Vampire.of.Death

petak, 30.10.2009.

Lady of Scars

u pustoši beznačajnih godina lutanja, traganja, usamljenosti, bez ikoga kraj sebe da dijeli moje breme, bude proklet patnjom i srećom, da dijeli život bića noći, da mi bude pratnja; odluka je pala. morala sam promijeniti sudbinu koju sam si zadala, koju prezirem i obožavam, bez koje ne mogu. koja me čini, mene samu i jednu toliko beznačajnu a opet toliko važnu. nisam ni sumnjala što će se dogoditi, nisam htjela znati, nisam htjela vidjeti. da sam pokušala, sve bi bilo drugačije...

tog kišnog dana sve je slutilo na loše, ukazivalo na njihov dolazak, na njihov obračun. morali su je kazniti što je ušla u njihov svijet, naš svijet. ništa im nije bilo sveto, ništa im nije značilo. znali su samo za osvetu, nedostojni onoga što imaju, što im može biti oduzeto. sve što su htjeli je zabava, ne znajući što rade, što čine, koje su posljedice, što gube. toga dana i ptice su utihnule, drveće nije šumjelo, cvijeće nije mirisalo. kiša pada da sapere njihovu sramotu, njihov zločin, daje im kaznu. od prekrasne životom dane vode koja nas njeguje, koja nas štiti, učinili su je prljavom, okaljanom, bez časti, bez čistoće. vjetar nas nije nosio danom, pričajući nam o životu, šapćući o ljepoti. nije mu bilo stalo, nije se usudio izaći, ražalostiti se na učinjeno, pustiti suzu, ispuniti se bijesom. nije imalo smisla...

sivilo dana obojao je grimiz. taj svjetlucavi, prekrasni, crveni sjaj svježe, mirisne, slatke, neodoljive krvi. prolite ni za što, za hir, za potrebu, da bude prolita. slijevao se u rijeku polagano, dajući zadnji znak života u beznađe, ostavljajući trag postojanja samo na tren za sobom. nisam htjela znati za to, nisam htjela vidjeti, nisam htjela dopustiti da me obuzme mržnja i prijezir prema njima. smetnula sam sa uma njihov zločin znajući da se neću moći oduzdati, znajući da neću dopustiti da prođu nekažnjeno. ne usudim se vidjeti tko ih je naveo na to, ne želim. znala sam da je netko koga znam, do koga mi je stalo. nisam se mogla suočiti sa saznanjem da neću stići na vrijeme, da neću spasiti dragu mi osobu.

odlaze. gotovo je? polako se približavam rijeci. nekad bistroj, sada krvavoj. očima pretražujem lice čekajući da kameno mi srce pukne. gledam ono što nisam htjela vidjeti, znati, osjetiti. nisam ni slutila da bi se takvo nešto moglo dogoditi meni, njoj; nama. ta prekrasna osoba zaslužna svakog divljenja, titule uzvišenog bića, neodoljivog karaktera i neopisive ljepote, moja najbolja prijateljica, moja pomoć, moje svjetlo, moja moć; sada leži na zemlji u lokvi krvi, boreći se za još jedan udisaj, za još malo kisika, još malo života. srce joj broji sve manje otkucaje, vremena nema, a ja? ja samo skamenjena stojim nad njom pitajući se u kakvu sam je opasnost dovela, kakvu smrt, način odlaska. znatiželja ju je dovela poda me, hvatajući zadnje udahe, odbrojavajući sekunde. ne mogu si oprostiti, ne mogu dopustiti da ju izgubim. no mogu li si dopustiti da joj podarim život prokletnika?

gledala sam je dok joj se vatra otrova širi tijelom, goreći u njoj, plamteći. ona je sve što imam i sve što sam imala. moje sve, moje ja, a sada je gledam kako se lomi od boli, bez mogućnosti vrištanja, da podijeli svoju bol, da mi nabije krivnju moje lakomislenosti, mojeg izbjegavanja istine, nemogućnosti suočavanja s njom. sve što mi daje je uzdahe boli, uzdahe patnje, dajući mi do znanja što joj činim. nije imala priliku oprostiti se od svog života, prisiljena zauvijek ostati u sijenci tame, noći požude. gubi svoj smisao, dobiva novi. dizajnirana za samo jedan cilj: ubijanje. kako joj reći?

