| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Ne. Argumenti. podaci idu prvo za mr.sc. pa za dipl.oec. potrebno ects umanjeno za one koji se priznaju: 120 180* minimalno trajanje (u praksi neizvedivo), godine: 5 3 ukupno ispita: 19 10 ukupno seminarskih radova: 3 0 ukupno kritičkih prikaza: 2 0 od kojih se po dva puta polaže potpuno isti ispit (iako ih ima više s istog područja): 2 0 sudjelovanje u nastavi na preddiplomskom studiju: 3 4 članak (znan.): + + boravak na stranom sveuč. ili rad na međunar.konf.: - + prikupljanje građe i istraživanje za mag.rad: + - izrada i prijava teme magistarskog: + - izrada magistarskog rada: + - prihvat i obrana magistarskog rada: + - prikupljanje građe i istraživanje za dok.rad: + + izrada i prijava teme doktorske disertacije: + + priprema disertacije i prethodni rezultati: + + prihvat i obrana doktorske disertacije: + + cijena samog studija (bez izgubljenog života i ostalih oportunitetnih troškova, jel'te), kuna: 99.000 75.000 *što je maksimalni broj pri čemu se magistrima struke i "bolonjskim magistrima" priznaje 30 pa trebaju sakupiti 150. Koliko, ondak, puše mr.sc.? - treba sakupiti 60 ects manje, vidljivo u slijedećim stavkama… - za to potrošiti minimalno 2 godine života više (u praksi je to značajno dulje; toliko vremena skoro prođe samo čekajući vijeće da ti odobri temu, teze, rad…) - pa položiti 9 ispita više (+14 na magisteriju -2 obvezna i -3 izborna na doktorskom)!!!!!!!!! - plus 3 seminarska rada!!! - i 2 kritička prikaza!! - pa, da bi bilo zabavnije, valja položiti dva identična ispita kod istih profesora dva puta... dvaput je dvaput, jel'te… - sudjelovanje u nastavi na dodiplomskom - od četiri semestra, "olakšica" je jedan? - dijela koji se tiče agonije zvane priprema i izrada magistarskog rada (u punom njenom sjaju i vremenu trajanja...), potrebnog rada, vremena i živaca, internih ratova među profesorima koji se lome na tvojim leđima, vremena koje prolazi u isčekivanju da se vijeće uopće sastane, a kamo li da donese zaključak koji ti odgovara,...toga se, bolje, ne prisjećati; to zna svatko tko je to prošao, dakako, ukoliko nije bio politički ili ekonomski moćnik koji je faksom samo prošetao da podigne papire... I, za kraj.. ni' pet, ni' šest, nego 24.000 kuna, pfuuu!! Jer... ovce su da se šišaju. Zaključak: za mr. sc.-ove ovo nije doktorski studij: ovo je test inteligencije. Ukoliko upišeš doktorski studij na efri (za koju su ovo podaci), a nisi zaposlenik istog (koji su, ionako, to učinili po starom), onda ti je QI 80 ili < i/ili do magisterija nisi došao svojim radom... Ako želiš raditi nešto čime ćeš angažirati svoje sposobnosti, sam si sa sobom i nitko, baš nitko, neće stati iza tebe. Niti tvoj poslodavac, niti fakultet, niti država. Pa makar to bila i "država znanja"...tvoje znanje i potencijali, naprosto, nikom nisu potrebni. Drugim riječima: živjele prijelazne i završne odredbe! Istinabog, iste će umrijet' s tobom pa, baš lijepo, možeš i odmah odustati. Ja jesam. Od sad više neću biti pametna. Bit ću samo lijepa. Možda mi to donese neko novo zadovoljstvo kojeg do sada nisam bila svijesna... |
|
Nemam baš nikakve potrebe nešto reći. Al' mi nekako milo lupetati po tastaturi. Večer, radni dan, vrijeme za probijanje leda u ovom malom blogu. Kviža su mi oke, stvar se smiruje, al' se trenirat' još ne more. Pa se piše, pijucka jaeger i sluša loše hrvatske dnevnike. Prvo rtl, pa nova, a za koju minutu i htv. Slatko je u kojoj mjeri pratim dnevnike i u kojoj mjeri me vijesti po nekim područjima ne interesiraju. Cijeli dan sam se krcala šećerima, nakon posla o'šla da mi umlate kičmicu i sade se grijem, u pajami, na prazan želudac liječim želudac i slušam tv. Probajmo s rekapitulacijom današnjeg dana. Radilo se. Nije da nije. Bilo se neuspješno. Nije da nije. Šiljilo se drvca, bilo se