utorak, 29.11.2016.

Selfie manijaci

Da ovaj svijet ide u vražju mater otkad su smartphonovi uzeli maha nije novina. Da se ja svaki dan tome iznova čudim, također nije novina. Na dizanje ovog bloga iz mrtvih potakla me zapravo jedna crtica iz života, a trajala je nekoliko minuta. Možda ona i neće biti toliko bitna vama, ali meni sasvim dovoljna da skužim koliko su ljudi jebeno isprazni i mutavi i da se stvarno osjećam kao da sam s nekog drugog planeta. Dođem ja na bazen ovaj vikend u jedno od mjesta gdje se može ići na bazen u ovom gradu. I tako to, dolaze ljudi iz raznih pobuda, neki zbog zdravlja jer stvarno vole plivati, neki zbog namakanja ko da su u Krapinskima na rehabilitaciji, neki zbog sauna, neki zbog ležaljki oko bazena jer se fino možeš izvaliti i gledat trbušaste djedice ili mlade komade oba spola. Iste face kolaju tim mjestom godinama i većinu ih već znam po faci, a neke i po imenu. Sve u svemu, to mjesto nije ništa pretjerano eksluzivno, čak i pomalo zrelo za renovaciju jer tisuće ljudi onamo dolaze godinama i trgaju inventar, kvake, ogledala. Uglavnom, teta, plavuša, izgledajuće starija od svojih cca 40 i neš sitnog, možda 45 maximalno, dolazi u badiću do izlaza u spa zonu. Popravlja si badić, navlači donji dio na bokove više i divi se s ogromnim samozadovoljnim osmijehom odrazu svoje guzice u ogledalu. Prođem prvi put jer je wc odmah pored, obavim uriniranje i izađem opet prema garderobi...U međuvremenu se garderoba malo raščistila i stišala od čavrljanja posjetiteljica, a ja začujem zvuk fotića na mobitelu. Navirim se iza ruba svog ormarića, a gospođa izbacila laganoviseću cicu iz badića, isplazila jezik kao da će si ju liznut sama i očito ima vrući viber chat s nekim obožavateljem. Sad me već zainteresirala situacija i lagano se cinično iscerim sama sebi u tišini kutem usana i nastavim provirivati....Pao je i belfie te šatro fatalne plavuše koju prije nisam viđala jer očito nije stalni član. Ako niste znali, belfie - to je guzni selfie. Kad sam sebi slikaš dupe jer ti je kao hoooooot pozadina i baš si zatelebana sama u svoje dupe. A žena je bila sve samo ne hot, budimo realni. Nije da ne mislim da se s 40 i kusur može dobro izgledati, dapače, i sama sam u toj dekadi, ali jbte, otkud si ti ženo pala, s koje planete? Imaš li doma kupaonu pa da frajeru pošalješ ako treba i ono s prednje strane, možda i iz žablje perspektive? A ona škljoca svoj pakšu i dalje i gleda koji je kut bolji i ne da se smesti...Zanimljivo je ponekad ljudi počinju doživljavati javna mjesta kao svoj dnevni boravak. I nemojte misliti da sam neka konzerva, nisam nimalo. Lagala bih da nisam ni ja nekom od svojih frajera koji su mi prošetali kroz život poslala neku fotku, manje ili više slobodniju da me se sjeti dok sam ili je on daleko, ali nisam to nikad radila iz svlačionice s hrpom žena okolo. Činjenica je da su ljudi postali odvratna, samoljubiva, narciosidna stoka. Još gluplja stvar koju rade je da dođu pred neku poznatu građevinu, tipa, šta ja znam, Fontana di Trevi i onda umjesto predobre fontane koja je vanserijsko čudo arhitekture vidiš glavurdu, dvije ili više njih s naznakom fontane u pozadini. WTF? Ako žele pojačati dojam, onda još lagano uvuku obraze kako ne bi izgledale kao da im je ta prazna glavica predebela i napuće ćubice da izgledaju ko Ciganovićeve. I onda si misliš, jesam li ja premalo narcisoidna ili ovo sve skupa oko mene više nije crno bijeli svijet, izgleda da je samo crn...Još jednu glupost sam zaboravila. Lovljenje pokemona. To je tek glupost nad glupostima, gledaš pomahnitale ljude koji trče čudnim putanjama i gledaju u ekrane....Na kraju mogu zaključiti samo jedno, a to ću učiniti parafraziranjem jednog poznatog stiha jednog poznatog banda koji se, nažalost, raspao: it's the end of the world as we know it...(but I don't feel fine)...


