srijeda, 26.02.2014.

bez objašnjenja

Oznake: make over

nedjelja, 05.01.2014.

Sa dna ormara ...

... izvukla sam ovu zlatnu grozotu.



Izrađena od vrlo čudnih materijala. Postolje koje izgleda kao metal, sjajno i blještavo.



Sjenilo od baze plastike, presvučeno isprepletenim zlatnim nitima, vrlo gusto u svim smjerovima.



Htjela sam pokušati od toga učini nešto drugo, samo nisam znala kako će se boja na tim materijalima primati. I što je još važnije, zadržati.

Koristila sam:



- gesso, IZVRSTAN premaz za sve podloge. Pravo otkriće. Nakon što tim premazom premažete bilo koju podlogu, ne morate se bojati da će vam se boja nakon sušenja guliti.
- bijelu akrilnu boju
- zelenu, nježno žutu, oker i brončanu akrilnu boju
- šablonu maslačka
- modelir pasta
- kist
- spužvica
- ljepljiva traka
- prozirni akrilni lak

Postolje i sjenilo premažete gessom, pustite da se dobro osuši.





Nakon toga, obojite sve bijelom akrilnom bojoj. Dva puta. Tako da vam sve bude jednolični i lijepo bijelo.
E, sad možete što god želite.

Ja sam pomiješala onih nekoliko akrilnih boja, obojala sjenilo i kad se sve osušilo, modelir pastom i šablonom napravila otisak maslačka.
Šablonu obavezno učvrstite ljepljivom trakom.
Postolje sam ostavila bijelo.
Nakon sušenja, sve sam prelakirala dva puta.
I eto konačnog rezultata:



A dobro, znam da su mi svi postovi isti. Što ću kad je postupak kod rada gotovo isti kod svega.
Ipak, hoću na jednom mjestu imati sve što radim, pa vem nema druge nego da se dosađujete kad navratite ovamo !

Oznake: make over

petak, 03.01.2014.

Taj zid ...

... u mojoj priručnoj radionici me jako bode u oči. Mjesecima smišljam kako da sinove panoe izbacim iz tog prostora. Prepuni su njegovih sitnica, slika i kojekakvih gluposti koje mu više ništa ne znače, a opet, ne želi ih baciti.



Mjesecima ga molim da se pozabavim time i makene ono što ne želi baciti. Htjela bih malo reda, ( primjetila sam da, što je veći mir u meni, trebam veći red oko sebe ) a trebam i nekakvu policu, nakupilo se koječega i nemam mjesta za sve. Uglavnom, daska za peglanje odlično služi kao podloga za odlaganje, ali kad trebam peglati, dok sve to maknem ...
I tako ... kupila sam kartonsku kutiju i sve te sitnice poslagala u nju. Ostali su goli panoi. Jedan s plutenom podlogom u drvenom okviru, a drugi metalnog okvira, podijeljen na dva dijela. jedan dio od pluta, a drugi dio metalni, na kojeg se magnetima mogla pričvrstiti kakva slika ili nešto ... bla ...



E taj metalni dio bio je ispisan crnim markerom svakakvim glupostima. Toga sam vas htjela poštedjeti, pa ga nisam uslikala.

Okvir i metalnu polovinu panoa premazala sam primerom, pa kad se osušilo bijelom bojom. Rubove oko dijela s plutom sam zaštitila trakom da ga ne umrljam.



Zanimljivo je što bih nekada, ne tako davno, sličan predmet bacila bez imalo razmišljanja. Sad mi takvi predmeti predstavljaju izazov. Što uraditi, kako uraditi i dobiti nešto novo što će biti funkcionalno.
Recimo, ovakav pano je izvrsna pomoć u kuhinji. Na njega iglicom možete pričvrstiti kakav omiljeni recept ili popis za kupnju. Ili zapisati nešto što ne želite zaboraviti.
Ovisno o njegovoj namjeni, izabrati ćete sliku koju ćete nalijepiti na taj bijeli magnetni dio.
Ja sam odlučila da će ostati na svom starom mjestu, na zidu na kojem je i bio, pa sam podlogu prekrila slikom tratinčica sa vilinim konjicem u 3D efektu.
Na slici se vidi obris konjica koji je u fazi sušenja. Nakon sušenja obojala sam ga zlatnom bojom i baš mi je to bilo najs !





