Tajnovitost
|
Da li svoje blogove dijelite sa svojim partnerima? Ili, ako već nemate blogove, da li svoje tekstove sličnog tipa (ako ih imate) dijelite sa svojim životnim suputnicima? Ili sve to držite kao tajnu stranu svoje ličnosti? |
17.01.2012., utorak
De sportibus
|
Uvijek me je češkalo da li je moguće i da li je istina da su sportom zagriženi uglavnom bucmastiji ili pretili ljudi. Nogomet, atletika, biciklizam, plivanje, rukomet, košarka... YOU NAME IT! Sve rezultate, imena svih igrača, svih klubova, odnosi, tablice, lige, iznosi plaća, datumi igranja... Osim što su zagriženi u praćenju pa i najmanjeg detalja, s druge strane se sami najčešće ne bave nikakvim sportskim aktivnostima. Ajde, ponekad padne neka partida malog nogometa s ekipom, alu uglavnom kao isprika za pivu uvečer i za izlazak :-) Am I right or am I just a human being? :-) |
Kruha i igara
|
Ja mislim da ne postoji čovjek u ovoj našoj državi koji nije gledao onaj film GLADIJATOR. Glumi Russell Crowe. Ma onaj film gdje on mačem piči po seoskim i rimskim arenama i naganja mačke...lavove i tigrove. Onaj ludi car non stop na njega pušta te mačkurine a on svaku dočekao na onaj svoj mač i to kirurškom preciznošću. Čak mislim da je onom jadnom tigru u jednoj sceni i odreza jaja, a možda i nije. Ne znam ko glumi rimskog cara, al car je bio frajer ipo. Jebalo se njemu za Rim i rimsko carstvo On je po cjele dane sjedio ka tuljan u onoj svojoj VIP loži, žvaka buniku i baca one gladijatore onim mačkurinama da ih pojedu. Arene bile prepune ljudi koji su vrištali od sreće, ka da im je ukinulo porez, kad bi mačkurina pojela kojeg gladijatora. Znali su se gladijatori boriti i protiv drugih ljudi koje bi car naprdio, pa se znalo desiti da gladijator i porazi suparnika a onda se čekalo carevo "palac gore"...ili "palac dolje". Kad bi i došlo do toga, onda se car morao onako nažvakan bunike dići iz onog svog tapeciranog stolca i dogegat do ograde. Onda bi on, ka da se tek probudio, pogledao u onaj ludi napaljeni narod....i morao odlučit...dal palac gore il palac dolje. Ako bi išao palac gore, a nije išao nikad, onda bi mu narod jebava majke jer narod je došao vidjet kubik ipo krvi...pa je znao car da će mu narod jebavat majke pa bi uvijek spuštao palac dolje...ili ti prevedeno – ode glava nekom dolje u areni. Onda bi jači gladijator digao mač u zrak, sa oštricom uperenom u glavu budućeg pokojnika...narod bi bio u ekstazi...Car bi sa palcem, kojeg je maloprije okrenuo prema dolje, kidao grožđe i sumanuto ga trpao u usta...a budući pokojnik bi ležao na podu i brojao svoje zadnje sekunde dok su mu pred očima letjele scene iz života. To je ono rimsko – "kruha i igara". Istina Bog od tada je prošlo iljadu i nešto godina al to "kruha i igara" je popularno i dan danas. Mi nemamo Cara...al sve ostalo nam je isto. U našem "carstvu" odavno ne cvjetaju ruže. Di nema ruža...nema ni pčele da oprašuje...a di nema pčele...nema ni jebenog meda...a di nema meda, ne teče ni mlijeko (znate ono – "med i mlijeko"). Neki dan čitam članak na internetu kako djelatnici osiječke zračne luke ne primaju plaću već 3 mjeseca a za koji dan isključuju struju kompletnom aerodromu. Sigurno ne zato što uredno plaćaju račune za struju. I sad je za očekivat da će se avioni u Osijek spuštati na gradski trg jer jebi ga...pilot vidi da nešto žmirka, što on kurca vidi sa 2 000 metara visine da je to okićen bor na gradskom trgu. Svaki dan gledamo kako neki radnici organiziraju "društvene večeri" po nekim šatorima a u među pauzama tombole i monopolija traže svoje zaostale plaće. Isto tako nova VLADA najavljuje povećanje PDV-a na 25%. Najjavljuju i prodaju autocesta...