Riječ za tebe
Kakvo je jelo možeš saznati samo ako ga kušaš. Uzmi moju riječ i kušaj je. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj snaga. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj sila, sila koja mijenja, sila koja obnavlja, sila koja uzdiže. Uzmi moju riječ. Probaj je! Kušaj je!

Kreni i budi glas koji viče u pustinji. Ti budi onaj koji opominje u ime Božje. Ti budi onaj koji dovodi svijet meni.









Zajednica Emanuel - Hercegovina

31.10.2008., petak

BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠNI DAN

SVI SVETI

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, zato se uvodi blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno!

U svetkovini Svih svetih, Crkva poziva na razmatranje nebeske slave i vječnog blaženstva u kojima uživaju svi oni koji su na jedinstven način postali «slika Božja». U praktičnom životu, svetkovina Svih Svetih često je izjednačena sa Dušnim danom i sjećanjem na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života.

Slavim te Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima

Svetih i blaženih je nebrojeno. Stoga je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada se zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Ti odabranici su slika Božja, nama za primjer postavljeni. Oni su nam kod Boga snažni zagovornici kojima se možemo obraćati s punim povjerenjem. Kada njih slavimo, slavimo i Boga u njima.

Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su cista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.<

Svojstva svetih:
siromašni duhom, krotki, ožalošćeni, pravednici, milosrdni, čisti, mirotvorci i posebno oni koji su progonjeni radi Boga


DUŠNI DAN

Dušni dan- sjećanje na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski u životu. Danas možda nisu u slavi sa svima svetima, već u čistilištu.
Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, opat sv. Odilon teološki je povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlje " nebeske, proslavljene Crkve " sa zagovorom za " trpeću Crkvu" ili " Crkvom putnika "
Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Danas upravljam misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

POTPUNI OPROST

Na blagdan SVIH SVETIH, na DUŠNI DAN i nedjelju poslije Dušnog dana, mogu vjernici u svim Crkvama, u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST, KOJI SE MOŽE namijeniti samo za pokojne.
Da se dobije potpuni oprost potrebno je:
- Pohoditi crkvu ili bogomolju u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje,
- primiti sv. Pričest, ispovjediti se ako je potrebno,
- te izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape. (Oče naš, Vjerovanje....)
- Oprost se dobiva od 31. listopada, pa do ponoći 2. studenog, te od podneva slijedeće subote, pa od ponoći slijedeće nedjelje.



- 21:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

POZIV

U buci svijeta, isprazno lutajuć`
tražila sam Stvoritelja svoga,
a ti si kucao očinski strpljivo
na vratima srca moga.

Rukom sam te htjela dodirnuti,
slijediti umornim koracima,
a ti si rekao: „Tu sam dijete!
Ne traži me među oblacima!"

Imenom si me zazvao
na gozbu Sina svog,
preplaših se, haljine nemam
i nisam dostojna tog.

Vraćam se u tišinu,
u odaje srca svog,
blagoslivam taj sveti čas
kad me je pozvao Bog.


Jasna

- 16:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.10.2008., ponedjeljak

UŠLI SMO S HVALAMA!

Laku noć Isuse, hvala ti što si nam upriličio još jedan divan molitveni susret. Radili smo, pripremali se, molili i vjerovali da će biti upravo onako kako nam je Otac obećao, i bilo je.