Eto. Nakon sušenja, vratila sam pano na staro mjesto, pričvrstila na njega čestitku i razglednicu moje drage blogoprijateljice.
Dok me me uhvati daljnja inspiracija, na zidu će za sada biti samo taj pano. Možda osvane i koja polica. Jednom.



I za kraj, jedna shabby chic lampica



Nastavim li ovako, neću imati kamo sa svim tim lampama ...

Oznake: make over

srijeda, 01.01.2014.

ponoćni ugođaj, noćna lampica i molba

Sigurna sam da doma godinama imate iste noćne lampice.
Dosadne.
Al ono, dosadne do boli.

Ako nemate, blago vama, jer ja imam.
Nekoliko.
Ovo je jedna. Što može biti dosadnije od ovakvog abažura ?



Bljak !

Treba vam samo par sitnica kojima ga možete potpuno preobraziti.



Bijela i oker akrilna boja, malo ljepljive trake, spužvica za nanošenje boje i neka zgodna šablona.
Treba vam i bakrena boja za šablonu, ali kako nisam unaprijed znala što želim, nisam je poslikala.
A što ću, nikad ne znam kako će što ispasti !

Prvo obojite sjenilo u bijelo.
Jedan sloj,



i obavezno drugi sloj.



Tek kad ste dobili jednoličnu bijelu boju sjenila, možete ga obojati u željenu boju.
Miješala sam bijelu i oker, tako da dobijem jedan blaži, svjetliji ton žute.
Prebojala sam bijelo sjenilo žutom.
Kad sam u naletu inspiracije, zaboravljam slikati, pa slike nema.
Dobro osušiti nanešenu boju, a tada zalijepiti šablonu da vam se ne miče dok utapkate željeni motiv sa šablone.
S ovom je bilo teško rukovati jer je jako velika, pa mi je, kako god okrenula, falila još jedna ruka.
Na spužvici kojm tapkate ne smije biti previše boje jer će vam se inače boja podvući pod šablonu i sve se ružno zamrljati.
Vjerujte mi na riječ.
I tako, malo akrobacije, malo čarobiranja, malo strpljenja i eto:











E da, kad se sve osuši, potrebno je lakirati. Dvaput !

I na kraju, molba za prijevod za mog dragog prozirnog.





Valjda ti neće smetati što na jednom dijelu blješti, ali u dućanu nisam mogla poskidati foliju s kutija.
Hvala !

Oznake: make over

četvrtak, 26.12.2013.

kad se ima vremena ...

Oznake: make over

subota, 14.12.2013.

još malo limenki

Drugi put ću vam pokazati kako ih možete ukrašavati.
Sad nemam vremena.
Moram gledati crtić "Kako izdresirati zmaja".

Oznake: decoupage, make over

ponedjeljak, 09.12.2013.

Na primjer ...

... prekopavate doma po tavanu i nađete hrpu zgodnih stvarčica.
Među tom hrpom i nekoliko okvira za slike.
Godinama ih imate i nikada ih niste upotrijebili. A rado bi.
Okviri su od gipsa. Pretpostavljam izliveni iz kalupa.
Sva tri su istog oblika i imaju isti reljef okolo - naokolo.
Samo se boje razlikuju.
Prvi je srebrni i u kutu ima naljepljenog malog anđela, drugi je žut, a treći je bež.

Ne znam kako se piše "nalijepljenog" ili "naljepljenog", pa pitam google.
On mi odgovara: Showing results for zaljubljenih ?
NE ! Dovraga !

