Zajednica Emanuel - Hercegovina
06.11.2008., četvrtak
UČENJE NA VLASTITIM POGREŠKAMA
|
Kad pogledam unatrag, vidim sve one čudesne stvari koje je Gospodin učinio preko Karizmatske obnove. Svjestan sam da su mnogi od nas očekivali i više. Naviještali smo milost Obnove po kojoj bi bilo očigledno da je svatko žedno prihvaća, upravo onako kao što smo je i mi prihvatili, ali to se nije dogodilo. Ponekad Bog ne djeluje kada mi sa sigurnošću očekujemo da će djelovati. Nekoliko puta smo napravili pogreške i u vjeri uradili stvari koje su nam već na samom početku izgledale pogrešne. Istina je da smo napravili mnoge pogreške i većina od nas su doživjeli i razočaranja. Kako smo izašli na kraj s tim? Kako možemo biti sigurni da od sebe nismo napravili zarobljenike zbog vlastitog osjećaja krivnje zbog učinjenih propusta u prošlosti, zbog nedostatka hrabrosti i pouzdanja da poduzmemo nove korake u slučaju da ponovno pogriješimo? Može li obnova i novi život riješiti naše propuste? Neispunjena očekivanja Nedavno sam slušao dobro poznatu voditeljicu kako govori o tomu što je gledala dok je putovala svijetom. Da, dogodile su se mnoge divne stvari zbog kojih je bio zahvalan, ali mnogi kršćani su proživljavali teška vremena dok su se suočavali sa stvarima za koje su mislili da Bog želi da im se dogode, umjesto onih koje se nisu dogodile. Dok je ona govorila ja sam prepoznao neispunjena očekivanja, razočaranje, pogrešnosti, obeshrabrenosti u svome vlastitom životu. Pomislio sam na vrijeme kada sam toliko mnogo vjerovao a tako malo vidio. Sjetio sam se vremena kušnji i iskušenja - koja su često za posljedicu imala slabost i pogrešku. Pitao sam se zar je grijeh pasti? Mislio sam na ljude u koje sam se i sam pouzdavao, ali koji su se nakon svega opredijelili da budu samo ljudi i ništa više. Prisjetio sam se svih svojih nada koje su u meni rasle, a onda su se slomile i nestale. Mnogi od nas se vjerojatno mogu identificirati sa dvojicom apostola koji razgovaraju s Isusom na putu za Emaus: "A mi se nadasmo da je on onaj ..." (Lk 24, 21). Ali, u stvarnosti naše nade često ostanu neostvarene. Zašto, pitao sam se? Sjetio sam se 1 Pt 1, 3-4: "Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima". Kako ćemo mi to naslijediti? Po svojoj vjeri (5. redak). Stoga, ako ću i ja to naslijediti po vjeri, ja moram proći i kroz svoje pogreške s Vjerom u nepogrješivoga Boga. Malovjerni, zašto ste posumnjali? Petar je bio čovjek vjernik, ali i on je također znao pogriješiti. Sjetio sam se razgovora između Isusa i Petra dok je on sav iznenađen hodao po vodi (Mt 14, 22-33) Znamo da je bilo teško more i puhao je jak olujni vjetar dok je Isus išao prema lađi, hodajući po vodi. "Gospodine, ako si to ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi." U ovim okolnostima Petrov zahtjev je ishitren, ali odvažan. Odgovor je jednostavan: "Dođi." Pouzdajući se u njegovu riječ, Petar relativno sigurno korača prema lađi po uzburkanome moru. Shvatio je da doista i radi ono što mu je Isus zapovjedio. Ali, pošto osjeća snagu vjetra i shvaća nemogućnost svega toga, on počinje tonuti. "Gospodine, spasi me!" I njegov Gospodin još jednom pruža ruke prema njemu, pomažući mu da se popne na lađu. Jedini komentar koji Isus čini jeste jedna blaga, gotovo smiješna, kritika: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Ja znam što je Isus htio reći, ali zar Petar nije već svojim iskorakom na uzburkanom more iskazao svoju vjeru? Kako sam ja shvatio ovu scenu? Sigurno je i pasti Ja trebam naučiti lekciju koju je i Petar naučio. Može se biti poslušan Gospodinu kada on od mene traži da uradim stvari koje su ljudskom rodu nemoguće. I može se sa sigurnošću i pasti - onoliko