nervozno, smijalo se. Bilo je čak i nešto rezultata, al', nekak', više, ezoterično. Štogod to značilo. E, a kako me na praznjikav želučić jaeger malkice i opalio, bolje da odem počistiti macina govanjca pa, svježa k'o ispo' čekića izašla, nastavila ovo. Štogod to bilo. ... Evo. Govanjca se eliminiralo (jebate, sere k'o krava), na hateve se prebacilo, čašu se dopunilo. Daklem, današnji radni dan bio je iznimno siromašan rezultatima. Mogla bih ga svrstati u kategoriju dana kad imam puno posla, ali podijeljenog na čitav niz malih hitnih zadataka tijekom kojeg je sposobnost određivanja prioriteta slična onima kad si pijan, jako, i svjestan samo onog što ti je u vidnom polju. Primjerice, uletiš na radno mjesto i znaš da moraš obaviti nekoliko hitnih poslova (išijas i pasivni go, jel'te); unutar 13 sekundi ti zvoni telefon da je stao proces u jednom objektu iz nepoznatih razloga (informatičari poznaju to kao prijavu korisnika "ne radi mi program"). Čuješ se s kolegicom iz susjedne kancelarije koja ti priopćava da se zaboravilo odraditi nešto prethodni tjedan jerbo je uprava bila na geou pa te nitko nije podsjetio da odradiš nešto što je, igrom slučaja, za popizdet' redovni posao godinama, al' ga ti, sve i jedno, iz mjeseca u mjesec zaboravljaš. Pa ti dolaze stranke. Vrijeme je realizacije (čitati: koordinacije) projekta. A tebe zove majka. U kancelariji se kontinuirano stvara milijarda ljudi (kako su stali unutra, jebem li jih jednog po jednog?). Pa imaš sedam privatnih stvari koje moraš obaviti u radno vrijeme. A telefon zvoni. A palm šteka. Mobitel se gasi (jedno lansiranje na pod previše), buka je u kancelariji... A ja, piš' ga vrit' kakti nešto koordiniram. Jebate, ne mogu koordinirati lijevu nogu da se digne kad joj kažem - šugo, digni se!!! Kako ću, ondak, koordinirati hrpetinu ljudi koja nema potrebu koordinatoru javiti promjene u hodu? Neću u detalje jerbo ću se uspješno samooiznervirati. Digresija: čuh glas onog posvemašnjeg idiota od Jandrokovića. Mislim, ja znam da Sanader nema pojma što nam radi, ali staviti Jandrokovića za ministra mvp??!! To je skoro gore nego Hebranga za preCjednika. Ili ipak nije... Vratimo se na sadržaj. Dakle. Što bi stari 'rvati reklo, jebenti koordinatora. Elem, godine čine svoje. Nit' me vlastita genijalna rješenja vesele, nit' me propusti nerviraju. Oke, umjereno veliki propusti... Hauever, nerviraju me kreteni, a takovih u RH k'o govana. Pak sam, ondak, često neurozna. Povraćaj. Pomalo, istjekom dana, očekivanja o količini poslova koji se mogu privesti kraju naglo su padala, a količina kave u organizmu se povećavala. Ovaj radni dan nije bio bremenit' rezultatima. Al' mi, zato, poslijeka, kičmu razasulo. Pa sam pošla pogledati familijicu. Sad ću majčicu nazvat', mačku poprčkat' i oke će se zatvorit'. Uspjela sam! Još jedan dan bez rezultata. Držim se. Neiskorišteni potencijal koji će to i ostati! |
|
Sukladno kraju naslova, u prvih se deset dana nije ništa drugo događalo pa ću sastaviti rekapitulaciju onog što znam, što zaključih i što sam naučila o išijasu, te što bi mi moglo, a nadam se da neće, još ponekad zatrebati. Bespućna praskozorja (Samo)dijagnoza: hernija (ili neka slična faza iste) diska Po mjestima širenja boli: negdje na potezu od l4, preko l5 do s1, moguće oba. Po intenzitetu: prilično jaki simptomi, desna noga, od kViža, preko dupeta, uz vanjski rub noge, list, do stopala; samo nije u prstićima. Ironija, iako logična: širenje boli u istu onu nogu na sanaciju čijeg koljena, odnosno, pripadajućih mišića, od rujna potroših brdo novaca, a sve propade u tjedan dana. Naj-zabrinjavajući simptom: nemogućnost stajanja na peti pod opterećenjem, kašnjenje stopala u reakciji i slabije podizanje prstiju (peronealni živac). Uzrok: svekolike skolioze, kifoze, tih -oza, k'o govana... Povod: zlostavljanje