Linkovi
UREDNIK - ANTE GALIĆ,dipl.iur. , Miljevački Bogatići
email- Ante.Galic@gmail.com




WWW.HDZ-MILJEVCI.HR

BROJ POSJETA

Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

POČETNA

ŽUPA MILJEVCI.COM

www.MILJEVAČKISABOR.hr

miljevci

RAZVOJ PREZIMENSKOG SUSTAVA NA MILJEVCIMA

stranica.mirka.malenice

www.dernis.info

Blog.hr

google.hr

promina.blog

projekt-GOLF TEREN

visovac.hr- O ŽUPI MILJEVCI

Slapovi Krke

TELEFONSKI IMENIK RH

Slobodna Dalmacija
Jutarnji list
Večernji list
Šibenski list


GLAZBA( mp3-ce Thompson i ostali)VIDEO isječci na miljevački način


MILJEVAČKI STIHOKLEPCI
LJUBAV

Ljubav čista biti treba
Samo takva je sa neba
Ona ima takvu snagu
Plan pomesti može vragu

Ljubav može oprostiti
Posvađenim veza biti
Svoje nikad tražit neće
Uvijek pravim putem kreće

Strpljiva je, suosjeća
Zna podmetnut svoja pleća
Puno može izdržatiž
I do kraja se davati

Na sebičnost ne pristaje
Sve od sebe ona daje
Ljubomorna neće biti
Niti radost svoju kriti

Kada ljubi, dijelim zbori
Riječi puno ne govori
Diskretno se ona drži
Kad je trebaš, nitko brži

Sukob, svađu, to ne voli
Za pomirbu ona moli
Mnogo daje a ne traži
Sve oprostit može laži

Mjere nema, bogata je
Samo dobra djela daje
Može s drugim radost dijelit
Samo dobru se veselit

S bolima drugog može patit
Tužnim radost može vratit
Za drugoga vrijeme ima
Može pomoć ona svima

Bit će nježna kao mati
Pokušava sve da shvati
Učiniti ljubav sve će
Od nje nema ništa veće

Fra Stojan Damjanović





Kućo moja

Prilazim kući svojoj
Crni se sumrak hvata
Hodam prljavih cipela
Dvorište puno blata

Magle se prozori od kuće
Rukom kvaku hvatam
Otvaram vrata od sobe
Gdje sam nekada spava

Sjena obuzda sobu
Od koštele pune hlada
Spustila svoje grane
Do mog kućnog praga

Kupe se misli moje
U sobi di sam spava
Kao izgubljeno dijete
Tuge nevolje i jada

Bude me sićanja moja
Mislima mladosti davne
Nesta plaća dice
I žena što su rađale
Ne čujem Čikolu više
Što drobi kamen od drage
Davno su izgubljeni snovi
I zabave drage



Vrati se ćaća

Mate mi pričala kad si oša
Tada sam bija u kolinki mali
Dida me čuva, učio hodati
A tko bi drugi – ja njegov sam mali (unuk)

Put te odvede za koru kruva
Torbom u ruci - nešto stvari
Slikom mojom i moje matere
Da ti bude lakše kad radiš

Dolaze pisma mater ih čita
Tvoje su suze na pismu stale
Majci je teško i iona plače
A dida promatra sve sa strane

Vrati se ćaća kuća se ruši
A zemlju nam nema nitko radit
Did je pri kraju, majka ne može
Ja ne mogu još sam mali



Ćaćina rađa

Ujutro prije svitanja ćaća je prvi ustaja
Konje za kar zataka i pravac priko vlaka
Prije odlaska u polje pogleda vrime kakvo je
Za doručak neštoo pojede i onda na rađu krene

U polje se išlo raditi – komad kruva u skašeli
S bukarom vina – akoj ga bilo…
Radilo se do Zdrave Marije
Al se tilo pridavalo nije
Pocrnuto lice puno na njem bora
Kupa se u znoju i nema odmora

Došao bi kući nije mu do priče
Sija kraj špakera blizu svoje dice
Popija bi tada čašu cilog vina
Za stolom mu sidi cila familija
Hrana je u loncu ćaća ide isti
Svojom familijom kraj stola će sisti

Život je težak seljaka sa sela
Raditi se mora – druge ti nema
Nediljom i blagdanom spavalo se duže
Ustajanje bilo oko 10. ure
U 11 sati počela bi misa
Crkva je puna – za sve nema mista
Posli mise uvik se je znalo
Otić u gostionu i popiti malo

Tamo se je igralo na šije i karte
Znaloj biti beštime, a i svađe,
Ništa više nije što je bilo prije
Gostiona kod Tone odavno ne radi
Mladi u kafiću – umrli su stari



Bolje bi mi bilo

Bolje bi mi bilo
Da te vidija nisam
Što mi sada vride napisana pisma …?

Kad sam u postelji
Rukama te tražim
Diram ladni kušin
Misto tvojih vlasi

Di su tople noći
Zaljubljeni dani
Nježno tvoje tilo
I poljubci dragi

Otišlo je vrime
Prijateljim starim
Zaboravu lipi nepovratni dani

BRANKO ŠARAC



BIJELA STIJENA

Nasred Krke stoji stijena
Bijela stijena izronila
Iz dubine hladne vode
Pruža ona lice k nebu
Moli Gospa da joj dođu
Djeca njena sa svih strana
Al' je stijena bila mala
Da bi djeca na nju stala.
Odlučiše mudri ljudi
Sagraditi crkvu svetu
U Majku se pouzdaše
I gradnju pokrenuše.
Raste otok sve to veći
Na njem' crkva zablistala
A Majka se radovala.
Udarali otok vali i
šibali vjetrovi sa svih strana
Al' je crkva čvrsto stala
Mnogi su je htjeli srušiti
od Turaka do naših dana.
N0, zlikavci se spoticaše
Od davnih vremena
temelj naš je jako čvrst
Mudri graditelj ga postavio,
A on se zove BIJELA STIJENA.


LJILJANA GALIĆ


BISERI U SRCU


Ne lutaj svijetom tražeći sreću
I ne zaranjaj u dubine mora
Tražeći najljepše bisere svijeta
Od njih je ljepša raspjevana zora.

Tragovi noći nečujno odlaze
Nova svitanja radost nose
Sreća je na dohvatu ruke
Tu, u kapi jutarnje rose.

U tvom srcu biseri stoje
Nestrpljivo čekaju da se otvore
Ne čuvaj ih samo za sebe
Daruj blago, ono moli tebe.

Prospi ljubav, mir, radost i sreću
Bisere tako krasne
Uljepšaj svijet, nosi svijetlo
Ne dopusti da plamen ugasne.

Najljepše bisere Bog ti je dao
Za njih se mučio nisi
Zato ih ljudima daruj
O, čovječe, zar sebičan ti si ?



Ljiljana Galić



VISOVAC

Počiva dragulj na prelijepoj Krki
Okupan suncem i mirisom ljeta
Okružen modrozelenom hladnom vodom
Da, to je zemlja ,Hrvatska sveta.

Sa jablanova i čempresa
Dopiru pjesme slavuja i kosa
Lahor nosi miris smilja,
a i drugog lijepog bilja
Duša se srećom ispunjava.

Sivi orao kruži nebom
Veseli se i raduje ljepoti
Dok ribe bezbrižno plove
On budnim okom oazu prati.