Na uobičajen način, moleći krunicu Duha Svetoga, pripremili smo se za susret s Gospodinom. Gospodin je pozvao narod svoj, umoran i opterećen, na izvor žive vode. Zajednica se okupila prva. Molitvom smo pozdravili svoga Gospodina i zamolili ga da bude s nama u slavljenju i molitvi i da dotakne svako srce koje ga traži. Bog je obećao da nitko tko se uteče njegovu svetom imenu, neće biti ostavljen, a mi smo mu vjerovali, jer naš Bog je vjeran Bog. Našu Nebesku Majku smo pozdravili prekrasnom pjesmom Kraljice svete Krunice. Molitvom krunice ušli smo u tišinu, razmatrajući koji su to darovi kojima nas oplemenjuje Duh Sveti i uočili da nam je u ovom tjeskobnom vremenu važno svakodnevno ga pozivati u svoj život. Slavljenje je bilo prigoda da se otvore srca. U prepunoj crkvi odjekivalo je: Uđite s hvalama na vrata njegova… i vjerujem da su svi nazočni ušli u slavu Gospodara svojega. Iz radosnih srca orilo je: Naš Bog je silan Bog. Slavljenje je završilo riječima: Ne boj se…upravo onim riječima za kojima svi ponekad čeznemo.

Svetu misu je slavio fra Nikola. S obzirom koliko je ljudi željelo sakrament Pomirenja i koliko ih je pristupilo svetoj Pričesti, vrijeme je da molimo Gospodara ove žetve da pošalje još svećenika. Na Misi je pjevao veliki zbor župe Ružići. Počastili su nazočne predivnim višeglasnim pjevanjem. Zahvaljujemo im što su uveličali naš susret,a Gospodin će ih vjerujem i dalje brižno voditi i blagosloviti uloženi trud.

Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uvijek je trenutak susreta sa živim Isusom. Molitva koja ne zahtijeva angažman, samo otvoreno srce. Uz akorde gitare, pjevao je član zajednice Bože Šarić. Ne trudi se reći Stvoritelju gdje te boli, ne ustručavaj se da će te manje voljeti zbog tvojih slabosti. Ovo je jedini Kralj koji ljubi slabe i ponižene. Ne možeš biti tako loš da te on prezre. Ovaj liječnik ne poznaje neizlječive bolesti, bezizlazne situacije. On je onaj tko ima za tebe novi život. On je pobijedio smrt. Primi ga u svoje srce i imat ćeš biser koji vrijedi više nego sva zemaljska kraljevstva.

Može li puna crkva biti još punija. Svaki put se razveselim kad ugledam neko novo drago lice u masi. Žao mi je zbog onih koji moraju ostati na nogama, ali sam sigurna da će im se trud isplatiti. S obzirom na dirljiva svjedočenja, Otac vraća stostruko.

Ako smo vam uspjeli dati ono što smo primili od Isusa, već sutra će svijet biti za nijansu ljepši.

Neka ulje u vašim lampama svijetli do slijedećeg susreta.
Ljubi vas Emanuel!


Jasna

- 07:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.10.2008., srijeda

Molitveni susret

MOLITVENI SUSRET

"SNAGA EUHARISTIJE"


NEDJELJA 26. LISTOPADA U 17 SATI

16.30: KRUNICA

17.00: SLAVLJENJE

18.00: SVETA MISA

19.00: KLANJANJE PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU

DOĐITE DA ZAJEDNO SLAVIMO GOSPODINA!


Zajednica Emanuel

- 08:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.10.2008., petak

Molitva za blagoslovljen dan

"´Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:

Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!`

Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati."


Gospodine, hvala ti za ovaj dan koji si stvorio za mene. Hvala ti za ljude koje ću sresti. Molim te da me danas obilno blagosloviš. Blagoslovi mene, moju obitelj, sve ljude koje nosim u srcu, sve ljude koje ću sresti, svaku situaciju u kojoj ću se naći danas. Stavi svoju Riječ u moja usta. Daj da te danas proslavim svim svojim riječima i djelima. Budi sa mnom u svakoj situaciji. Hvala ti što me ljubiš i pratiš svojom zaštitom i blagoslovom. Amen.

Lucija

- 19:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.10.2008., četvrtak

RIJEČ

Govori Gospodine, sluga tvoj sluša

bezbroj sam puta ponovila,

htjela sam čuti da ljubiš me Oče,

samoća me umorila.



Na svijetu koji si stvorio

mnogo je onih što lutaju,

tu slijepac sudi hroma i gluha,

svjetla i radosti nemaju.



