truelife

26.02.2014., srijeda

.

Pitam se
dali postoji
ta usnula uvala
negdje na rubu
tog našeg predivnog
tvojom ljepotom
uzburkanog mora ,

23.02.2014., nedjelja

.

Sanjam te, tu na dohvat moje ruke
zastaneš osmijehom neba obasjana
na samom obzoru svih mojih nadanja i snova
zoveš me šapatom
i nastavljaš tom cestom
sanjarskom
a tu si mi,tako blizu
na korak, dva
toliko blizu
da šapat sa usana tvojih čujem
ali odlaziš,nestaješ u tom podnevnom suncu.
žurim putem tvojim ,ali nestižem
ali tako snivajući,imam te
postojiš poput najljepše ruže
koja mirisom tim beskrajem luta
živiš u samom centru mojih želja i snova
znaj godinama tebe snijem ,
i svaki puta , tu si mi
na korak, dva
uz taj šapat
sa usana tvojih

16.02.2014., nedjelja

Ja sanjar sam
sanjar samog neba
oprost takvima ne stiže
na ovom našem ogoljenom svijetu
dok putevima prolazim
na toj mjesečini
sve do zore
tražeći tebe
vidjeh zoru ispraznu
gdje tebe ne vidjeh
to mi je kazna,
duše moje kazna .
Poput sna pred zoru ,
jer svakom snu je suđeno
da rasprši se u zori svakoj
I tada iznova ,svake zore ,poput lutalice
koju ne drži nijedno mjesto
koje srcem se ne naziva
lutam ,iznova tražeći te
Ti,vezala si me
Poput vjetra sjevera ,
ti kradljivica si snova mojih
na putu koji ne vodi nikuda…
Izgleda mi , izgubljeni smo
jedno uz drugo
jedno bez drugog
bez ljubavi
a ljubavi smo dani

09.02.2014., nedjelja

.

Otvorih prozor , gledam u tu mračnu daljinu,
u tu začudo toplu zimsku noc.
Miriše na tugu , pustoš, na neutješnost.
i tu prazninu koja me ispunja
od kada te nema

03.02.2014., ponedjeljak

Ta predivna ,jutarnja ,
zimska hladnoća,
koja poput nebeske zavjese
koja jutrom se odgrne,
pa budi me bistroćom u mislima sa tobom .
Prepoznajem te u tim našim jutrima,
i samim pogledom kroz prozor ,
osjećam te na tim bijelim nebeskim poljima .
I te pahulje lepršave koje rastope se na mojem licu ,
žare poput tvojeg poljupca,žare poput suze
koje isčeznu,ponekad nestaju baš kao i ti...
U tom jutarnjem buđenju ,
u tom beskraju bjeline ,tog zimskog sjaja ,što misao o tebi
u meni, poput sunca u buđenju proljeća na polju stvara .
Prepoznajem tu toplinu ,prepoznajem taj sjaj ,
kada misao o tebi takne mi dušu i u osmijeh moje srce pretvori ,
pa se odjednom u tom nedostajanju tebe povuče, baš kao i ti...
U meni vlada ponekad svjetlost,pa tama,
izmjenjuju se poput dana i noći.
Ponekad pitam se, upoznavši te ,
dali ćeš ikada mojim putem poći ..
U noćima te u molitvu stavljam ,
gledajući tog mjeseca put ,
tih zvijezda tok
u tišini koja prija i boli
u samoći ,kada udahnem duboko
samo da te zadržim,
da traješ što duže u meni ,
da čuvam te,
ali naviknut da bježiš jutrom ,
da sunce te odvaja ,
dan te meni krade ..
Znaj
Tu si i kada nisi tu,
Imam te...
U odsutnosti sa tugom,
U prisutnosti sa bolom
jer daljina mi te otima !

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se