- 21:45 - Komentari (12) - Isprintaj - Link

ponedjeljak, 15.07.2013.

Promjena-na bolje

Uskrsnuh. Upravo. Na blogu. Nakon pooooduže apstinencije od istog. Iz čistog protesta jer je ono ličilo na ništa. Jedno veliko ništa: nepregledno, bezvezno, nepovezano ništa s ničim....Ovo liči na nešto što mi je bilo drago i poznato i obilježilo dobrih par godina mog života. Što se u međuvremenu dogodilo i nije široj publici pretjerano zanimljivo, ali može se reći da se radi o pravocrtnom gibanju s tu i tamo sjajnim nijansama (bude ponekad i sive, hahahaha). Što se tiče nijansiranja, mogu reći da se sve češće moram nijansirati, naročito dio uz tjeme. Hoće to s godinama. Ali ako ništa drugo, bar još uvijek stanem u iste hlače i iste grudnjake pa me to čini sretnom. Svaki bedak ima svoje veselje, a ja sam svoje interese nekako plasirala na druga polja, manje na blogersku virtualu. Zabavno mi je kad neke od Vas skužim u gradu jer ste svojedobno objavili svoje fotke, pa si razmišljam da li bi ispala bedasta da Vam se javim jer ja vas "znam", a vi mene ne....Onda zaključim da je bolje da stvari ostanu kakve jesu i izgubim se u masi prolaznika.....a i vi odete svojim poslom dalje. U svakom slučaju, lagano odbrojavam dane do godišnjeg (ove godine idem najkasnije ikada na godišnji), a do tada, ako me se netko sjeti od prekaljenih blogera ovdje, bit će mi drago....ovdje su sada većinom neki novi ljudi, a metuzalemi po stažu na blogu su odavno zaplovili nekim drugim morima. Pozdrav svim starim blogerima od 2005.kad sam napisala svoj prvi post. I nije bio ništa pametniji od ovog. Trla baba lan, ali to ionako vidite svaki dan na telki u svim informativnim emisijama i sapunicama.






Oznake: laprdanje

- 23:20 - Komentari (11) - Isprintaj - Link

subota, 17.03.2012.

Ukazanje...

Drago društvo, ako me se netko uopće sjeća odavde, ja sam nekada vrlo revnosno objavljivala svoje postove. O bitku i kvantnoj fizici, muško-ženskim odnosima i o Seinfeld tematici oliti ničemu. Stojte mi dobro vi koji me se sjećate, a mladim, potentnim i riječitim blogerima i blogericama želim sve najbolje u daljnjim nastojanjima da ih netko ovdje primijeti i da nešto naprave sa svojim blogovima. Makar da im netko plati da pišu za njih. Čak i pod uvjetom da čekaju tih par sto kuna što bi dobili mjesecima... Iako, ako mene pitate, s ove vremenske distance što me nema ovdje, ne vidim apsolutno ništa novog ovdje. Letargija. Jad i čemer. Kakva država, takav i blog. Ošlo sve u Honduras. Zazivam vremena kad je blog bio prva stvar koju sam otvarala ujutro....ovako, pratim Vas povremeno i samo mogu reći da je ovdje totalno nezanimljivo i da su svi koji vrijede zbrisali odavde...jedino Riba i SUB tu i tamo napišu koju suvislu....pratim povremeno, i uvijek sam nevidljiva...:)

- 16:26 - Komentari (8) - Isprintaj - Link

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se