krv prestaje kolati žilama, srce prestaje kucati, koža joj je ledena, oči opako crvene. otvara ih. usta stisnuta od boli iskrivljuju se u osmijeh kojim me pozdravlja nakon godina razdvojenosti, godina provedenih u neznanju, brigama. vraća mi onaj osjećaj sigurnosti i pripadnosti, uživanja u životu. sada postaje moj život, moja pratnja, nosi breme sa mnom, dijeli sitne radosti života koji je lako prihvatila, sa osmjehom ledenim poput smrti koju daje vama, običnim smrtnicima. božica uma kojim caruje, s lakoćom vas tjerajući da osjećate što ona želi, radite što ona naredi, budete njeni ako vas zaželi.

imala sam ju kao frendicu, sada sam dobila kolegicu, pratnju u ovome okrutnome svijetu koji se okreće pod našim nogama, pleše kako mi sviramo. dvije vladarice noći, ledene kraljice, carice moći. ne možete nam pobjeći, mi vas želimo, mi vas trebamo, mi vas imamo. jedan pogled je dovoljan da okusite hladan dah smrti na vašem obrazu. usudite li se?

mržnja me ipak obuzela. pohlepnici željni zabave, željni osvete će biti kažnjeni. sve što im mogu reći je sweet dreams...u paklu strave mojeg bijesa. uživajte...

post posvećen mojim dvjema najboljim prijateljicama, prekrasnim i najboljim osobama na svijetu bez kojih ja ne bih bila kakva jesam sada. hvala vam od svega srca...volim vas...

| Enter my Darkness...Step into you Death (7) | Printaj | ### |

nedjelja, 25.10.2009.

Victims...aren't we all?

...kročite zemljom kao da ste uzvišeni, da je posjedujete. ostali ljudi su vaši robovi, služe u vašem kraljevstvu. nisu vam ni do koljena, ništa do predmeta manipulacije. bijedni stvorovi nedostojni vašeg pogleda, vaše pažnje, vašeg vremena. u vašim očima obična živina prema kojoj se tako i ponašate. želite biti u središtu pozornosti, zvijezda ovog trenutka. svi su vaši podanici, uvažavaju svaku vašu želju, svaki hir ne trudeći se suprotstaviti i zahtjevati poštovanje. takvi su najlakši za uvući u svoje carstvo u kojem vi vladate, u kojem je vaša zadnja i jedina....
no prema meni... niste mi ni do koljena. u mojim očima bijedni. ne zaslužujete zrak koji udišete, koji vam je toliko potreban, koji je vama sve. uvlačite druge u svoju mrežu laži i kontrole. zašto? da bi se osjećali superiorno, važno, dostojni onoga za što se predstavljate. manji ste od makova zrna dok vas gledam kako preklinjete odgodu presudnog trenutka, poslanje u vječnu službu, vječnu kaznu, naplatu vašeg života. spuštate se na najnižu razinu, razinu ljudi koju ste smatrali jadnom i nedostojećom ovoga svijeta. tlačite sve za koje smatrate da ne pripadaju ovome svijetu, ovome vremenu. vi ste vladari i to pokazujete. stavljate druge pod svoju vlast, kontrolirate ih u svakom trenutku znajući da će tako i ostati. želite biti kraljevi leda držeći sve na okupu u svome svijetu. u beznađu oholosti, pustoši hladnoće, paklu svoje svijesti.
sve će vam se na kraju odbiti o glavu poput bumeranga. ja ću se osobno pobrinuti za to...