Svaki za svojom srećom traga,

svak` svoju ranu nosi,

smrtni nam grijeh zatvorio oči,

mrva se ljubavi prosi.



Hvala ti Oče za živu riječ

za mene, za brata mog.

S veseljem kličem:"Tako je pisano!

Tako je rekao Bog!"

Jasna

- 21:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

"Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" (Iv 20, 15)

Marija Magdalena, nakon što je s drugim ženama došla na Isusov grob i vidjela da je kamen s groba dignut, pošla je to javiti Šimunu Petru i učeniku kojeg je Isus osobito ljubio. Njih dvojica su se nakon što vidješe da u grobu nema Isusova tijela vratili kući. Nisu dalje tražili.

Ali Marija ostade. Stajala je ispred groba i plakala. Iako nije razumjela što se dogodilo, njena čežnja da pronađe Isusa bila je velika. Toliko velika da je zakoračila u grobnu tamu. Jer uzeše njenog Gospodina i ona ne zna kamo ga staviše. Kolika je to samo tama bila.....?

Možemo li zamisliti ovakve situacije u svom vlastitom životu? Životne situacije koje su prepune tame, očaja, bezizlaznosti. Situacije kada nam izgleda da nas je i sam Bog napustio. Kada ne znamo gdje da tražimo jer je oko nas i u nama sve tamno.

Sigurno možemo jer je život jednostavno takav. Kada dođu razni neuspjesi, bolesti, patnje i smrti onih koje volimo, teške financijske situacije, kada se razočaramo u one koji nam puno znače....i odjednom se pitamo: „Pa što je ovo, kako se to moglo dogoditi? Zašto? O Bože, gdje si?" A sve izgleda tako teško i nigdje svjetla.

Što tada činimo?

Možda se poput Petra i onog učenika razočarano vratimo u sebe žaleći, očajavajući i sumnjajući. Ili ipak, poput Marije Magdalene, iako sa suzama u očima i boli u srcu, hrabro zakoračimo u tu tamu žarko čeznući da upravo prolazeći kroz nju pronađemo svjetlo spasa i snage za dalje. Da odgovorimo na pitanje:"Što plačeš?" Da se suočimo sa svim što nam život donese iako to nije lako. Naprotiv, niti malo nije lako. Ali da se, isto tako zapitamo: „Koga tražiš?" Od koga očekujemo pomoć?

Isus je uvijek tu u svim našim situacijama ma kakve one bile. Samo Ga trebamo prepoznati. Možda nećemo odmah jer će nam naša bol biti na prvom mjestu. Isto kao i Marija. Gledala je Isusa ali Ga nije prepoznala jer je svoju bol stavila ispred svega. Ali ju je nosila ljubav i čežnja. Misleći od Isusa da je vrtlar reče: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." To je bio vapaj za pomoć. I onda bljesak susreta. Sam Isus se objavljuje i zove je: „Marijo!" Ona se okreće, koja radost! On je tu! „Učitelju" odgovara - samo jedna jedina riječ, a donijela je neopisivu radost, promijenila sve

A mi možemo zamisliti kako Isus izgovara ime svakoga od nas i kako odgovaramo: Gospodine! O da Ti si tu! Ti si tu iako te nismo prepoznali, iako smo mislili da si nas u ovoj našoj teškoj situaciji napustio, jer smo se osjećali tako sami, tako ostavljeni, ali Ti si tu - uvijek sa nama." I sve postaje drugačije, susret s Isusom sve mijenja, jer On će ponijeti naše boli, obrisati naše suze, dati utjehu i snagu za život. Jedan novi život - život s Isusom.

I tu ne smijemo stati. To moramo reći i drugima. Onima koji se nalaze upravo u takvim teškim situacijama. Reći im što se dogodilo nama. Kazati im da je Isus živ, da je tu, uvijek spreman da svako svoje dijete uzme u svoje naručje i utješi u svakoj boli

Isus je rekao Mariji da ide i javi braći. Ta ista zadaća je pripala i nama. Krenimo i mi u svjetlu Isusa Krista i poput Marije posvjedočimo:Vidio sam /vidjela sam Gospodina i On mi je to rekao, On je to učinio. Aleluja!