Zvono s crkve u podne što tuče
U srce čežnju uvuče
Volim Visovac i neću to kriti
Molitve i vjere uvijek će u njemu biti.


Ljiljana Galić



MILJEVAČKE CRKVE


Na Miljevcim dvije crkve ima,
Miljevčani ponosni su s njima.
Jedna je pokraj Šir'tovaca,
Sveti Petar i Pavao,
a druga je nasrid Drinovaca,
Ime Isusovo.

S kampanela svud se zvona čuju
i do naših sela odjekuju.
Miljevčane ona pozivaju,
da se Nediljom u crkvi sastaju.

Da se druže i mole se Bogu,
jer u grijehu živjeti ne mogu.
I na Badnjak da se sakupljaju
i Božićne pisme da pivaju.

Da se čuje širom Miljevaca:
od Bogatića sve do Drinovaca.
Kod crkava naši su grobovi,
di su naši mrtvi sahranjeni.

Na Mrtvi dan crkvi idemo,
da grobove svoje uredimo.
Cvićem ih lipo okitimo
i za mrtve sviću upalimo.

Miljevčani u tuđini za Blagdane dođu,
i sa obitelji na misu pođu.
Pa starinske pisme zapivaju
i naše kolo zaigraju.

Svi oni širom svita znaju,
kakve dvije svetinje imaju.
Dvi' svetinje ponos našeg kraja,
Miljevaca rodnog zavičaja.

Autor:Mate Galic






Didovino, ja te nedam!

Svoju zemlju neću dati,
Neka na njoj smrika raste.
Kad bi i to učinija
Onda ne bi to ja bija.

Na njoj ja sam žito čupa,
Gona konje, pluge drža.
Ona mi je kao mate,
Šta bi bez nje ja bi umra.

Kada dođem ja do krča,
Moj želudac sav proključa.
Od radosti i veselja
Uvati me radit želja.

U njoj vidim mate svoju,
Brata, sestru i svog ćaću.
Kad san bija dite malo
Sidili smo tu u ladu.

Sićam se i dida moga,
Sa ćaćom je ziđa laze,
Stavljali su na zid drače
Ovce po njoj da ne gaze.

I bajama bilo'j puno,
Čobani ih mlatit znali.
Pitali bi ćaću moga: "Možemo li?"
- Ko' van brani!

I na kraju dođu kupci,
Oće uzet zemlje moje.
Daju kuna kolko oćeš,
Oće mene da pokore.

Pravit će se tu tereni,
Od tenisa i od golfa,
Briga te je – moć ćeš radit,
Bit će plaća za te dobra!

Neću prodat didovinu,
Proklet će me mrtvi moji.
S mukom su je kupovali,
Neka ona tamo stoji!

Niko neće uživati
Trude mojih pradidova,
U Amerike di su išli,
Di se novac zarađiva.

Miljevčani moji dragi,
Zemlju uvik možeš radit,
Uskopat je i posadit.
Ako prodaš nije tvoje,
Doć će drugi – GOTOVO JE!

Sitite se škrte zemlje,
Roda svoga Miljevačkog
I ponosnih njenih ljudi
Šta opstaše na ljutu kamenu,
Koji gori na vrilom zvizdanu.

Raja svoga Krke lijepe,
I Čikole prelijepe,
Visovca i franjevaca,
Dičnih naših Miljevaca!

Šta bi mi bez zemlje svoje,
Ako prodaš nije tvoje!
Tilo imaš, dušu nemaš,
Iz njedara izvađenu..


Zraka života



Sanjivo jutro, slavuj me budi,
Dolazi proliće, a sunce na škuri.
Stala je kiša, na ruži rosa,
Sa srebrnim kapljama igranje kosa.



Čikola tutnji iz korita svoga,
Čuje se buka do mog prozora.
Igraju ptice kolo na nebu,
Jedna na drugu ko da se deru.



Okolo cviće po živici raste,
Na žici od struje pivaju laste.
Na panju mačak sidi i gleda,
Umiva lice, polako drijema.



Lipo je vrime na misu se mora,
U daljini jeka crvenih zvona.
Danas je Uskrs i puno svita,
U našoj crkvi molitva cvita!



Branko Šarac



VISOVAC

Otočić malen nasred Krke stoji
i dane do Gospina hodočašća broji.
Mnogi dolaze na taj otok mali
jer se na njemu draga Gospa slavi.
Tu se ona godine daleke,
ukazala nasred Krke rijeke.
Gospe draga budi Tebi hvala,
sto si svoje mjesto izabrala.
Nasred rijeke između litica,
Miljevaca, sela Dubravica.
Na Visovac svakog ljeta,
hodočaste sa svih strana svijeta.
I na zavjet kreću bosonogi,
na Visovac hodočaste mnogi.
Brodicama sa obiju strana
prevoze se preko cijelog dana.
Milina je na Visovcu biti,
slušat misu, Gospi se moliti.
Poslije mise u debelom hladu
mnogi se odmarati znadu.
Tu se znade pojisti, popiti
i po koju pismu zapivati.
Zato moji dragi Miljevčani
i svi drugi znani i neznani,
dolazite sa svih strana svijeta
na Visovac Vi svakoga ljeta.

MATE GALIĆ


OSLOBOĐENJE

Miljevčani nikad zaboravit neće DAN OSLOBOĐENJA i svoje HEROJE
koji za nas položiše mlade živote svoje.
21.Lipnja '92. bi'še kad Miljevce naši povratiše.
¨Srpski okupatori¨ dušu ne imaše pa Miljevce cijele poharaše.
Opljačkali i sve popalili, devet miseci na Miljevcim bili.
U crkve su naše zalazili pa u njima svako zlo činili,
i civile tukli, ubijali, odvodili u Knin i mučili.
Zato GARDI dato je na znanje da se tome jednom nakraj stane.
Izdato je tada naređenje u KAZNENI POHOD da se krene.
GARDISTI se postrojiše svi u jedan stroj i krenuše na Miljevce u krvavi boj.
Pregaziše kanjon i Čikolu vodu da Miljevcim povrate slobodu.
Cijele noći kanjon prelaziše al' ih ¨srpski okupatori¨ne otkriše.
Kad su prešli kanjon i na PLATO stali, sebi malo odmora su dali.
Nakon što se malo odmoriše po grupama raspored dobiše.
Svaka grupa dobi naređenje u opkoljavanje odmah da se krene.
Dok su ¨okupatori¨ po kućama bili naši su ih brzo opkolili.
U jutro su napad otpočeli da bi ¨srpske okupatore¨ istjerali.
Mjesec lipanj 21. bi'še kad GARDISTI na juriš krenuše.
U borbeni raspored su stali i sve redom kuće osvajali.
Svi ko jedan otpočeše napad da uspješno izvrše zadatak.
Ali nije htjelo biti tako jer se ¨okupatori¨ ne predaše lako.
Četnici se lako ne predaše pa iz kuća jak otpor pružaše.
Protunapad čak su izvršili da bi našu GARDU uništili.
Iz ¨kasarne¨ tenkovi krenuše al' ih naši brzo presretoše.
Topovi se naši oglašiše, sa Midena brda zapucaše.
I oni su potporu pružili da bi napad tenkovski odbili.
Razvila se tako borba jaka pa padoše 7 naših JUNAKA.
Sedam naših HEROJA su pali za Miljevce živote su dali.
Dali su svoj život za slobodu, za slobodu Hrvatskom narodu.
Neka im je VJEČNA SLAVA I HVALA!