dugo koliko se s pouzdanjem okrećem Gospodinu molim ga da me izbavi. "Gospodine, spasi me!" to je vapaj čovjeka koji tone. Nakon što je Isus ispružio ruku i pridržao ga, Petar je naučio da njegova slabost ne utječe na Gospodnju ljubav i brigu za njega. Sigurno je ponekada i pasti zato što je sigurno potpuno se pouzdati u Boga koji nas ljubi dubokom i osobnom ljubavlju. Ja se ne trebam ispričavati za sve moje padove i slabosti. Trebam se pokajati i promijeniti. Ali, iznad svega moram se okrenuti potpunoj vjeri, neprestano se pouzdavati u Boga. To je upravo ono što je i Isus pokazao Petru. Najvažnija stvar nije da provedemo sate analizirajući razloge koji su me doveli do pogreške. Ono što moram uraditi jeste ponovno čvrsto prikovati svoj pogled na Gospodina i s povjerenjem i pouzdanjem odgovoriti na njegovu sljedeću zapovijed. Razlog zbog kojega padam je obično u mome slabom pouzdanju u Boga - ne u nedostatku napora ili predanosti ili odvažnosti. Nikada se ne smijem bojati pogrešaka. To me neće povrijediti ako dopustim Bogu da vlada. To je lekcija koju je Nehemija već naučio kada se suočio sa sličnim nemogućim zadatkom oko izgradnje zidova oko Jeruzalema. On se pouzdao u Boga - ne u sebe samoga niti u svoju mudrost ili sposobnost. Pogreške vode do ispunjenja Ako želim služiti Bogu moram naučiti da se svi moji resursi nalaze u Njemu. Sam po sebi ja ne mogu učiniti ništa. To je početak novoga života. Isus je to ovako formulirao: "Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod." (Iv 12, 24). Pavao to izražava na drugi način: "S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene." (Gal 2, 19-20) Božja milost i snaga mogu u meni učinkovitije početi djelovati kada se prestanem pouzdavati u svoju vlastitu prikladnost i samodostatnost i kada shvatim da se moram okrenuti Njemu jedinomu. Petar je sasvim upoznao ovaj teški put kroz pogrešku kada je zanijekao Gospodina iako Ga je dobro poznavao. Ali uskrsli Isus se ukazao svome slomljenom učeniku: (Lk 24, 13). Nama nisu poznate riječi koje su tada izgovorene, samo da je Petar otkrio da ga Isus još uvijek ljubi i da mu je oprošteno. Nekoliko dana kasnije, Isus će javno potvrditi svoje pouzdanje u njega, "Pasi ovce moje." Što se tiče Isusa, ništa nije podsjećalo na Petrov propust - samo nježno insistiranje na javnom izražavanju njegove predanosti. Kada je Bog s nama ništa nam više nije potrebno, jer On nam je dovoljan. Kao i Petar, većina nas ovu istinu nauči na težak način. Mi također moramo naučiti kako drugima dokazati da je sigurno nekada i pasti. Mi moramo na njihove propuste odgovoriti isto onako kako Isus odgovara na naše. Pogreške nas ne diskvalificiraju i ne udaljavaju od Božje službe. Naprotiv, to je često vrlo važan korak u ostvarenju vizije koju nam je On dao. Snaga Duha Svetoga Petru je bila potrebna jedna vrlo velika stvar - snaga Duha Svetoga. Njegova nova vjera kojom se pouzdavao u svoga Gospodina bila je stijena na kojoj će Isus izgraditi svoju crkvu. Vjera je nadvladala pogrešku i slabost - dvije stvari koje mnogi od nas dobro poznajemo. Pedesetnica bi sada upotpunila stvaranje novoga Petra. To isto vrijedi i za nas. Kada smo u bliskom odnosu s Gospodinom, svjesni svojih slabosti, ali ispunjeni njegovim Duhom Svetim i kada ovisimo samo o njegovoj snazi, naš život će također biti obilježen prisustvom i snagom živoga Boga. I pored pogrešaka može nastupiti novi život vjere, možemo živjeti u snazi Duha Svetoga. Ali najprije se moramo osloboditi svih onih pogrešaka iz prošlosti. I tek tada se možemo uputiti prema novim zadacima. Charles Whitehead Preuzeto iz ICCRS Newsletters svibanj/lipanj 1993 |
- 19:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
