Zajednica Emanuel - Hercegovina
26.08.2009., srijeda
Što bi Isus rekao? (Mt 23, 27-32)
|
I danas nastavljamo razmišljati o Isusovim oštrim riječima upućenim pismoznancima i farizejima. U to vrijeme i jedni i drugi su imali duhovno-religiozni autoritet i kao takvi bili cijenjeni i poštovani. Poznavali su dobro odredbe Zakona i poučavali su druge u njegovom vršenju. Oni su bili ti koji su postavljali norme ponašanja i upravljali su zajednicom te su zbog toga bili i odgovorni za stanje u toj zajednici u kojoj su živjeli. Međutim, što oni čine? „Izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja“- Isus žestoko i bez ikakvog uvijanja napada njihovo licemjerno ponašanje i bezakonje. Oni koji su zagovarali strogo izvršavanje odredbi Zakona bili su upravo oni koji su ga na najgori mogući način kršili. „Ti koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje, te si uvjeren da si vođa slijepih, svijetlo onih u tami, odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ“ (Rim 2, 17-21. 23.) Što bi danas Isus rekao mnogim upraviteljima zajednica i onima koji imaju odgovorne funkcije u zajednici? Što bi rekao mnogima koji upravljaju drugima na bilo koji način i na bilo kojoj razini? Rekao bi isto ono što je govorio pismoznancima i farizejima! Možda i još oštrije! Svako društvo i svaka zajednica moraju imati one koji su zaduženi za upravljanje, vođenje i usmjeravanje. U protivnom bi njima vladali anarhija i nered. Ali gledajući oko sebe i motreći stanje u društvu danas, na žalost moramo konstatirati da su i anarhija i nered i te kako prisutni i uzimaju sve više i više maha. A upravljačke stolice i fotelje su popunjenije više nego ikada. Na žalost, svakodnevno se susrećemo s bahatošću, arogancijom, nebrigom i neosjetljivošću za potrebe „običnog“ čovjeka, i to upravo od onih koji su i po Božjem i svjetovnim zakonima dužni da skrbe za tog čovjeka. Njih više zaokupljaju njihovi vlastiti interesi i probitci nego briga za one koji su im povjereni. Svojim sablažnjivim ponašanjem pokazuju koliko u biti preziru i Božje zapovijedi, a i moralne i ljudske zakone. Pitam se samo da li su ti ljudi uopće svjesni odgovornosti koju imaju. Da li do njihovih mozgova dopire svijest da će u Onaj dan odgovarati upravo kao upravitelji onoga što im je povjereno? „Onomu, naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bilo bolje da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more“ (Mk 9, 42) Istinski primjer kako se trebaju ponašati oni kojima je povjereno upravljanje nalazimo u Prvoj poslanici Solunjanima, u kojoj sv. Pavao piše ovoj zajednici: „Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu“ (1 Sol 2,10-12). Plod takvog zalaganja i nesebične ljubavi i brige za ovu zajednicu bio je prihvaćanje Riječi Božje i obraćenje Solunske zajednice na služenje Bogu živomu i istinskomu (usp. 1 Sol 1, 6-10). Iako se današnje čitanje iz Matejevog Evanđelja prvenstveno odnosi na upravitelje i one kojima je na bilo koji način povjereno vodstvo drugih, to ne sprječava svakoga od nas da, u svjetlu ovih evanđeoskih riječi, ispitamo svoju vlastitu savjest. Naš život može drugima biti pozitivan primjer koji ohrabruje i potiče na dobro, ali isto tako može biti i na sablazan drugima. Dakle, što bi Isus rekao? „Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan“ (Mt 18, 7). Ljiljana |
- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
