u naručju vremena

Hodala je
zamišljenom ulicom
od kolača.
Puteljcima se slijevao
rozi preljev
iz bajke.

Njene oči su gledale
u daleke oblake,
nedodirljive.
U dugine boje njegovih priča
što popunjavaju obzore
tuđih snova

Znala je da ne može tražiti
više od posutih mrvica
mrvica zlata
većih od vječnosti.

Upijala je
tu blještavu kišu
kao zrake sunca
čuvala kao život.

Kao da može isprati
mrak i plitkost,
može li?

Letio je sličnom stazom
ali s bijelim krilima
sve većim i većim
a ona je gledala
kako sjaje
s druge strane.