MATE GALIĆ

KRKA


Teče rijeka Krka
Kroz kanjon krivuda
Za njenu ljepotu
Pročulo se svuda.
Teci, teci Krko plava
Ti si naša dika
I pozdravi sve nizvodno
Do mog Šibenika.
Kada dođem na vrh strane
Niz kanjon pogledam
Moje srce zaigra
Roški slap ugledam.
I dok tako nad kanjonom stojim
Malo dalje nizvodno
Visovac je pred očima mojim.
Tu je Gospa Visovačka
Nasred Krke rijeke
Koju slave mnogi ljudi iz zemlje daleke
Miljevčani, Prominjani i svi ljudi dobre volje
Na Visovac hodočaste dragoj Gospi da se mole.
Zato teci ljepotice kroz gudure svoje i
Pozdravi s lijeve strane Bogatiće moje.
Pozdravi mi oca, majku i rodbinu cijelu i
Sve koji me poznaju u mom rodnom selu.
I na kraju kad pogledam tvoju desnu stranu
U Roškome slapu pozdravi mi Širinića Franu.




MATE GALIĆ




Miljevci MILJEVAČKI SABOR- Miljevci- Miljevci

29.03.2008., subota

KRATKA OBAVIJEST

Termini za korištenje športske dvorane u Drinovcima će biti ukinuti te zadnji dan održani 04.04.2008 u petak. Razlog tome jest produženje dana i pomicanje sata .Međutim to ne znači da postojeći termini ne mogu biti održavani i dalje, naprotiv bilo bi ljiepo da naše termine i dalje održavamo u isto vrijeme ali pod reflektorima na vanjskom igralištu s naglaskom na mali nogomet i sve popularniji basket.U slučaju da imate kakve prijedloge slobodno ih iznesite putem komentara na ovom blogu.

Tajnik Športskog rekreativnog društva Miljevci

A.G.

- 09:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.03.2008., subota

Gradsko vijeće Grada Drniša - nema pitanja vijećnika, tek rijetke rasprave na odluke poglavarstva


Drniš, 07. ožujka 2008.

Gradsko vijeće Drniša održano je bez uobičajenog Aktualnog sata jer vijećnici nisu imali pitanja za gradske čelnike.
Bez ikakve rasprave potom su dodijeljena i sredstva za kulturu i sport u tekućoj godini.
Za program javnih potreba u sportu Grada Drniša u 2008. godini u proračunu je osigurano 930 tisuća kuna. Pola tog novca dobio je NK DOŠK i to 480 tisuća kuna dok je ostalih 450 tisuća kuna raspodijeljeno na 7 sportskih društava.
KK DOŠK koji se prošle godine plasirao u viši rang natjecanja i sada igra A 2 ligu dobio je 200 tisuća kuna, NK Rudar Siverić 120 tisuća kuna. Najtrofejniji drniški sportski klub Karate klub Drniš dobio je od gradskih vijećnika 80 tisuća kuna. ŠRD Radonić i Miljevci kao i Kick Boxing klub Drniš dobili su po 10 tisuća kuna a Planinarsko društvo 20 tisuća kuna.
Za program javnih potreba u kulturi ove godine iz gradske blagajne Drniša izdvojeno je 550 tisuća kuna. Najviše novca vijećnici su dali Gradskom puhačkom orkestru Drniš 250 tisuća kuna. Tamburaški orkestar Krste Odaka dobio je 200 tisuća kuna, KUD Miljevci 40 tisuća kuna, a Mažoretkinje i Vokalno instrumentalni sastav Drniš po 30 tisuća kuna.
Na sjednici koja je potrajala svega 20- tak minuta ostale tri točke dnevnog reda bile su iz komunalnog resora. U svezi raspodjele novca u komunalnoj djelatnosti za raspravu se javio jedino vijećnik DC-a Ante Kosor koji je zatražio racionalniju potrošnju javne rasvjete naglašavajući da se za javnu rasvjetu potroši milijun i pol od dva i pol milijuna komunalnih kuna.
Kosor je istaknuo kako postoje cijeli zaseoci u kojima nitko neživi a javna rasvjeta radi. Primjedbu je uvažio gradonačelnik Drniša Ante Dželalija koji je kazao kako je na ovu temu već razgovarao s čelnicima Elektre pogona Drniš koja održava javnu rasvjetu.
Vijećnici su sinoć usvojili i Odluku o izmjenama i dopunama Prostornog plana a izmijenjena je i Odluka o komunalnoj naknadi. Tražeći načina kao stimulirati nove investitore i gospodarska ulaganja usvojili su mogućnosti da Poglavarstvo pojedine ulagače oslobodi plaćanja komunalne naknade na rok od pet godina.
Ujedno je usvojen i Socijalni program kojim se utvrđuju prava iz socijalne skrbi koje osigurava Grad Drniš, uvjeti i način ostvarivanja, te korisnici socijalne skrbi.


Piše: Matilda Jelčić


- 22:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

Kako su Miljevci dobili ime?

Po usmenoj predaji starih Miljevčana sačuvala se ova legenda sve do naših dana. Evo kako glasi: U davna vremena Miljevci bijahu pokriveni neprohodnom hrastovom šumom. Bila je tako gusta da se moglo prijeći s jednoga hrasta na drugi bez silaženja na tlo i to od desne obale Čikole do lijeve obale Krke. U toj bogatoj šumi živjele su srne, vukovi i druga mnogobrojna divljač. Dva kilometra južno od današnjega sela Ključa, na ravni iznad klisure Orlovače, sjao se grad Ključ.

Na sjevernoj strani Miljevaca na lijevoj obali rijeke Krke, na strmoj klisuri, kod današnjeg sela Bogatića, blistao je Bogov-grad (Bogočin).Grad Ključ je pripadao jednoj hrvatskoj plemićkoj porodici, a član te porodice Andrija bijaše oženjen Čikom, sestrom hrvatskog kralja Krešimira. Andrija i Čika imali su dvije kćeri: Većenegu i Miljevu. Većenega je bila pobožna i stupila je u redovnice, a Miljeva je bila lijepa kao vila iz čikolske klisure. Pošto bijaše gospodskoga roda a ni po ljepoti joj nadaleko ne bijaše ravne, za ruku su joj se otimali plemićki sinovi.

Pošto roditelji nisu imali muškoga potomka, nisu htjeli dati Miljevu ni za jednoga prosca koji nije bio voljan priženiti se u grad Ključ. Nisu htjeli ni čuti da se grad Ključ poslije njihove smrti proda ili još gore, da opusti. Vrijeme je prolazilo a nijedan se prosac nije htio priženiti te su Miljevini roditelji morali pristati na pogodbu s gospodarom Bogov-grada Bogomirom koji je bio posljednji izdanak svoje porodice. Pogodba je ovako glasila. Ako u braku Bogomira i Miljeve bude blagoslova i sinova, jedan će od njih nasljediti grad Ključ i u njemu izroditi potomstvo.

Kada su se složili o ženidbi i nasljedstvu valjalo je prokrčiti šumu između Ključa i Bogov-grada da bi svatovi mogli doći na konjima po djevojku. U ono vrijeme na Miljevcima nije bilo naselja pa su roditelji mladenaca morali sakupljati drvosječe po drniškoj i skradinskoj krajini da prokrče šumu između Ključa i Bogov-grada kako bi svatovi mogli doći na konjima po djevojku. Prosjecanje šume trajalo je 33 dana. Kada je šuma bila prosječena, roditelji mladenaca dogovorili su se i za dan vjenčanja.