Osim toga, okviri nemaju nikakvo staklo, što znači da bi bilo koja sličica, koju poželite staviti u njih, morala biti zalijepljena u utor za sliku, a to opet znači da bi se na tom zubu od okvira skupljala prašina ... a to znači brisanje, brisanje, brisanje ... dok vam ne dosadi, pa okvire vratite natrag na tavan !
Gledate u njih i još uvijek vam nije ni na kraj pameti što umetnuti da bi bili ukras na zidu.
Tako si je mislila i moja prijateljica, pa kad joj se više nije dalo misliti, tutnula ih je meni u ruke.

Ovo su okvirići ( zamislite da je i srednji prazan, zaboravih slikati prije )



I tako ... mislim si ja ... ako zalijepim nekakav motiv sa salvete, bit će isto kao da je slika, pa prašina, brisanje i tako to ...
Onda se sjetim jedne fenomenalne ženskice sa FB-a i njenog rada i odlučim pokušati.
Kupim DAS masu, koju, usput budi rečeno, nikada nisam ni vidjela, a kamo li radila s njom. Nemam pojma ni o čemu što se toga tiče.
Al nema veze.
Do prije godinu dana nisam znala ni da postoji ljepilo za salvete.

Dakle, uzmem DAS masu, komad najlona, jednu limenku, mali nožić, ravnalo. Alat po nahođenju. Da obavim što jednostavnije ono što trebam i da ne, po mogućnosti, zaprljam ništa.



Odrežem komad mase nožićem i stanjim je u rukama. Stavim između dva sloja najlona i razvaljam limenkom. Onako, kao kad valjate tijesto.
Izmjerim utor na okviru i ravnalom i nožićem izrežem komad koji će pasati u taj utor.
I tako puta tri.



E sad, masa se suši na zraku.
Koliko se suši ?
Da li se malo stisne kad se osuši ?
Smije li se bojati dok još nije suha ?
Nemam blage veze.

Pa lijepo obojam sve tri pločice. Neosušene.
Jednu u srebrno, drugu ostavim bijelom, a treću obojam u boju kože.
Pa dok su još tako mekane, u dvije utisnem silikonske pečate s nekakvim tekstom, a u treću gumeni pečat sa slikom leptira.

Onda kapnem malo silikona u svaki od utora na okvirima i zalijepim moje pločice.
Hoće li silikon držati mokru DAS masu ? Ne znam.
Padne li priji pločica na glavu dok bude ležala na kauču, znati ću da ne lijepi.

Evo rezultata:









p.s. molim sve one koji ovo budu čitali, a znaju kako se s DAS masom radi, nek ne zamjere na neukosti, nego neka mi daju detaljne upute za ubuduće.

Oznake: make over, slike

subota, 07.12.2013.

lolipop ... i kako ga napraviti

Zapravo je ovo priča o lampi.

Dakle ...
Uzmete jednu dosadnu lampu u obliku lizalice ( ne falusa, joca, nego lizalice ), pa je okolo - naokolo oblijepite trakom u različlitim razmacima.
Doooooobro pritisnite ljepljivu traku da vam se boja ne podvuče ispod nje, jer će vam se onda sve zamrljati kad je budete skidali, a to može biti poprilična gnjavaža.



Odaberite tri boje.
Ja sam odabrala nježno žutu, jarko žutu i bakrenu.
Pa sam najveći razmak među trakama obojala tom nježno žutom,



a ostalim bojama, dvije preostale tanje trake.



Ljepljive trake skidala sam dok je boja bila još pomalo svježa, jer ako se sasvim osuši, može pucati po rubovima kako skidate ljepljivu trasku, pa ćete imati nazubljene linije, a to vam se neće svidjeti.



Pustila sam sve da se dobro osuši preko noći.
Sutradan sam dodala male ukrase sa šablonom i modelir pastom. Nisam pratila nekakav red, već onako, kako me pitalo.