kičme, nepravilno vježbanje (držanje utega predaleko od kičme pri mrtvom dizanju). Atentat na ssnjoffa - Hamas ili vrtni patuljci * Vrtni radovi, sagibanje u kuku u lijevo; škrc, mišići na ravnajs, ukočenje. * Drugi dan - bolje, tijekom tjedna aktivnosti modificirala (izbacila trening), bol se povlači, čini se da posljedica neće biti. * Tjedan dana kasnije, iz sjedećeg položaja mikro pomak trupca na desno, mali škrc, doviđenja spavanje, doviđenja godišnji odmoru. Akutna faza A - ssnjoff na nižoj nadmorskoj visini * 7 dana ležanja na lijevom ili desnom boku, hodanje pod kutom od 90 stupnjeva, prekrasno za vidjeti (pri čemu riječ nije o ukočenju već, naprosto, o nepostojanju načina da se izravna kičmuljak, bez da se crkne od boli). * Noći - potpuno nespavanje, bez ijednog položaja s manjim bolovima, mijenjaju se kreveti i prostorije, šeće se, voltaren tablete ili čepići uopće ne djeluju, je*'o mater, qrac, palac, pi*ka, aaaarghhh! * Dani - podnošljivi; najgore ujutro, postupno pogoršanje navečer, naizmjenično lošiji i bolji dani, pije se ibuprofen za smanjenje upale, povremeno 'ladi ledom mjesta upale (zapravo, deemov gel iz frizera), masaže malo pomognu za opuštanje mišića, pokušava se mrvu hodati (što je teško kad svima gledaš u guzicu). * Bonus krak - negdje treći dan, od ležanije škrcnulo u vratu; cijeli dan nisam mogla dignuti glavu. Kad hodaš pod pravim kutem i, k tome, ne možeš dignut' glavu, totalno je zabavno probat nešto popit'. Protiv dehidracije, u ovakvom prekrasnom položaju, funkcionira samo slamka... e, koliko god bolilo, to je bilo smiješno za popi*dit'; šta se nisam slikala... mmmda, kad zrelije razmislim, onputa mi nije bilo baš toliko zabavno. Akutna faza B - ponosno se ispravimo, Trst je naš * Nakon 7 dana - uspješno izravnavanje i odmah u šetnju od 2-3km, sporo. Jaaako sporo. * Od 8. do 12. dana promjenjivo, ali, in đeneral, ipak poboljšanje; što više hodanja i sjedenja (u mom slučaju, sjedenje je podnošljivije od stajanja). * 13. dan - išla radit' nakon lošije noći i vrlo bolne vožnje od 50km, dan vrlo dobar, * Prva noć u svom krevetu od početka - pravo olakšanje (optimalno tvrd, a, bogme, i velik). * Druga, odnosno 14. noć od početka - prva koju sam prespavala (u komadu 6 sati, s budnim pauzama za okretanje u krevetu, al' biti budan kada te ne boli je goli klinac!). * Primjetila: česti škrcevi kod nekih (vjerojatno glupkastih) pomaka trupca ponekad rezultiraju pogoršanjem, ponekad ne. Češće da. Iz istog razloga, 16. noć ne spavala, sa znatno lošijim slijedećim jutrom. Vožnja ne smeta kad sam u fazi kad ne boli. Kraj akutne faze? Subakutna faza? Štogod... Ukupno 17 dana od glavnog škrca, ujutro boli, jako, od dupeta do kuka i, manje, noga do lista, dani skoro bez bolova uz nedozvoljene pokrete (guranje zdjelice na naprijed, rotiranje trupa u lijevo ukoliko stopalo ostane na istom mjestu, istezanje zadnje lože i slično), noć podnošljiva. Liječenje - borba za slobodu i neovisnost * Kreće se u sportskog fizijatra (sutra) da se vidi što se more učiniti za mišiće i živčiće (poglavito stopalo), * Naručilo se kod ortopeda za terapiju (utaman stignem na red za kojih za 9-12 mjeseci), * Dnevno se hoda što se više može i sjedi u komadu što kraće (teško za izvesti u radno vrijeme), liježe tek za spavanje... Cilji i nade u sretniju budućnost * Izbjeći kroničnost i ponovnu upalu (mo'š mislit'), * Što prije se osposobiti za povratak treningu, s naglaskom na koljeno i pripadajući 4ceps, lišće i ložu, * Osposobljavanje za bajk, prvo planinski, potom (nadam li se previše), i cestični te, * možda, jednom opet, trčanje. Potonje je bliže ZF-u, ali dat' ću sve od sebe. O programu, trajanju i rezultatima rehabilitacije više kad saznam, ako saznam... Rekapitulacija rekapitulacije * 7 dana qrac, potom, * 7 dana palac, * nastavak neizvjestan. |