Odmah nakon toga Bogomir je sakupljao ugledne svatove, a roditelji djevojke rođake i prijatelje. Među Bogomirovim svatovima bilo je i onih koji su prosili Miljevu, ali se nisu htjeli Miljevi priženiti. Kada su čuli za Bogomirovu ženidbenu pogodbu, uzdizali su i pitali se kako nisu došli na takvu pametnu misao. Ali je bilo prekasno. Sakupljeni svatovi su na dogovoreni dan krenuli iz Bogov-grada u grad Ključ po lijepu Miljevu. Pred Ključem su ih dočekali Miljevini roditelji, rođaci, prijatelji i uzvanici, a Miljeva je bila u odajama sa sestrom i drugim djevojkama plemićkoga roda.

Po ondašnjem običaju mlada se morala otkupiti zlatom, a to je bila dužnost starog svata, koji je bio iz roda mladoženjina. Kada je stari svat "otkupio" mladu i izveo je pred svatove, tek onda su svatovi mogli ući u djevojačke dvore. Poslije pjesme, šale i svatovskih doskočica vjenčanje je obavljeno u obiteljskoj kapelici grada Ključa. Vjenčao ih je neki Zadranin, rođak mladin. Nakon vjenčanja priređena je gozba, a poslije gozbe pjesma i šala kao u svakim svatovima još i danas u našem kraju.

A kada je došlo vrijeme da svatovi s mladom krenu k dvorima mladoženjinim, tiha je tuga obuzela srca Miljevinih roditelja. Da bi svatovi stigli u sumrak Bogov-gradu, izveli su mladu, pozdravili njezine roditelje, rođake i prijatelje te pojahali konje i zavidjela se uputili Bogov-gradu udarajući u bubnjeve, frule i svirale, poigravajući dobre konje i pocikujući. Takvog veselja nisu Miljevci doživjeli ni prije ni poslije jer su bubnjanje i pjesma trajali sve do Bogov-grada. Kada su svatovi s lijepom Miljevom stigli pred Bogov-grad, bila je već mrkla noć a veselje nije popuštalo.

No, nekoliko koraka prije ulaska u Bogov-grad mladenkin se konj poplašio od orla i s mladom se niz klisuru strmoglavio u duboku provaliju Krke. Kada to vidje mladoženja, natjera konja i na njemu se za lijepom Miljevom baci u provaliju. Roditelje obuze velika tuga te se u svom jadu obraćahu Bogu, a narod taj kraj između Bogov-grada i Ključa prozva Mijevcima u spomen lijepe Miljeve.
(Ps. Po drugoj verziji legende, Miljevu je povukao zmaj niz klisuru.)

Posudio iz Lista Miljevci:Galić Mate


- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2008., petak

TEMELJNA ORGANIZACIJA HDZ-a MILJEVCI


- KRATAK IZVJEŠTAJ -


Izborna skupština T.O. HDZ-a Miljevci održana je dana 24.02.2008. godine u prostorijama OŠ Drinovci s početkom u 15.30 sati.
Od ukupno 165 upisanih članova s pravom sudjelovanja u radu Izborne skupštine na sjednici je bilo nazočno 91 član tj. natpolovičan broj od ukupno upisanih članova. Odluke donijete na Izbornoj skupštini su pravovaljane.
Sjednicu je otvorio dosadašnji predsjednik T.O. HDZ-a Miljevci gosp. Ivan Bačić.
Nakon provedenog tajnog glasovanja Izborne skupštine T.O. HDZ-a Miljevci izabran je novi predsjednikT.O. HDZ-a Miljevci, novi izvršni odbor te izaslanici za gradsku izbornu skupštinu HDZ-a Drniš.

Novi predsjednik T.O. HDZ-a Miljevci je ANTE GALIĆ koji je ostvario 59 od mogućih 89 glasova.

Izvršni odbor je sastavljen od 8 novih članova. Vodeći računa o zastupljenosti svih miljevačkih sela izabrani su:
1. JAKELIĆ RINALDO
2. SKELIN ANTE
3. GALIĆ ZDRAVKO
4. LOVRIĆ NIKICA
5. SAMAC NEDILJKO
6. PULIĆ BRANKO
7. DUILO MARKO
8. IVIĆ FRANE


Izaslanici za gradsku izbornu skupštinu
su:
1. GALIĆ ANTE (ANTE)
2. LOVRIĆ ŽELJKO
3. GALIĆ ANTE (MILE)
4. BAČIĆ MATE
5. SKELIN ANTE
6. PULJIĆ BRANKO
7. VLAIĆ NEDILJKO
8. IVIĆ STIPAN
9. VLAIĆ NINO
10. KULUŠIĆ HRVOJE
11. DŽELALIJA MATE
12. GALIĆ IVAN (MILE)
13. MALENICA MATE
14. VRANJKOVIĆ DUJE
15. SAMAC JOSO
16. VLAIĆ ANTE
17. VLAIĆ KREŠIMIR




Predsjednik T.O. HDZ-a Miljevci

Ante Galić


- 17:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.03.2008., srijeda

Hrvatska domovina










Vrimena su prošla puna jada
uz velike prolivene suze
Rušila se svaka naša nada
puno nam se od života uze.

Koliko je krvi prolivene
koliko se uložilo truda
za slobodu svoje domovine
za Hrvatsku ginulo se svuda.

Smetalo je nekom što smo živi
sjetimo se samo Vukovara.
Ginuli su a nizašto krivi
bol i tuga naša srca para.

Vratimo se malo do Škabrnje
Borova se prisjetimo Sela.
Diljem zemlje više ili manje
svuda nam se činila zlodjela.

Tko se samo još ne sjeća onih
gorkih muka na kninskoj tvrđavi,
sudbonosnih dana i žalosnih
i kako da se to zaboravi?

Kome nisu još suze potekle
za sudbinu naših štićenika
kad su horde zločinačke rekle
vaši nisu ni Knin ni Vrlika.

I onako bolešću shrvani
napuštaju to dinarsko gorje
i panikom silnom zahvaćeni
sklanjaju se niže u primorje.

Stižu tako do Kaštel Lukšića
pod progonstvom zloglasnog Mladića
i krvnika Milana Babića
te Martića i Miloševića.

Gađana je svjetska ljepotica
danju, noću padale granate.
Sa zemaljskog da nestanu lica
Dubrovnik su tukli i Hrvate.

Takve ili teže neprilike
redale se širom Slavonije,
diljem naše krševite Like,
kud sve Hrvat stradava nije?

Palili su grad i selo svako
klali su nas i pljačkali svuda.
Ništili su sve što je hrvatsko
nek prokleta bude neman luda.

Što sve nisi, moja zemljo mila,
pripatila dugim vjekovima
al ipak si svemu odolila
nedavnim i davnim zločinima.

Kolike su majke uplakane
zauvijek u crno zavijene
za sinove svoje izgubljene
u te strašne zločinačke dane.

Zli barbari ostali su isti
mrski, zlobni kakvi su i bili.
Zvali su nas ustaše, fašisti
bezdušno nas posvuda ništili.

Kud sve nisi naš hrvatski puče
stradavao tijekom onog vijeka
i dan - danas po tebi se tuče
sve cinički, al to se nijeka.