E sad, ono što me mučilo je bilo to da sam primijetila kako nisam svugdje nanijela istu debljinu boje, pa je na nekim mjestima bila tamnija, gušća, a na nekim se gotovo providjela. To sam primijetila tek kad se boja osušila, a kako sam ljepljive trake već poskidala, nije bilo načina da izjednačim boju.
Pretpostavljam da je razlog podloga koja je neka čudna mješavina plastike i tek mrvicu mucastog materijala. Teško se boja i razmazivala po tome.
Međutim, kad sam sjenilo spojila na postolje sa sijalicama, bila sam jako zadovoljna.
Nježno žuta svijetlila je oker, jako žuta narančastim sjajem, a bakrena je bila samo mrvicu tamnija.
Svjetlo je probijalo jače ili slabije, ovisno o debljini boje i to mi se baš svidjelo.





Žao mi je što slike ne mogu dočarati jačinu boja, ali u konačnici sam zadovoljna.
Pitanje je samo hoće li prija biti zadovoljna.
Ipak, ako ne bude, ja ću vrlo rado zadržati ovu lampu, a njoj kupiti novu.
Našla sam joj lijepo mjesto i baš mi se uklopila ...

Oznake: make over, lampa

subota, 23.11.2013.

make over - mission completed :-)

Oznake: decoupage, make over

petak, 22.11.2013.

make over - nemoguća misija 3

Nedostaje još mali završni touch i gotovo !

Oznake: decoupage, make over

srijeda, 20.11.2013.

make over - nemoguća misija 2

Dogovorile smo se. Kutija i ja.
Obećala sam da je neću izbaciti kroz prozor na kišu, ako prestane tvrdoglaviti i pristane biti obojana.
I pristala je, pa se čak i razveselila svojoj novoj, šarenoj unutrašnjosti.





Jedino, malo je negodovala kad je vidjela crnu vanjštinu,



ali sam je utješila riječima:
- Ne brini, za svaku šminku potrebna je dobra podloga.

Oznake: decoupage, make over

utorak, 19.11.2013.

make over - nemoguća misija

Jučer sam na radnom stolu imala osam stvari koje sam usporedo radila.
Dva staklena svijećnjaka, dvije limenke od kave, jednu veliku kuglu s anđelima, jedan adventni svijećnjak i jednu staru drvenu kutiju koja ima preko 30 godina, a izradio mi ju je nekakav lik koji mi se upucavao dok sam radila preko omladinske zadruge ( to se nekada tako zvalo ) prije punih trideset godina, eto ... odu misli ... e da, i jednu crvenu kutiju, zaflekanu i masnu, koju mi je prijateljica donijela na make over.
I sve je to super, jedno se suši, drugo pitura, treće lijepi, šmirgla, crta, lakira ... ali ta crvena kutija ...

Ta je kutija baš odlučila da nikako ne želi biti bijela i ma koliko puta je pofarbala, ona je postajala samo za nijansu manje crvena. Ni makac od žarko roze ! Pretpostavljam da je puštala boju, jer je od nekog čudnog krpenog materijala, mislim da je karton presvučen tim nečim što se neda preobraziti.
Na poklopcu ima i jedan pravokutni okvir koji je zericu uzdignut od sredine.
Žao mi je da nisam slikala prije početka bilo kakvog rada, ali, ako zanemarite sve bijelo, možete si lako zamisliti kako je to izgledalo.



Sva sreća, relativno brzo sam shvatila da je mogu rastaviti i raširiti, jer sam naumila i zaflekanu unutrašnjost preobraziti, pa mi je bilo puno lakše raditi.



E sad, ako uzmem u obzir da bi trebala biti u nijansama ljubičaste, narančaste i crne, velika je sreća da mi je prozor u radionici sada zatvoren dok radim, jer bi inače, već sinoć, završila u dvorištu.
Kutija, ne ja

Oznake: decoupage, make over