mislite da možete sve držati organizirano, kako vi želite, kako je vama volja... diktirajući svaku naredbu, vrijeđajući koga god hoćete... e pa ne više. uništit ću svakoga tko mi stane na put, usudi se tražiti prevlast, pokaže prijetnju svijetu kakvog poznajete. neću imati milosti. ne za vas, ne sada, niti ikada. ne zaslužujete to, niste vrijedni, niti ćete biti. bol je sve što ćete osjetiti, sve što ću vam pokloniti, sve što ću vam priuštiti. moja pobjeda nad vama ne znači ništa, samo još jedan dan u nizu, još jedan dan kazne koju dijelim s vama, u kojoj neću imati milosti, u kojoj neću imati razumijevanja.

moje ste žrtve i uvijek ćete biti. kada ja želim, kada i kako ja hoću, kada vas trebam. moji ste. zarobljeni.
izvan granica stvarnosti vladam ja. tu ste mojom željom, po mojim pravilima i na moj način. ne brinite, naravno da nećete ostati dugo...

| Enter my Darkness...Step into you Death (3) | Printaj | ### |

subota, 24.10.2009.

That Divine Power

...iz dana u dan moje su moći i sposobnosti jačale i razvijale se. imala sam sve što sam mogla poželjeti, mogla sam učiniti što god sam htjela, natjerati bilo koga na što god mi se prohtjelo. načiniti marionetsku lutku od ljudi je bio mačji kašalj. jedan pogled je bio hladan, ohol i dovoljan da se ne usudiš ponoviti ga. prisjećajući se boli koju ti mogu nanijeti bez ikakvog upozorenja, nez ikakvog pomaka, bez ijednog treptaja, udaha; tjera te u rupu bez dna. ja vladam ljudima, vladam svijetom; čime god hoću i čime poželim. nikad nećeš znati jesi li pod mojim utjecajem, mojom kontrolom, dio moje tame, moja igračka. Obična znatiželja može te pretvoriti u vječnog roba, baciti u rupu bez povratka, u najgoru noćnu moru. mogućnosti moje kontrole nad vama, nesposobnim i krhkim ljudima su neograničene, bespotrebne za reći, prevelike za učiniti. želja koja me vuče za vama, neopisiva žeđ koja gori poput vatre u meni, vatre koju samo krv može utažiti. moja ste ovisnost u kojoj uživam, neophodni porok, droga potrebna za život. ono radi čega postojim, ono radi čega sam tu. u noći i tami nemoguća za vidjeti, prebolna i hladna za osjetiti; po danu i svijetlu nepotrebno uočavajuća, vama potrebna. svaki dio moga ledenog bića tjera te na požudu, potrebu posjedovanja, sklad koji nikad neće biti tvoj. ne možeš mi odoljeti, a ne možeš me ni imati. načinjena sam samo za jednu misiju koju ću izvršiti za svakoga tko mi stane ne put, svakoga tko izaziva i najmanju prijetnju, svakoga koga poželim; bit će moj, zauvijek u mom zagrljaju, zagrljaju smrti.

ne možeš mi pobjeći, ne možeš se skriti, za mene ste prespori, preslabi. s lakoćom vas mogu zdrobiti, uzeti zadnju kap života, uništiti sve što vas čini ljudima, svojima, jedinstvenima. uživam u svakoj kapljici vas, uzimam je polako, bolno, slatko. tretiram vas poput božanstva koje mi daje snagu, moć i strast. najbolji napitak, najslađi slatkiš kojeg se ne mogu zasititi, od kojeg se ne mogu odvojiti. ubijam vas polako, dostojeće, s poštovanjem. nakon zadnje kapi za mene ste opet kao i na početku, samo hrana, najniži sloj, svijetu zagađenje, najgora vrsta. ne zaslužujete život i niste ga vrijedni. ne zaslužujete poštovanje koje dobivate, koje vas zabluđuje, ne da vam da se vratite u stvarnost, pogledate svijet kakav je zaista. vidite samo što želite vidjeti, ono što vam se može srušiti kao kula od karata, život koji vam mogu uništiti u sekundi, život koji vam nakon mene više nikad neće biti isti. gledam na vas svaki dan, svakog trena, svake sekunde. jedna pogreška je dovoljna da vas pretvorim u prah. u beznađe grijeha koji vas guše i ne daju van. prazninu kajanja koja su samo isprazne riječi u vjetru koje nitko ne sluša.