U grudima još su bol i tuga
i oni će biti beskonačni,
tragedija ona iz Bleiburga
taj masakr neljudski i strašni

o kojem se govorilo nije
u vrijeme onog komunizma,
i danas se želi da prikrije,
kakvoga li još samo cinizma?

I danas je takvih ulizica
a što im se karaktera tiče
isti su im obraz i guzica
nitko na njih u zemlji ne viče.

Koliko je i u inozemstvu
samo naših ubijeno ljudi,
ne bi kraja takvome prokletstvu
ili onoj zločinačkoj Udbi.

Što se tiče muzičke estrade
u pjesmi se veličalo Tita.
Sjetimo se samo Novkovića
i pjevača ponekih iz Splita.

Većina ih sad u dijaspori
zarađuju veliku monetu.
Poneka se domoljubna ori
nek ne shvate ovo za klevetu.

Na grobove svih koji su pali
i svoj život za Hrvatsku dali
položimo cvijeće, zapalimo svijeće.

Dok u nama krv hrvatska teče
i hrvatsko hrabro srce bije,
duh hrvatski posustati neće
i nitko nam nikad ravan nije.

Mirko i




Misečina

Sićam te se draga misečino
svitlija si noću neprekidno
iznad mojih lipih Miljevaca
čobanima uz stada ovaca.

Obasjava onaj kamen goli
za kojim me i sad srce boli
svitlija si iznad moga sela
nad bunarom i iznad koštela.

Na rastanku s mojim rodnim krajem
svitlija si meni punim sjajem
pratija me na putu dalekom
neumorno sa zvizdom ponekom.

Umiljato s menom razgovara
srcem punim vedrine i žara
i napokon nekud mi se gubiš
nekog tražiš i ljubav mu nudiš.

Daj mi reci di si se sakrija?
Zašto si me sama ostavija?
Daleko od moga rodnog mista
tu di sasvim druga gora lista.

Druga rijeka i veliko more
sasvim druge večeri i zore.
Misečino dragi prijatelju
ispuni mi još ponekad želju.

Miljevačku obasjaj ravnicu
onu uvik lipu, legendarnu
kamen, smriku, škrtu oranicu
nek se vidi noću ki po danu.

Obasjaj mi ali bez pakosti
i samostan Gospe od Milosti
onaj lipi Visovac maleni
hladnu Krku što i noću pjeni.

Nad Imenom svitli Isusovim
obasjaj ga uvik sjajem svojim
istim sjajem, onom istom snagom
svitli dalje i nad Svetim Pavlom.

Svitlom svojim na svakom koraku
umornome pomogni težaku
osvitli mu vrata i škure
kad se kreće i u noćne ure.

piše:

- 21:54 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Budi uz anđele










Maleni anđeli oko tebe
poredali se mirno u krug
i ne daju ti nigdje od sebe
i put je njihov svet i dug.

Svet je i dug, na tebe paze,
krilima svojim lebde u nebesima
i malenim nogama zemlju gaze,
i ti si anđel i živiš s njima.

Jutrom te bude, s tobom se igraju,
lice ti bistrom vodom umivaju,
u svoje tople ruke te primaju,
svoju i Božju ljubav ti darivaju.

Uvijek ostani tu, svaki anđel je tvoj
i ti si dio anđela svih, malih nebeskih,
u njima imaš mir i spokoj.
Anđelima i tebi, od mene i svih svetih
pozdrava puno toplih i šesnih.

piše:

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bura










Kad zapuše prema visoravni
s Velebita ili sa Dinare
bura, onaj jaki vitar ladni
od leda se trese i magare.

Istom snagom i iz istog smjera
nekad znade sve prid sobom gurat
ne jenjava danima ni zera
pa je teško sve ovo izdurat.

Budi noću iz sna u krevetu
bezdušna je kad pravo poludi
zavuče se tako u pojetu
zanoveta kravi i teletu.

Nepriliku svakojaku stvara
il puvala noću il po danu
i starome mačku kraj ambara
koji lovi miša na tavanu.

I tako ta jaka buretina
dobro znade prkositi svima
zimi, onim brižnim čobanima
i njihovim umornim stadima.

Puši dalje i sa više snage
priko krša miljevačkog sivog
zarumeni Miljevčane drage
uz čašicu bevande il cilog.

Puni jače sve do plavog mora
i razvedri cilu okolinu
ispod mojih zapivaj prozora
i vrati se na istu planinu.



Miša sa Goriša


Stiga Miša sa Goriša
s magaricom do Drniša.
Nasred mosta Čikolskoga
prijatelja sretne svoga.

Prijatelj je sa Brnjice,
goni dvije magarice.
Obe je natovarija,
što sve nije još kupija.

Po dvi pune nose vriće,
mora da je ima sriće
pa velike količine
nakupova ispod cine.

Pita Miša, otkud lova?
toliko si nakupova.
Brnjičanin samo šuti
i počinje da se ljuti.

Sunce peče, nema šale,
Miša stavlja naočale.
Prave tamne sunčanice,
žuri dalje do piace

da ulovi barem štogod
jeftinije i od ovog
sa Brnjice malo prije
samo ako kasno nije.

I Miša je sa Goriša
danas ima neku sriću
i za sasvim malo šoldi
nakupova cilu vriću.

Povelika tri čantruna
za desetak, petanestak kuna
i krumpira skoro džabe
kupija u neke babe.

A neki mu opet gazda
jeftin kupus nudi vazda.
Piva Miša, sve se trese,
i kupusom puni kese.

Malo dalje i iz hlada
gospođa mu nudi mlada
frišku blitvu i fažole,
i ona je sa Čikole.

Čisti šudar joj na glavi
i ugođaj daje pravi.
Stoji pored nekog lole,
lipe na njoj i postole.

Opet Miša sa Goriša
sve jeftino namiriša
pa kupuje od gospođe
i opet mu dobro dođe.

Sve dobija skoro mukti
od radosti šinjor bukti.
Sada šinjor sa Goriša
gospođi je blizu priša.

Oće da je zafrkaje
pa je pita od kuda je.
A ona ga k vragu šalje,
kaže mu da ide dalje.

Gorišanin oštro gari,
magaricu natovari.
Nikad bolje proša nije,
pune vriće obadvije.

Magarica jedva miče
od tereta, on još viče.
Pošten i još junačina
ne virujen daj linčina

da bi tija da beštija
još i njega kući šlepa.
Baš ga briga što će biti
pa beštija da i krepa.
Sunce žeže sve to vruće,
Brnjičanin već kod kuće.

S obadvije magarice
hvala Bogu sritno stiga.
Što je s onim sa Goriša
nimalo ga nije briga.

piše

- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ćaćino ditinjstvo












U malenom selu
kraj debelog hrasta
moj ćaća se i rodija
i tu je odrasta.

Tog hrasta više nema,
ukloni ga bez milosti
duša grešna i pakostna.
Kako da joj se oprosti?

Ovako su Širitovci mali
u sićanju njegovu ostali:
kad bi bilo litno doba
i jake vrućine,

sidilo bi se u hladu
i pivalo od miline.
Kraj njegove rodne kuće
stare i malene,

još su žive sve koštele,
liti se zelene.
Ostale su legendarne
jer nekad se znalo

tu siditi do večeri
i rado se ćakulalo.
Tu bi mlada čobanica
navraćala rado,

grabeć vodu iz bunara
pojila bi stado.
Grabila bi ladnu vodu
iz Repca i iz Starca,

te po dvije vučije bi
tovarila na magarca.
Malo dalje u velikom gaju
po imenu Gajić ga poznaju,

cure su se rado sastajale
prele, plele i blago čuvale.
Ako bi ih lugar uhvatija
lašun, uže bi im otuđija.

