenim trenucima tako
    važno i vrijedno.
    pozdrav vam šaljem

    .

    avatar

    29.04.2009. (22:25)    -   -   -   -  

  • Nina...

    tako je istinito ono što si rekla...jer danas već ovisnik sam opet koji priprema i piše neke sasvim druge riječi...i flaster ponovo traži...sad se već teže lijepi , koža je postala prskliska od čežnje i koliko god je opirala željna je novih dodira i želi se probuditi...
    i duša nije jaka kao što je to juče mislila...
    i bojim se , a ne bi htjela, da dođe dan kad će postati svejedno...kad više neće biti važno...

    avatar

    30.04.2009. (09:02)    -   -   -   -  

  • MISTRESS ANCKSUNAMUN

    Svi smo mi u nekom začaranom krugu..pokušavamo se izdići iznad ili izaći..pobjeći..
    ali tada bi pobjegli sami od sebe..
    Ja pišem od kad znam za sebe..i tako mi je lakše..pretočim sve misli na ekran..i dišem..barem na kratko..
    iskreno ti želim da ne iziđeš iz tog kruga već da budeš i živiš što jesi..
    Ja bih dao sve za samu tu jednu mrvicu i ne bih tražila više

    avatar

    01.05.2009. (15:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...