Zajednica Emanuel - Hercegovina
02.03.2009., ponedjeljak
Posljednji sud (Mt 25, 31-44)
|
Nakon što smo ovih dana čitali i slušali o Božjem pozivu na obraćenje, o pozivu da uđemo u svoju nutrinu i ispitamo se kuda ide naš život i jesmo li odabrali život ili smrt, Božji put ili neke druge putove, u današnjem odlomku iz Evanđelja Matej pred nas stavlja posljedice našeg izbora. „Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih“ (red. 31-32). Jedne će postaviti s desne, a druge s lijeve strane. I svi će primiti prema zaslugama. Jedni su odabrali Božji put, put ljubavi i milosrđa, a drugi odabraše neke druge putove. Jedni Život i Kraljevstvo Božje; drugi smrt i oganj vječni. I jedni i drugi će pitati Gospodina kada ga vidješe gladna ili žedna, bolesna ili u tamnici, pa da njemu nešto učiniše ili ne učiniše. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Timoteju kaže da Boga nikada nitko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti (1 Tim 6,16). Pitamo se kako onda možemo Bogu učiniti djela ljubavi i milosrđa ili ih ne učiniti. Odgovor na ovo pitanje daje nam sam Isus kad kaže:“Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće“ (red. 40) i „zaista, kažem vam ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.“ Jasan je ovo odgovor. Kroz ovaj život idemo često imajući zatvorene oči i ne vidimo ljude pored sebe, ne vidimo njihove potrebe. Možda i pogledamo oko sebe ali različito vidimo ovisno kakvim očima gledamo. Ako gledamo samo našim ljudskim očima teško ćemo uistinu vidjeti potrebe onih s kojima živimo. Ostajemo nekako tvrdi. Gledajući samo ljudskim očima radije ćemo vidjeti slabosti drugih i pronaći ćemo mnoge razloge koji vode u prilog tome kako je najbolje gledati svoja posla. I naviknemo se na to. Trebamo gledati očima srca. Srce je ono koje će nahraniti gladnoga, napojiti žednoga, primiti putnika, pohoditi bolesnoga i onog u tamnici….I neće se uopće o tome puno pitati. Jer srce ne pita, ono ljubi, ono se dariva. I ako srcem budemo gledali, na kraju našeg životnog puta sigurno ćemo čuti riječi Gospodinove: „Dođite blagoslovljeni Oca mog….“ Ljiljana |
- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
