...iz dana u dan moje su moći i sposobnosti jačale i razvijale se. imala sam sve što sam mogla poželjeti, mogla sam učiniti što god sam htjela, natjerati bilo koga na što god mi se prohtjelo. načiniti marionetsku lutku od ljudi je bio mačji kašalj. jedan pogled je bio hladan, ohol i dovoljan da se ne usudiš ponoviti ga. prisjećajući se boli koju ti mogu nanijeti bez ikakvog upozorenja, nez ikakvog pomaka, bez ijednog treptaja, udaha; tjera te u rupu bez dna. ja vladam ljudima, vladam svijetom; čime god hoću i čime poželim. nikad nećeš znati jesi li pod mojim utjecajem, mojom kontrolom, dio moje tame, moja igračka. Obična znatiželja može te pretvoriti u vječnog roba, baciti u rupu bez povratka, u najgoru noćnu moru. mogućnosti moje kontrole nad vama, nesposobnim i krhkim ljudima su neograničene, bespotrebne za reći, prevelike za učiniti. želja koja me vuče za vama, neopisiva žeđ koja gori poput vatre u meni, vatre koju samo krv može utažiti. moja ste ovisnost u kojoj uživam, neophodni porok, droga potrebna za život. ono radi čega postojim, ono radi čega sam tu. u noći i tami nemoguća za vidjeti, prebolna i hladna za osjetiti; po danu i svijetlu nepotrebno uočavajuća, vama potrebna. svaki dio moga ledenog bića tjera te na požudu, potrebu posjedovanja, sklad koji nikad neće biti tvoj. ne možeš mi odoljeti, a ne možeš me ni imati. načinjena sam samo za jednu misiju koju ću izvršiti za svakoga tko mi stane ne put, svakoga tko izaziva i najmanju prijetnju, svakoga koga poželim; bit će moj, zauvijek u mom zagrljaju, zagrljaju smrti.
ne možeš mi pobjeći, ne možeš se skriti, za mene ste prespori, preslabi. s lakoćom vas mogu zdrobiti, uzeti zadnju kap života, uništiti sve što vas čini ljudima, svojima, jedinstvenima. uživam u svakoj kapljici vas, uzimam je polako, bolno, slatko. tretiram vas poput božanstva koje mi daje snagu, moć i strast. najbolji napitak, najslađi slatkiš kojeg se ne mogu zasititi, od kojeg se ne mogu odvojiti. ubijam vas polako, dostojeće, s poštovanjem. nakon zadnje kapi za mene ste opet kao i na početku, samo hrana, najniži sloj, svijetu zagađenje, najgora vrsta. ne zaslužujete život i niste ga vrijedni. ne zaslužujete poštovanje koje dobivate, koje vas zabluđuje, ne da vam da se vratite u stvarnost, pogledate svijet kakav je zaista. vidite samo što želite vidjeti, ono što vam se može srušiti kao kula od karata, život koji vam mogu uništiti u sekundi, život koji vam nakon mene više nikad neće biti isti. gledam na vas svaki dan, svakog trena, svake sekunde. jedna pogreška je dovoljna da vas pretvorim u prah. u beznađe grijeha koji vas guše i ne daju van. prazninu kajanja koja su samo isprazne riječi u vjetru koje nitko ne sluša.
u sekundi vas mogu natjerati da osjećate bol, bol radi koje prijezirete život i molite za smrt. gledam vas kako se slamate pred mojim očima, lomljivi poput stakla. pokušavate biti jaki, stvoriti masku koja vas štiti, dajete sve za lažan dojam, dopuštate biti srušeni. krhki poput papira odajete svoje lice, izdajete lažnu sliku. pred smrt ste svi jednaki, preda mnom jadni. želite bilo čime produžiti svoj bijedni život, makar na kratko vrijeme. nemate svrhu, nemate bit. ne želite je naći, ne želite je prihvatiti. manji od makova zrna u mojim očima kojim vas gledam kako se savijate u patnji razgračenih očiju preklinjući da prestanem, da zaustavim vatru koja se širi tijelom poput lave, da vratim dosadnu svakodnevnicu, očajan život ljudi, vaš život. bol se sve što vam mogu priuštiti...sve što želim. niste dostojni mog prokletstva...
Post je objavljen 24.10.2009. u 20:52 sati.