Jer svaka je tila biti prva
prikupiti barem brime drva.
Čulo bi se kako panje para
plašila se seoskog lugara.

Da se ćaći sada kao prije
na kampanel visoko popeti,
ništa lipše, ništa radosnije
sa zvonima gordo zaslaviti.

Kratak pogled s tolike visine
pruža sliku cilih Miljevaca,
još jasnije lipotu Promine
te pastira i stada ovaca.

Jasan pogled stiže i udara
priko krša do ravnog Oklaja
crkve male Gospe kod Lukara
milina je koja ne zamara.

Eto to su zgode i nezgode
koje natrag u sjećanje vode.
I veliki ponos je za mene
miljevačke što imam korijene.

Zato uvik tugujem i patim
ako u njih nikad ne navratim.
Mada nisam na Miljevcima rođen
dragi su mi i rado im dođem.

Iz Gelsenkirchena u Njemačkoj:

- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ŠIJAVICA


- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (6)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (9)
Siječanj 2008 (3)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (13)
Kolovoz 2007 (3)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (19)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

UREDNIK - dipl.iur. ANTE GALIĆ, Miljevački Bogatići
email- Ante.Galic@gmail.com
- Športsko rekreativno društvo Miljevci,
žiro račun (donacije)-23300
03-1100355852





Opis bloga

- Miljevački sabor - krovna udruga na Miljevcima
- KUD Miljevci
- oslobođenje Miljevaca 21.06.1992.,
- iznošenje novosti koje se događaju na miljevačkom platou,
- mladi na Miljevcima,
- sport na Miljevcima,
- prosperitet Miljevaca neposredno vezan uz grad Drniš,
- nacionalni park Krka,Roški slap i Visovac
- razvoj turizma, a posebno seoskog turizma na Miljevcima,
- miljevačka povjest i tradicija











Probudi se majko!

Probudi se majko,ja te molim!
Zli mi hoće tijelo otet,
duh moj sve to gleda,
u strahu te molim opet.

Probudi se majko,hoću živjet,
svijet ovaj upoznat želim,
oca svoga smiješeći gledat,
Mama!Tata! da vam velim.

Probudi se majko,život mi spasi!
Hladna kliješta već me guše.
bespomoćno nijemo vičem,
Tijelo moje malo ruše.

Kada budeš pokraj mora
ili bistre rijeke,
u vodi ćeš ugledati moje oči
i u snove majko uvijek ću ti doći.

Dijete tvoje ja sam malo,
tebe molim,molim jako,
ljubav tvoja nek prevlada.
Probudi se majko!

Ljiljana Galić


KLJUČ ZA RAJ

Grešan sam čovjek priznajem Ti sada
Al želim ući u odaje Tvoje
Ti si moja vječna nada
Za tobom žudi srce moje.

U tvojim stanovima mjesta ima
Stoji straža ispred svakih vrata
Kako ući i živjet u njima?
Drhtim i strah me hvata.

Kakvim ključem otvoriti mogu
Srebro, zlato..
Što će mi sve to!
Vrata i dalje zatvorena stoje.

Pogledom tražim ključ
Koji odgovara vratima raja
Da pomoću njega svi mogu ući jer
Srce mi kaže:“Ljubav je jedini ključ“!



Ljiljana Galić


ISUS JE SVUDA OKO NAS

U zvjezdanoj noći
Osluškujem te u tišini

U bijelim pahuljama
Primam te na dlan.

U kapima kiše
Dočekujem Ti suze

U mjesecu
Tražim osmjeh Tvoj.

U suncu
Gledam lice sveto

U plaču ljudi
Osjećam muku Tvoju.

U smijehu djece
Vidim ljubav neizmjernu

U šumu vjetra
Slušam Tvoj glas.

O Isuse,
Posvuda si oko nas!

Ljiljana Galić




VELIČANSTVENA TIŠINA

S tihom radošću u srcu
Očekujem svog Spasitelja
Dok snijeg vani pada
I mraz se cakli
U tišini noćnoj sada.

U dubini srca tišina nježna
Govori puno o Isusu mom
Ljubavi jednoj
Kakvu svijet ne pozna
O rođenju , Isuse dragi Tvom!

Veličanstvena tišina Nazaretom,
Prostire se ove noći
Tihe noći u beskraju tom
Djeva svog sina rodi
Za spas ljudi u štalici skromnoj.

Tiha pjesma anđela se čuje
Slave oni Boga svog
Kraljevi u pohode stižu
Darove noseći
Znaju i oni Isus će doći!

Govori se mnogo u tišini bez riječi,
Osluškujem Isuse mili
U veličanstvenoj tišini
Što ćeš mi reći.

Ljil
Miljevačke užance
PISMO TATI

Srce moje tata plače
Zahvaća ga tuga jače
Kad pomislim što me čeka
Trese tijelo gorka jeka

Dragi tata ja te molim
Ti znaš da te jako volim
Nemoj mamu ostaviti
Neće dobro to ti biti

Mamu samu zar ostavljaš
Bracu, mene zapostavljaš
Teško će nam bit bez tebe
Nemoj gledat samo sebe

Dragi tata tebi što je?
Da ostvljaš djece svoje
Gdje je srce sada tvoje
Nas ljubilo uvijek što je

Tata dragi jel moguće
Da ćeš ići ti iz kuće
Nedostajat ti ćeš nama
Proć kako će mama s nama

Zar je tebi to svejedno
To bi bilo tata bijedno
Da rzbijaš našu slogu
To vjerovat ja nemogu

Ne može te mijenjat mama
Stog ostani tata s nama
Mi smo tata tvoja djeca
Srce tata moje jeca

Zar odlaziš drugoj sada
A ostvljaš nama jada
Miran biti tata nećeš
Krivim putem ti se krećeš

Budit će se svjest tvoja
Gonit će te suza moja
Meni tata biti tko će?
Srce tebi uvijek po će

Nećeš tata imat radost
Kakva bit će moja mladost
Za školu ću volju gubit
Tvoja savjest će te sudit

De razmisli tata malo
Zar ti nije do nas stalo
De promijeni tu odluku
Ne pravi mi gorku muku

Bez svog tate ja ne mogu
Kako poći ti ćeš Bogu?
Što ćeš tata Bogu reći
Tim putem se ti ne kreći

Fra Stojan Damjanović






GOSPI VISOVAČKOJ


Na suhoj litici bez ijedne travke
stojim i gledam lice Tvoje.
Prekrasnim sjajem odiše ono
i srce puno ljubavi je moje.

Dajem ga Tebi i molim Te žarko
čuvaj ga Majko i brani.
Krvari ono, ranjeno je jako
zacijeli ga premila Majko.

A Ti mi nježno pružaš ruke
i uzimaš sve moje boli.
"Ne plači dijete, ne tuguj tako
sa tobom je Majka koja te voli".

V.B.



SIMBOL KRŠĆANSTVA

Jednog dana sunce je sijalo
i šaptalo mi je hebrejskim jezikom!

Nisam razumio, tko je to, što je to
da nas ljubi i voli kao naša mati.

Samo sam osjetio u duši
Znak kršćanstva koji me je odveo do njega.

