U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Nirvana... Jutros sam se probudila orna za teniski dvoboj u parovima. Prije petnaest dana protivnik nam se izvukao nakon naših 5:2 u taj brejku sa 6:7. Današnjih 6:4 za nas, za partnera i mene, ravno je godišnjoj nagradi za „Naj ženu - Ženu godine“ u Županiji. Upornost, učenje na greškama, potpora partneru kada ga ne ide, urodilo je plodom. Guštali smo prvi put nakon dvije godine igre protiv istih protivnika. Nisu oni bili ništa slabiji. Pobjeda je stigla kao nagrada za rad. Za trud. Na ovome nećemo stati. Gremo naprej!
Sutra, sutra nirvana & Jelena Rozga na uhu: „Nirvana, opušteno čekam te
Sama ovu noć.
Nirvana, isto mjesto, ista budala
Kad ćeš doć ( Tukac)?
Ma uđi ko pobjednik na svoje
I uzmi što je tvoje, s dozvolom...
Ma o kakvom pobjedniku je riječ. Pobjedili smo MI, partner & ja.
Za sada u dvoboju Huljići, Rozga – Remi - „Elemental“, nema pobjednika. Za prve je to najdraža pjesma, snažan tekst, za druge „zaglupljivanje masa“, „šovinistički“ atak na hrvatsku ženu.
Meni je svejedno.
Nirvana... Vrijeme, vreme, vrime je nirvane.