30

četvrtak

kolovoz

2007

Postgodišnji blues

Iako sam se prvotno jako nećkala oko ne baš planiranog godišnjeg u kolovozu, ispalo je gotovo pa savršeno s obzirom da je prvotni plan cijele turbo ekipice bio početak 9. mjeseca i jedrenje (mukte, osim troškova za gorivo i pijaču). Sve u svemu tih deset (čak) radnih dana je ispalo super i jedini pravac u kojem se nisam uputila bila je Istra. To ću kad dođe jesen i Dani tartufa. Tada mi je Istra najljepša..Doma sam dolazila sve skupa 3 puta po jedan dan da bih izbacila prljavi veš, prepakirala stvari i pičila dalje..čak i na svadbu njih dvoje preko granice prije koje sam ravno 3 sata uspjela ubit oko, a na samoj svadbi zaraditi takav krvavi žulj na palcu zbog glupavih novih sandala da se nisam mogla pomaknuti, na kraju balade hodala sam tako odvratno u tim visokim petama da bi mi i stupajuća u štiklama, Željka Ogresta pozavidjela na hodu....Žderalo se i pilo naveliko, pa čak mislim da sam se uspjela udebljati na tom godišnjem.Skužila sam po haljini koju sam obukla na svadbu. Krkalo se tako morskih specijaliteta, roštilja, svadbenih torti i delicija koje se obično krkaju na svadbama, punjenih vešalica i karađorđevih šnicli, pive, crnjaka, Cuba Librea i sl. čudesa…Dala sam si luksuz od dva dana prilagodbe prije početka rintanja ponovo i to je ispalo čak i prilično traumatično s obzirom da me dočekala gomila neplaćenih računa, dok je uvjerljivo najveći očaj izazvalo otvaranje koverti od kartičarskih kuća kad sam skontala da su me se sjetili svo troje s dospijećem na isti fucking dan….Nisam se ubila, nisam žicala po križanju ko onaj lažni invalid s mercedesom krapinskih rega (vidite, istina je da se zagorci rode s malom maturom!), nisam ni digla cash advance, falatiboze, ali…U svakom slučaju, na poslu se uhodavam, zasad su tolerantni na moj short term memory loss što se tiče cifri i računa od pred dva tjedna. Eto, da malo zaslinite i vi, ovo gore i dolje je dio onog što se jelo i pilo…ovo dolje je konkretno slikano na Palmižani koja me oduševila, pa da si malo uljepšam blog uspomenama s ljetovanja dok smislim neku novu temu za sljedeći post, a ima ih itekako, samo sam bila lijena ufatit se tipkovnice…bitno je probit led, makar i šiljkom, ipak je ljeto, ledom se razbacujemo ko ludi za sve moguće cugice, pa odmah imam asocijacije na neke kultne filmove iz 90-tih…ali o tim i takvim filmovima neki drugi put…Ovo je ipak post napisan sa sjetom i guštom na neka manje stresna buđenja…


10

petak

kolovoz

2007

Opet malo o bešćutnim ljudima i njihovom odnosu prema životinjama….

Danas sam nekim poslom išla u onu veliku zgradu Zagrebačke banke na Samoborskoj 145, na samom ulazu presrelo me gladno malo mače koja je mijaukalo na sav glas i hodalo za ljudima pokušavajući užicati koji zalogaj…maca je umiljata, bacaka se na leđa, spremna za maženje, što samo po sebi govori da je izbačena odnekud na ulicu, stara je po mojoj procjeni između 2-3 mjeseca…Nisam sigurna o spolu mace jer je stalno trčakarala okolo, ali sam otrčala do obližnje benzinske i kupila joj konzervu whiskasa koju sam servirala u plastični tanjur, jedini koji sam našla u ormaru u uredu.. Najela se tako da joj je škembica iskočila, a meni su se same od sebe zasuzile oči..Pri povratku s posla, negdje oko 6 navečer, stala sam ponovo na istom mjestu, isipala preostali dio konzerve i ostavila tanjur s vodom (čini mi se bespotrebno, jer je i hranu i vodu smočio onaj grozomorni pljusak od popodne)…Ja bi ju privremeno udomila dok joj ne nađem drugog vlasnika (sama ih imam 4, sve su dolutale, i psa koji ih obožava), ali sutra odlazim na dvotjedni godišnji…Voljela bi da je bar netko tko živi blizu ode nahraniti tamo ili da si ju uzme kući…Ne znam da li tražim previše, ali vidjet ću hoće li me dočekati tamo i za dva tjedna..Idem se sad pakirati, a vama eto par fotografija sive mice mace sa Samoborske koju je danas čulo pola banke kako mijauče..možda se nađe koja dobra dušica koja je u gradu pa je ode spasiti..