šuma...rijeka...oblaka...suvog lišća...kiše...ama sve prodat. Pitali ih novinari da zašto sve prodat, kažu U GOVNIMA SMO I NEMAMO NOVACA. I tako ležim ja gledam tevejac...prebirem po jajima kroz rupu na gaćama...kad na tevejcu "Snježna kraljica" na Sljemenu. Oduševljen sam bio kad sam vidio da se sa snjegom, kojeg nema u radijusu od 500 kilometara, prekrilo kompletno sivo brdo zvano SLJEME. Novaca utrošenih – 24 000 000 kuna (slovima: DVAJS ČETRI JEBENA MILIONA KUNA). Kažu austijanci da je ne postoji trka u skijaškom kupu koja je tako luksuzna. Spavanje u hotelu Westin sa 5 zvjezdica – besplatno. VIP lože i sve u VIP ložama – besplatno. Prijevoz od hotela do Sljemena pod policijskom pratnjom i to kroz sve semafore...ka da je doša Barac Obama sa punicom pa ide u Samobor na kremšnite. Pobjednici 42 000 eura i valjda tamburaški ispraćaj na avion koji uzlijeće okomito na tlo...ka jebeni "Herijer". Još sam bio oduševljeniji kad sam vidio pomodne horde "poznatih" kako u markiranim skijaškim i zimskim jaknama paradiraju na nevjerojatnih i gotovo sibirskih +7 stupnjeva celzijanera...a istovremeno, kraj staze, 2 medvjeda u potkošuljama ispijaju pivo i čude se koja se to pička materna dešava oko njihovog sivog brloga. Sad kad je sve završilo...sad je za očekivat poskupljenje grijanja u gradu Zagrebu i ostalih režija...pa da vidiš onda kuku lele. Al ako i ne budete imali para za režije, uvijek si možete međusobno podjeliti mačeve..."Arena" u Zagrebu ionako postoji. Preuzeto s krule.blog.hr |
01.01.2012., nedjelja
Izlog
|
U gradskom centru bila je trgovina Duhana, a imala je dva izloga uz trotoar uz glavnu ulicu. U izlozima su se nalazile kojekakve stvarčice, od pribora za osobnu higijenu, mirisa, cigareta, do igračaka i ostalih điđa-miđa. Bilo je to samim početkom osamdesetih, kada sam još bio (vrlo) maleni klinjo. Tim sam putem redovito prolazio sa svojim ocem na svom putu do grada, do trga, parka ili kafića. Pri tome smo mogli proći ispred Duhana i njegovih izloga ili prije toga prijeći cestu i ići suprotnom stranom ulice. Kako smo često išli u grad, tako smo često prolazili ispred izloga Duhana. Ja kao mali klinjo, normalno, nisam nikad mogao indiferentno proći ispred izloga bogato ukrašenog igračkama i slatkišima, i to bez zaustavljanja. S obzirom da smo tata i ja svaki puta imali rasprave oko toga da nećemo kupiti igračke i zbog čega ih nećemo kupiti, i s obzirom da se to redovito ponavljalo, s vremenom se tata dosjetio pa smo na putu u grad ili na povratku kući išli suprotnom stranom ulice. Tada nisam ni primjetio izlog niti nije bilo natezanja o kupnji igračaka :-) Tako je vrijeme prolazilo, a mi išli čas jednom, čas drugom stranom ulice. U slučajevima kad smo prošli pred izlozima, često sam pokazivao tati što da mi kupi, ponekad smo se raspravljali, i sve je bilo u redu, kako to obično biva s malom djecom :) Ne sjećam se da sam ikad išta dobio kupljeno u tom Duhanu :-) Jednoga dana prošli smo po trotoaru ispred izloga Duhana. Zastao sam ispred izloga s igračkama, zalijepio se za njega rukama i približio glavu staklu. Promatrao sam igračke, dok je tata stajao iza mene čekajući. Šarao sam pogledom po izloženim igračkama te zaustio: "Kupit ćeš mi ovo." i pokazao prstom na jedan autić. "I ovo!", pokazao sam i na kamiončić. "I ovo...", razmazujući znoj prstom prema paketu okruglih žvakaća u niski. "I ovo ćeš mi kupit..." pokazah na dječje naočale u gornjem kutu stalka u izlogu. Kako sam to rekao, odmakao sam se korak i ušutio gledajući izlog. Nakon par sekundi sam primio tatu za ruku i poveo ga za sobom dalje niz ulicu. "... kad budeš imao para." |