Ljiljana

- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.10.2008., utorak

OTKRIVENJE

Okom svojim prati moj put,

umivaj me rosom duha svog,

u srcu mom oganj zapali,

zauvijek budi moj Otac i Bog.



Na usne mi radosnu pjesmu stavi,

utješnu riječ za brata mog,

haljinu bijelu i čiste ruke

da budem dostojna imena tvog.



Smijem li te Oče zamolit još nešto,

po zagovoru milosrđa tvog,

nek` tvoja mudrost bude mi kruna

da nikad ne budem oruđe Zlog.

Jasna

- 08:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.10.2008., subota

PJESMA STVOROVA

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Sveti Franjo Asiški

- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sv.Franjo Asiški

Sv. Franjo Asiški rodio se pocetkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naucio citati i pisati. Kao djecak i mladic bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladic u sebi osjecao vatrenu želju da bude prvi, da prednjaci, da se na neki nacin odlikuje. Volio je svecanosti, raskoš, bio prilicno lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankocutnu osjecajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i cudoredno neporocan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voda vesele mladenacke asiške družbe, "kralj gozba i zabava", u kojima je znao potrošiti dosta oceva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama izmedu Asiza i Perije, izmedu naroda i feudalaca. Vec je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.

Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Perie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše vec promijenio, pokušao je ipak poci za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te zapoceo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodocašce u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput cuo zov Raspetoga: "Franjo, podi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!" Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povucen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako ce izbjeci ocevu gnjevu koji je bio nad njim razocaran.

Razocaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu. Potpuno u srcu obracen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na ocinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvecena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: "Cujte me i shvatite dobro! Do ovog sam casa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s vecim pouzdanjem mogu reci: Oce naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja." Nalazeci se jednog dana u crkvi Sv. Marije andeoske, cuo je kod mise ove evandeoske rijeci: "Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuce, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!" (Mt 10,9-10)... Cuvši te rijeci, bio je tako snažno zahvacen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: "To je što tražim, to je što svim srcem želim!" Kasnije mu je svecenik protumacio sav smisao tih rijeci, a i onih koje iza njih u Evandelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.

Tako poucen i zahvacen Božjom rijecju iz 10. glave Matejeva evandelja, Franjo je svoju pustinjacku odjecu zamijenio "minoritskom" - manje brace, kako ce kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada obicavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokornicku i moralnu propovijed: "jednostavnom rijecju ali velikodušnim srcem, pobudujuci i izgradujuci svoje slušatelje". Za svoju je zarucnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te ce neobicne zaruke genijalni Dante, koji ce i sam postati franjevacki trecoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesnickim perom. Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga nacina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju.

Franjo ih je godinu dana poucavao, a onda poceo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evandeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje brace. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje brace, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evandeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i clanovi Reda manje brace budu evandeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumace najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. LT naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evandelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.

Potvrdivši franjevacko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male brace da posvuda propovijedaju Evandelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klericki red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zareden za dakona, pri cemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svecenickom redenju.

Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mucenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevacki red - klarise - ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovnicko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kuci ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doci u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je nacin svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.

Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajuci kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevacke zajednice medu Franjinim ucenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uvelicali. No prilicno je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo cinilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesnicar Lortz piše o tome: "Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji." Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u misticnu suoblicenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz.

Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije andeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvecer. Toma Celano piše: "Smrt je pjevajuci primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i docekao. Papa Grgur IX. vec dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u cast dvostruka velicanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svecevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije tocno znalo za svecevo tijelo. Nakon mucnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronadeno pod glavnim oltarom. Danas se cuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.

Administrator

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (16)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (15)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (15)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (22)
Svibanj 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Cool Graphics
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije.

Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu.

Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve.

Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi.

Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje.

Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov.

Zajednica Emanuel

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Get your myspace counter


Visitor locations

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se