Shvatio sam tad da mi se javlja Isus Krist,
ali ga nisam razumio.

Počeo sam moliti kako bi razgovarao s njim.
U trenutku molitve,osjetio sam duboko u duši riječi njegove:
“ Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji.“

Nakon tih riječi pala je noć.
Utonuo sam u dubok, dubok san.


MATEO GALIĆ 5.RAZRED











Miljevački težak


Trajao je život,

Oko njega mriža.

Težaka sa sela,

Motika i njiva.



Ni kiša, ni sunce,

Ni ružna vrimena.

Prkosi on tome,

Ništa mu ne smeta.



Pocrnu mu lice,

Od umora i znoja.

Žuljevi na ruci,

Lice puno bora.



Miljevački težak,

Kao tvrda stina,

S crvenom kapom,

Suskom punog vina.



Kod komina sidi,

Kao glava kuće,

A njegova čeljad

Poštuju mu trude.



Njegova pisma

Uši probija,

Osamdeset proša,

Dugo mi živija!



Branko Šarac

....
Miljevci



Iz Ključa je moja mate,

a i moja baba Ana.

Dok sam kod nje moga ići,

o sritni' li mojih dana!



Uvik bi mi znala reći:

Srićo mila babe svoje

Voli dite ovo selo,

kakvo takvo, al je tvoje!



A sitim se i svog dida,

naših šetnji svud po gaju.

Njega sada više nema,

al njegove riči traju:



Voli dite ovu zemlju,

voli ovu škrtu grudu.

Mnogi su je tili imat,

al sve bilo im zaludu.



Bog je baš ovako htio,

Bog je uvik uz nas bio.

U zemaljskom ovom raju,

Miljevačkom zavičaju!



Đuro Perlić

ČUJTE I POČUJTE!


Miljevčani moja braćo draga,
nešto ću vam ispričati sada.
Kako j' bilo u davna vrimena,
znalo se je 'ko je kome žena.

Sada mlada žena mužu kaže:
"Ko te j… ja mogu bez tebe!"
Možda ona ima ljubavnika,
nek joj bude to ponos i dika.

Ona može tako dok je mlada,
kad ostari bit će puno jada.
Ja sam bio najmlađi u ćaće,
sa tri sestre i četvero braće.

Nisam bio ni previše mali,
moji su me za čobana dali.
Ja sam tako čuva svoje ovce,
penja ploče, 'vatao drozgovce.

Sada nema koza ni ovaca
a kamoli konja, magaraca.
Mladi neće a stari nemogu,
to je tako hvala dragom Bogu.

Ima Boga neka dobro znate,
i za Srbe, Rome i Hrvate.
Mi Hrvati čuvajmo slobodu,
Bog da zdravlje Hrvatskom narodu!


Ante Galić-Major


.....

Moj život



Mladost je moja prošla,

sada me starost tuče.

Noga za nogom ide,

život se jedva vuče.



Bolove svuda čujem,

kako me muče i stežu,

a moje ruke i noge,

kao da ljudi vežu.



Ne mogu, više ne mogu,

Život je došao kraju,

Tko zna da li ću tamo

Imati mjesta u raju.



Šime Kulušić (Ćima)



.....

Navijeke dide moj



Pokrila ti brada lice,

Bili zubi iz nje vire.

Obrve ti do očiju,

Ko u starog mačka vire.



Kalvarije mnoge proša,

Smrskana je tebi kože.

U ruci ti drhće čaša,

Ti si dide pavi dasa.



Kraj kamina, di obiva,

Na suniji susak vina.

Puši lulu, lipo mu je,

Kroz prozorčić dim se čuje.



Na leđima kaban nosiš,

Kapa ti na sidoj kosi.

U bilim si čarapama,

S opancima na nogama.



Naočale on ne nosi,

Ni novine on ne čita.

Osamdeset davno proša,

Pisma mu je za to kriva.



Kud god poša uvik piva,

Ravno mu je sve do Knina.

Maloj stvari veseli se,

To ga drži, i moli se.



Ujutro kad ustaje,

Žmulj rakije on popije.

Dvi, tri smokve on pojide,

Do marende nema zime.



Deset sati, marenda je,

A na stolu – kiselina,

Sa purom je pomišana,

Za mog dida prava hrana.



A za ručak malo mrsa,

Još i prisnoga kupusa,

Jedna boca crnog vina,

Valjala bi doktorima.



To je recept od mog dida,

Za dug život svim mladima.

Da navike priokrenu,

Jer, nestat ćemo u jednom trenu.



Branko Šarac



MILJEVA

Po legendi u davna vremena,

živjela je djevojka Miljeva.

I ona je svoga dragog srela

i za njega udati se htjela.

Miljeva je grada Ključa djeva,

nedaleko današnjega sela.

Mladoženja iz Bogočina grada,

mjesta blizu Bogatića sada.

Bogomir se on zvaše

i gospodar Bogočina bijaše.

I oni se mladi zavolješe

i vjenčanje svoje zakazaše.

Tako oni svadbu odrediše

po Miljevu konjima pođoše.

Na konjima svatovi hodili

i Miljevu dragome vodili.

Nije bilo ceste kao sada

već se išlo duž kanjona tada.

Povrh strane i Krke kanjona

od Miljeve konj ugleda orla.

Od orla se konj poplašio

i s Miljevom niz klisuru strmoglavio.

Miljeva je niz klisuru pala

i mjestu mrtva je ostala.

Kad je to mladoženja vidio

na konju se za mladom u provaliju bacio.

Legenda kaže da Miljevce naše,

Po Miljevi djevojci nazvaše.

GALIĆ MATE-Majorov





Štoper



Čikola me inspirira,

Tiho šumi, u srce me dira.

Teci krška moja ljepotice,

Sve do Krke, do svoje sekice.

Ti u Krku, ona će u more,

Slušaj ovo moj čestiti rode.

Upita me tad Čikola moja:

"Koja'j tebi omiljena boja?"

to je boja meštra sa mora,

to je boja našega Hajduka,

i kad umrem ja bi za njeg druka.

Od Kotala, do Cigića grede,

Lipotica opet pita mene.

Koliko je Anta za Hajduk igralo,

Bi li meni ti odgovor dao?

Tri golmana, tri su Anta,

Svaki dobro lopte vata.

Ante Jurić, golman stari,

Za Hajduka srcem brani.

Kad Beara biži iz Hajduka,

Ante Vulić tad je dres navuka.

Treći golman Ante Sirkoviću,

Dobar golman, ali nema sriću.

A u polju Ante Žaja,

Ljudi moji britva prava.

Još je igra Ante Ivkoviću,

Pozdrav tebi sivi sokoliću.

Zar ću ovog zaboravit tića,

Legendarnog Antu Žanetića.

Za Dinamo on prozbori,

Kontra zvizde Hajdučki se bori.

To je reka u kriva vrimena,

Pogan pajdo polomi mu rebra.

Sad je prilaz s Placa do Poljuda,

Ante Miše igrao je svuda,

A sad doša Ante Rukavina

Drago mi je šta za Hajduk igra.

Odgovor je moj vama potpuni,

Žuborite, nikom se ne žuri.

Sa Promine puše jaka bura,

Miljevčana brate ima svuda!

Oni nose svoje slavne gene,

Tako čvrsto ko naše kamenje.

Ili tvrdo ko naša litica,


Poznaju se Miljevačka dica.