Nevezano za moju temu o maci, svaka čast ljudima koji su riskirali vlastiti život kako bi spasili pse iz azila u okolici Dubrovnika od požara… O ovcama koje su umirale od žeđi na Kornatima, bilo je jako puno govora u medijima zadnjih dana, samo izgleda da ih prvo mora gomila umrijet da bi se naš vrh odlučio na reakciju….ali zato je „Mikijev“ pas bio u medijima svako malo…

Tužan pogled prema parkiralištu



Gozba s plastičnog tanjura koja to sigurno više nije unatoč ostavljenoj konzervi (kiša)


Oblizavanje nakon klope


Pogled u neizvjesnu budućnost

05

nedjelja

kolovoz

2007

AFŽ dan

Jučerašnja subota kao takva ući će u jedan od onih dana koji se u mojim sivim stanicama trajnije nastanjuju…naughty Zamislite 3 djevojčice/žene, (nečije) supruge, cure, majke na hrpi, jedina koja ima obitelj ih je poslala na more, a preostale dvije, među kojima sam i ja imaju samo kučiće i mačiće koje su povjerile nekom drugom na brigu taj dan, i udrile brigu na veselje…Kad mi netko veli da Zagreb sucks preko ljeta, dobit će pozivnicu za druženje s nama…U svakom slučaju bilo je tu opakog obilaženja dućana, rezervacija na čuvanje do ponedjeljka jerbo je jedna od biserki zaboravila etui s karticama ( a i bolje da je, poznavajući je..), cugica, guštanja s kavicom i umobolno sporim konobarom u dva popodne pod vodopadom usred centra grada, šetnje i škljocanja fotićem ko da smo japanski turisti, kratkog obraćanja za oprost svih pizdarija svevišnjem na Kamenitim vratima, pa onda opet red shoppinga, cuge, trača,cerekanja, promjene birtija, klopanja junk fooda s nogu itd. Taj neobičan sklad gomile estrogena na hrpi tijekom dana uspjela su narušiti dva predstavnika muškog roda. Jedan od njih je uvijek tu negdje, siva eminencija, koji se pojavljuje kad ga najmanje očekuješ, pa kad se pojavi među tebi dragim ljudima padneš s nogu od šoka ko da ti se obratio onaj Faca iz Sex i grada glavom i bradom da se želi intimno družiti s tobom, a drugi se sasvim spontano šetao sa svojim osmomjesečnim prvorođencem po jednom od novozagrebačkih kvartova , pa je sirotek upao u društvo naizgled napušenih/pijanih djevojčica/žena/majki koje su ga pokušale uvesti u priču tko, koga, gdje, zašto, kako, ali nije uspio polovit niti trećinu priče…rekao je da se predaje već u prvih 5 sekundi jer ne mre polovit tu spiku…ipak ispada da frajerima multitasking predstavlja osobit napor, osim valjda ako su dva komada u krevetu u pitanju…a brijem da bi i većini i to bilo too much jer su samo jaki na riječima. Ipak, Rocco je jedan.smijeh U svakom slučaju, poželim više ovakvih subota ispunjenih smijehom da te zaboli trbuh od istog, šetnji i obilaženja dućana i kafića do besvijesti…podsjeti me nekako na neke studentske dane kada sam imala više vremena, a manje para. Jedina razlika od tih dana do danas je u tome što sam u međuvremenu stekla diplomu koja danas predstavlja samo jedan tuljac s kojeg moram brisati prašinu, a u glavi sam i dalje žešće opaljeni teenager. Jest da radim i zaradim neki iznos teškosavijajućih papirića isforsiranog tečaja koji mi procure kroz prste, ali ne žalim ni za čime. Jednom se živi…Take it or leave it.. ja sam uvijek pribjegavala ovoj prvoj opciji…A kartice i postoje zato da bi se peglale ,zar ne? Čemu inače plaćati XXX,xx kn članarine za gold card Amexu, postajem i pjesnik inspirana vama..btw, to je i reklama za neku od banaka koje smo olako prodali strancima, ali nema veze…koincidencija čista...rolleyes

UPDATE-dva dana kasnije:

Da se ubijem odmah ili kasnije?

Danas saznah da će mi nadređeni ljetovati u istom terminu kad i ja na istom mjestu, nekih 5 kuća bliže obali od mog odredišta….Već je najavio da će ponijeti laptop za hitne slučajeve. Mislim da ću ponijeti bar karton Havana Cluba za radit Cuba libre sa sobom u avion u subotu. Makar mi ga zaplijenili oni tamo na kontroli i podijelili među sobom..Nisam čeh inače da furam cugu sa sobom, ali u tom kvazi elitnom odredištu toga jednostavno-nema za kupit. Provjereno u 6. mjesecu kad sam zadnji put bila tamo i ubijala zadnje Bogu ukradene dane starog godišnjeg. Čut takvu strahotu, a ne napit se od muke bilo bi stvarno too much…Za početak, kupila sam japanke za plažu, cipele za jesen snižene ni manje ni više nego za ciglih 500 kn u fancy-šmensi dućanu i jedne natikaljke za poklon. Sutra idem po zalihe cuge. U koferu će biti samo mjesta za fotić, kameru i cugu omotanu u moje gaćice da se ne razbije..dobro, ponijet ću i dvije,tri majice, minjak i badić. Da se ljudi sablazne kad me vide u istom..naravno, da me zamijene za Ivu Jerković, buahahahaha.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.