Zajednica Emanuel - Hercegovina
04.08.2009., utorak
Isus hoda po vodi (Mt 14, 22-36)
|
Nakon što je čudesno nahranio mnoštvo u pustinji, Isus se povlači u osamu na molitvu, a svoje učenike šalje lađom preko Genezaretskog jezera na drugu obalu. Isus je u molitvi proveo skoro cijelu noć. Oko tri sata pred jutro dolazi k učenicima na lađu hodeći po vodi. Lađu su zahvatili valovi jer bijaše protivan vjetar. Kad vidješe Isusa kako k njima dolazi hodajući po moru učenici se prestrašiše. A On ih odmah ohrabri govoreći:“Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Dalje čitamo kako Petar prihvati ovo Isusovo ohrabrenje te mu reče:“Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi“, a Isus mu jednostavno odgovori:“Dođi“. I krenu Petar, iziđe iz lađe i hodaše po vodi. Dok su njegove oči gledale Isusa noge su čvrsto hodile po vodi, ali kad mu pogled izmaknu na valove koji su ih okruživali prestraši se i počne tonuti. I zatim krik:“Gospodine, spasi me!“ A Isus, uvijek prisutan i spreman pomoći, odmah pruži ruku spasa. I upita Petra: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Čitajući Evanđelja nailazimo na mnoga mjesta gdje Isus svoje učenika naziva malovjernima. Oni često padaju pod utjecaj svoje vlastite tjeskobnosti i malo prostora ostavljaju povjerenju u Boga. Pa i onda kad je vjera i prisutna, ona ih ne obuzima potpuno jer ih briga i strah još uvijek tjeraju u malovjernost. U današnjem čitanju evanđeoskog odlomka, vidimo da je Petar odložio sumnju i malovjernost tek nakon što je prihvatio Isusovu ruku i osjetio Njegovu nazočnost. I tada zajedno s drugim učenicima ispovijeda svoju vjeru govoreći: „Uistinu, ti si Sin Božji!“ Čitajući ove retke i razmišljajući o njima svatko od nas se može lako staviti na mjesto Petra i ostalih učenika. Zar nam svakodnevnica i prečesto ne sliči na uzburkano more i ne biva li lađa našeg života udarana protivnim valovima? Ti valovi su kušnje koje se očituju na razne načine i u raznim situacijama i potrebama. Dolaze do izražaja kroz naše fizičke, emotivne, psihičke i sve druge potrebe. Često nam izgledaju toliko protivne onome što u konkretnoj situaciji želimo i čemu se nadamo. I kada vidimo da nije onako kako smo očekivali da bi trebalo biti uspaničimo se. Javljaju se razni strahovi, tjeskobe, brige i naprosto ne znamo gdje je izlaz i što je ono ispravno što bi trebali učiniti. Pogled nam bude usmjeren na probleme s kojima se suočavamo. Ti problemi uistinu znaju biti i te kako veliki. Ali isto tako često nam zbog našeg uznemirenja izgledaju još i veći nego što u stvarnosti jesu. Na žalost, nerijetko u takvim situacijama zaboravimo na Boga. Zaboravimo podignuti svoj pogled na Njega i od Njega tražiti i očekivati rješenje. Doduše, možda i napravimo nekoliko koraka u vjeri, ali kada se valovi kušnji podignu još više onda nas preplavi malodušnost i tonemo. A vjera traži pouzdanje, vjernost, poslušnost, nadanje i čekanje. Ona traži onaj iskorak iz lađe i hod po vodi s pogledom uprtim u Trojedinog Boga. Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga! Samo u snazi Božjoj možemo biti pobjednici u kušnjama života. Sveti Pavao kaže: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti." (1 Kor 10, 13). Vidjesmo kako Isus dolazi k učenicima hodajući po vodi. Za Njega nema ni vremena ni prostora. Njemu nisu potrebna nikakva prijevozna sredstva, ceste ni aerodromi, putovnice ni vize da bi došao k nama. On dolazi tako jednostavno. Dovoljan je iskreni poziv srca: Dođi Gospodine Isuse Kriste. Dođi u moj život. Gospodine, spasi me! Neka Tvoja snaga upravlja lađom moga života. Neka moj pogled uvijek bude na Tebi Gospodine. I kada se dižu najveći valovi jačaj moju vjeru Gospodine! Ljiljana |
- 16:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
