u naručju vremena

Da sam stvarno slobodna,popela bih se na te strme,visoke stijene i vikala:'Ja sam kralj.' Osječala bih vjetar visoko gore kako mrsi mi kosu....
Da sam stvarno slobodna,bila bih dovoljno hrabra da se ne bojim igrati s prirodom,da se ne bojim trčati po kamenju i skakati po drveću..dovoljno hrabra da se ne bojim tako zarobljeno za svoj život. Pečorin je rekao:''Ja idem uvije ksmionije naprijed ,kad neznam što me čeka.Ta gore od smrti neće se ništa dogoditi- a smrti nećeš umaći.''


Šetam noći bez zvijezda, i zamišljeno gledam kako dolaze i nestaju svijetla.Kako je srebrn odsjaj na vodi, kako su tamne grane stabla.Kako neprimjetno,hitro poskakuju sjenke,a u umu mi zaiskre misli,pa plešu s osječajima.Taj njihov ples prati pjesmu koju piše život,a možda još više mašta.Ritam je pijani,ubrzan,ponegdje nježan,tužno plače. Da li je lljubav? Kada će pasti u zaborav?Kada če me pustiti? Kada ću ga pustiti?Pa niada me nije držao.