Takav jedan za Šibenik igra,

Ante Kulušić, moram kazat svima.

Stopostotnih Miljevačkih gena,

Prid njime je sad karijera.

Nema treme Miljevačka stina,

A još kad bi za Hajduk zaigra.

Znam ja njega, neće odstupiti,

Veliki štoper on će bili biti.

Obraduje Ante roditelje,

Dres kockasti, znam da čeka tebe.

Did je Stipe odoru nosija,

Tvoj ga ćaća Mirko nasljedija,

Na braniku domovine svoje,

Ti u športu igraj šta moš bolje!

Pozdrav!!!

Ante Kulušić - Godina






ZEMLJO MOJA


Kažu da je tuđe slađe .
Najslađe je meni moje .
Ne budite srca tvrda ,
najslađa je moja gruda !

Hrvatska je zemlja moja
zemlja sreće i spokoja.
Iznad svega ja je volim
i za nju se snažno borim !

U sreći i tuzi života svoga
molim za Hrvatsku
imena mi moga !

Molim za sunce , more ,
masline i stine ,
molim za njeno predivno ime !

Zemlju svoju volim
i ponosne njene ljude .
Blagoslovi dragi Bože ,
neka sretna vječno bude !

LJILJANA GALIĆ




SLIJEDI ME


Iz ničeg sam te stvorio
Ljubav sam ti svoju dao
A ti , ti si me izdao.
O, čovječe, kako si nisko pao !

Sam si , jadan i bez mene nitko
Ostat ćeš u pustinji samoće
Vrati se još uvijek te čekam
Znaj da sam taj koji te hoće !

Slijedi me, put sam ti pokazao
Okreni se suncu i bit ćeš osvijetljen
Zlo ostavi i mrak kojim si puzao
Ja ti obećajem , nećeš biti ostavljen !

Moj put je istina i život
Samo ga otkrij i pronađi
Vječno ćeš sa mnom uživat
Još uvijek te molim , dođi !

Živjet ćemo zajedno
Nedostajat ti ništa neće
Ja te molim , samo jedno
Prihvati put do sreće !

LJILJANA GALIĆ




POGLED PREMA IZVORU


Promatram rijeku
u odsjaju sunca.
Modrozelena boja
mami poglede .
Val huči, bjesni, valja se.
Kuda plivati ?
Niz rijeku, lakše je .
Ali kako do izvora stići?
O , Bože daj mi snage
samo plivanjem uz vodu
mogu stići do izvora !

LJILJANA GALIĆ





PIVAM I ŽIVIM

Oj , Hrvati moja braćo draga
Nešto ću vam otpivati sada

Pivam pismu di se duša liči
Miljevčancu to pravom sliči

Zapivat ću pismu Kristu Kralju mome
Dat oduška cilom srcu svome.

Moj Isuse tebi slavu dajem
S Miljevaca i hvalu Ti šaljem

Oj, Isuse čuješ pismu moju
Pruži nad nas milu ruku svoju

Ruke pružam prema nebu plavom
Mi slobodu platili smo glavom .

Krunica je bila oružje naše
Svakodnevno molili smo očenaše

Kud “ oluja“ hrvatska nam prođe
Tu sloboda i mir svima dođe.
--------------------------------------
Ime Isusovo, a i Pava sveti
Uvik su nam bili na pameti

Gospe od Milosti naša draga
I tebi šaljem toplu hvalu sada

Ti si bila mila majka naša
I u trenu kad nas rat je snaša

Molitve smo slali majko Tebi
Pa kako ti zahvalni bili ne bi .

Hvala svima što slobodu daše
A i onima koji tu ostadoše.
---------------------------------------
Vidi gospe ovu svoju dicu
I miljevačku škrtu nam ravnicu

Ravnica je mome srcu draga
Nema lipše od kućnoga praga .

Svud po svitu ima naše dice
Koja uvik misle na Miljevce

Zaboravit neće korjene svoje
Tu se stabla već odavno broje.
--------------------------------------
Hrvatska je domovina moja
Miljevčanko i moja i tvoja

Hrvat jesam i hrvatsko dite
Hrvat jesam od glave do pete

Volim svoje i toga se ne stidim
Sretan sam i kad prijatelje vidim .
------------------------------------------
Visovac je naš ponos i dika
Svakom koji je na Miljevcima nika

Miljevci su među rijeke dvije
Krke i Čikole kom poznato nije

Gospe Visovačka naša zaštitnice
Ti oduvik čuvaš svoje Miljevce

Visovac je nasrid Krke vode
Tu je kolivka kršćana , moj narode.


Volim pivat i pisma mi godi
Pivam , živim jer sam na slobodi !!!

LJILJANA GALIĆ



HVALA

Miljevčani , Prominjani,
Zagorani , Drnišani,
a i oni malo šire
što bi da vas bilo nije .

Hvala svima, dobri ljudi
neka vas sreća uvijek prati ,
sunce zlatno neka vas grije
jutrom rosa mije .

Sreću svima ja vam želim
Iz dna srca vam to velim.
U domovini uživajte
Hrvatskom se ponosite .


LJILJANA GALIĆ



POVRATIH SE


Povratih se na Miljevce,
Nitko više ne zna za me.
Težakinje sad su dame,
Ni govorit' neće sa mnom,
Izgleda mi da se srame.

Kad pogledam na sve strane
Vinogradi zapušteni.
Plodne njive neorane.
Kudgod okom prostim sežeš,
Pustoš vidiš,pamet stane.

Nekad sela k'o ulišta
Puna djece i mladosti.
Svakud dječja skrika bila,
A stasita mladost naša
Naokolo kolo vila,
Pjesmom,smijehom ga pratila.

Bijelih stada više nema,
Nestali su voli gojni,
Iščeznuli konji vrani.

Niti bleke,niti kmeke,
Niti rike,niti buke,
Nit' vihora,nit' rzanje,
Niti bronze,nit' praporca.

Dječje skrike,niti vike
Nigdje čuti više nije.
Niti kola,niti pjesme,
Ne čuje se nigdje više ni
da diše.
Ne pjeva nam vitka mladost
Nit' se smije.
Vedrog glasa nigdje čuti nije .
Rijetko dijete da zaplače,
Ali staro svakud kašlje.
Uz ognjište broji dane
Čekajući na povratak svojih
Iz tuđine da se vrate.

Vraćajte se, Miljevčani,
Vraćajte se domu svome
I ognjištu djedovskom.
Čekaju vas polja pusta,
Zapušteni vinogradi.
Bit će blaga božjega,
Samo dođi i obradi.

Pa će opet biti priče,
Orit će se pjesma živa.
U klisure opet naše
Vratit' će se svaka vila.


VI , MILJEVCI


Vi ,Miljevci,sela krševita
Iz šale vas zovu republika.
Neka zovu ,vi ste moja dika,
U jednom od njih ja sam nika.

Krka modra podnožje vam kupa,
S Velebita hladan vjetar lupa.
Jugo s južne strane pothlađuje,
Maještral vas s mora osvižuje.

Momci su vam plemenita soja.
Cure vam ko vile vitke,
Jedna od njih biše draga moja.
U mladosti zatajih joj ljubav,
Plašio se da uzvratit neće.
Ljubav moja ostala je tajna
Za obadvoj ne bijaše sreće.
Sela naša,dvi vas rike miju
Vitrovi vas sa svih strana biju.

Stipe Skelin Radnić