Slavko Kukec - PiPi
10.09.2010., petak
Pjesnik u tuzi i njegova sjena
|
( posvećeno pjesnikinji Medinei ) Ja, htjedoh ušutjeti baš k`o sjena, ( iako mi duša, pjesmi je sklona ) kad nesta žara u stihu kancona, kad u oku nesta voljena žena. I bi ona, neizmjerno otmjena, voljena i ljubljena samo ona, jedina mi gospodarica trona, moja vila, čarobnica, sirena. Al` čemu uzdah, u pjesmama žudnja, i prijestolje kom se duša klanja, kad posta svaka nada uzaludna. Znam da ljubav ne nudi obećanja ushićenosti tren ili bol grudna; prije smrti a poslije vjenčanja! ................ |