u sekundi vas mogu natjerati da osjećate bol, bol radi koje prijezirete život i molite za smrt. gledam vas kako se slamate pred mojim očima, lomljivi poput stakla. pokušavate biti jaki, stvoriti masku koja vas štiti, dajete sve za lažan dojam, dopuštate biti srušeni. krhki poput papira odajete svoje lice, izdajete lažnu sliku. pred smrt ste svi jednaki, preda mnom jadni. želite bilo čime produžiti svoj bijedni život, makar na kratko vrijeme. nemate svrhu, nemate bit. ne želite je naći, ne želite je prihvatiti. manji od makova zrna u mojim očima kojim vas gledam kako se savijate u patnji razgračenih očiju preklinjući da prestanem, da zaustavim vatru koja se širi tijelom poput lave, da vratim dosadnu svakodnevnicu, očajan život ljudi, vaš život. bol se sve što vam mogu priuštiti...sve što želim. niste dostojni mog prokletstva...

| Enter my Darkness...Step into you Death (1) | Printaj | ### |

srijeda, 21.10.2009.

Vampire of Death

sjećam se kao da je bilo jučer. vatra koja mi gori tijelom. lomeći svaku kost, ne dajući daha. ne mogu se pomaknuti, ne mogu vrištati, ne smisla, nema načina. srce koje se polako zaustavlja, otkucaji koji su sve tiši. gotovo da ih ne čujem. grlo peče poput zabitog užarenog kolca. ne mogu disati, nije mi potrebno, nije mi važno. provela sam dane u boli, tako blizu smrti, a opet tako daleko. tama koja mi je prekrila oči, tama koja mi je ovladala životom, tama koja me je uzela pod svoje okrilje, učeći me o životu, učeći o meni; postala je dio mene, potpuni i jedini dio. sve što imam i što sam ikada imala, sve što mi je preostalo. provesti život u prokletstvu tame, prokletstvu nemira, poroka i pustoši godina. potpuno sama i odsjećena od svijeta. bez svrhe postojanja, bez ikoga kraj sebe, da me vodi kroz pustinju beskonačnih dana, neprospavanih noći, užitka i strasti; smrti. sva nesreća svijeta prolazi kraj mene, ne sudjelujem u njoj, njenom stvaranju ili uklanjanju. zaobilazi me poput stalnog gosta, na kojeg se ne obazire, koji za nju nije prisutan, nema ga. usudiš li se prići mi? upoznati me? dijeliti moje breme? saznati tko sam? ili bolje rečeno što...

iz dana u dan mrzim i prezirem to što sam postala, dok istovremeno obožavam i ne bih mjenjala ni za što. nedostaju mi prijatelji, zaista. nedostaju mi neke stvari, neka mjesta na koja ne mogu ići. ne još. provodim dane u sijenci i sramu. ne smiju znati za mene, moram biti mrtva za svijet. za svoje najbliže, najdraže, za svoje sve, sve što je činilo moje biće, sve čega sam bila dio. spoznaja sebe, tko sam i što sam, kakva sam...sve je nestalo, ostalo poljuljano, isprazno, nepostojeće.

nova osoba je stvorena. hladnija nego prije, oholija i zrelija. svijet prolazi kraj mene, pleše kako ja sviram. mislite da se sve događa s razlogom, da svatko upravlja svojim životom? e pa grdno je varate. ja sam svugdje i u svakom trenutku. nikad ne znate gdje, kako i kada. vaš anđeo čuvar, vaša najgora noćna mora. svo zlo ovoga svijeta, sva pakost duboko skrivena.
ne ljutite me....bit će vam posljednje što ste učinili....

| Enter my Darkness...Step into you Death (3) | Printaj | ### |

Sljedeći mjesec >>