greetings



In the Dark I was born and raised

Dark is what I have became

It's every part of my soul

Mine and mine alone

All I wanted is no longer a dream

To have that I don't need to sleep

Immortal now as I lay

Surching the ones who need to pay

To leave this world if they may

If they want my sins to share

You will all come to me

Come to play

It would be over in hours late

You'll walk with me, be my mate

When nothing else remains

But your own, bloody dance ...





za vas: Scarlett
vjera: ateizam
mjuza: metal i rock
prebivalište: posvuda

msn:
scarlettnephthys@hotmail.com



music I like

satyricon
dimmu borgir
arch enemy
in flames
death
norther
pain
bullet for my valentine
amon amarth
cradle of filth
deathstars
defiant
graveworm
heaven shall burn
spineshank
slipknot
marilyn manson
mudvayne
mayhem
benediction
naglfar
immortal
hypocrisy
kalmah
sonic syndicate
guns n roses
dark funeral
blind guardian
behemoth
burzum
death angel
deicide
kamelot
kataklysm
poisonblack
pantera
meshuggah
rhapsody
scar symmetry
disillusion
...i još mnogo toga...*

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

kostur by Rock8metaL

Opis bloga









Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr







b.l.o.g.o.v.i



Scar Lady

maya

Blacken the Angel

rock8metal

Lost Souls Army

diJeTe s KoLoDw0rA







Pics


Photobucket
Photobucket

Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket


Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket


Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket


Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket

petak, 01.01.2010.

Shadow in Darkness

bilo je za očekivati da će se uskoro pojaviti njen tvorac tražeći osvetu njenog ubojstva. pitanje vremena koje se bliži svake sekunde prema još jednom krvavom obračunu i odmjeravanju snaga za naše najmilije, osobe koje nam znače sve. skretanje pozornosti i odvraćanje pažnje bilo je neizbježno, a samim time i pogubno. tako je malo potrebno da u trenutku izgubimo sve, sve što imamo i do čega nam je stalo. jedan dijelić sekunde može presuditi našu pobjedu... ili našu propast...

bile smo spremne na sve i svašta, znajući da neće prijeći preko toga olako. došao je po osvetu za koju će dati sve. izgubivši nju, dobio je novu smisao... naše uništenje, naš gubitak, poraz i propast. u ljubavi i ratu sve je dopušteno, a cilj mu opravdava sredstva. neće stati dok ne bude gotovo, neće odustati dok to ne ispuni, neće biti zadovoljan dok god udišemo zrak, taj slatkasti zrak ispunjen mržnjom i prijezirom. vjetar pakosti samo što nije stigao, a sunce oholosti već je tu, gleda nas s visoka, smiješeći nam se podrugljivo. bijesni oblak se nadvio nad nas nedajući nam mira, upijajući pritom zadnje kapljice strpljenja koje smo imale. njenim odlaskom slomila sam ga, a njenim uništenjem stvorila. sada dolazi gledati show koji režira po svojoj zamisli, po svom scenariju; po svom nadanju. upravo si je potpisao smrtnu presudu išavši završetkom njena posla, miješajući se u moj život. kažu da su žene zlopamtila, pa... uvjerimo ga u to...

* * *

jednom sam umalo izgubila osobu koja mi je bila sve, moje svjetlo, moja pomoć, moj oslonac na koji se uvijek mogu osloniti i koji se uvijek bio i bit će tu za mene. tjerao me da drugačije gledam na svijet i uživam u životu, pobudio u meni nešto što nisam znala da posjedujem i naučio kako da to koristim. postao moj razlog radi kojeg bi preživjela dan do ponovnog susreta, ponovog bijega iz realnosti u naš mali svijet, samo naš u koji nitko nije mogao ući niti nam ga oduzeti. svaki zajednički trenutak bio je užitak, svaki sljedeći razgovor postao je čežnja puna nadanja i iščekivanja. živjela sam za trenutke naših razgovora, jedino svjetlo dana na kraju mračnog, mukotrpnog tunela. osoba koju je svatko mogao poželjeti za prijatelja dostojnog njene pažnje. barem sam tako mislila...

i taj dan je morao doći. trenutak slabosti ili što već, ali dogodio se. nešto je puklo u nama poput stakla u sitne, majušne komadiće koji nikad više neće biti sastavljeni. nije bilo ljepila koji bi popravio štetu, nije bilo ruku koje bi to omogućile. samo prazna sjećanja ostaju, izblijedjela od pokušavanja izglađivanja, oštra od moći koja ih obuhvaća, moći koja ubija, slama, ali i ponovo spaja. moći tako jake da joj se nitko ne može oduprijeti koliko god snažni misle da su. nikakva magija niti čari, samo obične, isprazne ali snažne... riječi. tako slatke, a opet tako grube. probijaju poput stotinu noževa odjednom, a opet te mogu dići u nebo među oblake kojima lebdiš u nepoznato. sjećanja na trenutke sreće i osobe koje su naš život su vječna, ali ih često zaboravljamo. ne sjetimo se gledati pozitivnu stranu svega jer smo uvijek usredotočeni na loše stvari koje se događaju, ne samo nama. jedna kriva odluka može upropastiti sve, jedna zakašnjela reakcija može sve pokopati u rupu bez dna s nemogućnošću povratka. i da se sve vrati na staro ne bi bilo isto, vratiti se je relativan pojam koji nikad nije jednak. rasteže se u beskonačnost oba smjera i neće opet biti na istom mjestu. u jednom trenutku sve se raspršilo u nepovrat...

ubrzo nakon sloma postala sam što sam sada. vampirica koja više ne mari ni za što i ni za koga. srca kamenog u kojem nema mjesta osjećajima i sreći; ne više. odlaskom sam se promijenila i postala takva, ali sam dobila drugu prilliku... s tom osobom. priliku koju sam iskoristila i izvukla najbolje od nje. al svemu što je lijepo dođe kraj; pa tako i nama, tako i meni...

* * *

bile smo u potrazi za malo oduška nakon svega. tako spokojno i mirno uz potok koji žubori prekrasnom melodijom koja nam može biti posljednja koju ćemo čuti. uživale smo u danu koji nam može biti posljednji, upijajući sve što se može upiti iz ponovno rođene radosti života, radosti koja nam ubrzo može biti oduzeta, sada je bila prisilna, napeta znajući da nas čeka bitka koja odlučuje i može promijeniti sve dosad nam znano...



| Enter my Darkness...Step into you Death (3) | Printaj | ### |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.