Po usmenoj predaji starih Miljevčana sačuvala se ova legenda sve do naših dana. Evo kako glasi: U davna vremena Miljevci bijahu pokriveni neprohodnom hrastovom šumom. Bila je tako gusta da se moglo prijeći s jednoga hrasta na drugi bez silaženja na tlo i to od desne obale Čikole do lijeve obale Krke. U toj bogatoj šumi živjele su srne, vukovi i druga mnogobrojna divljač. Dva kilometra južno od današnjega sela Ključa, na ravni iznad klisure Orlovače, sjao se grad Ključ.
Na sjevernoj strani Miljevaca na lijevoj obali rijeke Krke, na strmoj klisuri, kod današnjeg sela Bogatića, blistao je Bogov-grad (Bogočin).Grad Ključ je pripadao jednoj hrvatskoj plemićkoj porodici, a član te porodice Andrija bijaše oženjen Čikom, sestrom hrvatskog kralja Krešimira. Andrija i Čika imali su dvije kćeri: Većenegu i Miljevu. Većenega je bila pobožna i stupila je u redovnice, a Miljeva je bila lijepa kao vila iz čikolske klisure. Pošto bijaše gospodskoga roda a ni po ljepoti joj nadaleko ne bijaše ravne, za ruku su joj se otimali plemićki sinovi.
Pošto roditelji nisu imali muškoga potomka, nisu htjeli dati Miljevu ni za jednoga prosca koji nije bio voljan priženiti se u grad Ključ. Nisu htjeli ni čuti da se grad Ključ poslije njihove smrti proda ili još gore, da opusti. Vrijeme je prolazilo a nijedan se prosac nije htio priženiti te su Miljevini roditelji morali pristati na pogodbu s gospodarom Bogov-grada Bogomirom koji je bio posljednji izdanak svoje porodice. Pogodba je ovako glasila. Ako u braku Bogomira i Miljeve bude blagoslova i sinova, jedan će od njih nasljediti grad Ključ i u njemu izroditi potomstvo.
Kada su se složili o ženidbi i nasljedstvu valjalo je prokrčiti šumu između Ključa i Bogov-grada da bi svatovi mogli doći na konjima po djevojku. U ono vrijeme na Miljevcima nije bilo naselja pa su roditelji mladenaca morali sakupljati drvosječe po drniškoj i skradinskoj krajini da prokrče šumu između Ključa i Bogov-grada kako bi svatovi mogli doći na konjima po djevojku. Prosjecanje šume trajalo je 33 dana. Kada je šuma bila prosječena, roditelji mladenaca dogovorili su se i za dan vjenčanja.
Odmah nakon toga Bogomir je sakupljao ugledne svatove, a roditelji djevojke rođake i prijatelje. Među Bogomirovim svatovima bilo je i onih koji su prosili Miljevu, ali se nisu htjeli Miljevi priženiti. Kada su čuli za Bogomirovu ženidbenu pogodbu, uzdizali su i pitali se kako nisu došli na takvu pametnu misao. Ali je bilo prekasno. Sakupljeni svatovi su na dogovoreni dan krenuli iz Bogov-grada u grad Ključ po lijepu Miljevu. Pred Ključem su ih dočekali Miljevini roditelji, rođaci, prijatelji i uzvanici, a Miljeva je bila u odajama sa sestrom i drugim djevojkama plemićkoga roda.
Po ondašnjem običaju mlada se morala otkupiti zlatom, a to je bila dužnost starog svata, koji je bio iz roda mladoženjina. Kada je stari svat "otkupio" mladu i izveo je pred svatove, tek onda su svatovi mogli ući u djevojačke dvore. Poslije pjesme, šale i svatovskih doskočica vjenčanje je obavljeno u obiteljskoj kapelici grada Ključa. Vjenčao ih je neki Zadranin, rođak mladin. Nakon vjenčanja priređena je gozba, a poslije gozbe pjesma i šala kao u svakim svatovima još i danas u našem kraju.
A kada je došlo vrijeme da svatovi s mladom krenu k dvorima mladoženjinim, tiha je tuga obuzela srca Miljevinih roditelja. Da bi svatovi stigli u sumrak Bogov-gradu, izveli su mladu, pozdravili njezine roditelje, rođake i prijatelje te pojahali konje i zavidjela se uputili Bogov-gradu udarajući u bubnjeve, frule i svirale, poigravajući dobre konje i pocikujući. Takvog veselja nisu Miljevci doživjeli ni prije ni poslije jer su bubnjanje i pjesma trajali sve do Bogov-grada. Kada su svatovi s lijepom Miljevom stigli pred Bogov-grad, bila je već mrkla noć a veselje nije popuštalo.
No, nekoliko koraka prije ulaska u Bogov-grad mladenkin se konj poplašio od orla i s mladom se niz klisuru strmoglavio u duboku provaliju Krke. Kada to vidje mladoženja, natjera konja i na njemu se za lijepom Miljevom baci u provaliju. Roditelje obuze velika tuga te se u svom jadu obraćahu Bogu, a narod taj kraj između Bogov-grada i Ključa prozva Mijevcima u spomen lijepe Miljeve.
(Ps. Po drugoj verziji legende, Miljevu je povukao zmaj niz klisuru.)
Posudio iz Lista Miljevci:Galić Mate
Post je objavljen 08.03.2008. u 19:44 sati.