šegrt Hlapić.blog
26.10.2006., četvrtak
Predstojnik mišjeg kabineta
Deba me danas nazvao oko pola jedan na posao i pitao znam li koga ima u kabinetu fizike? Nisam imala pojma. Prvo što mi je palo na pamet bio je Đurica purica. Kaže Deba, imam jednog bišekana. Upitnik iznad glave nije dugo trajao jer sam skužila da se radi o mišu. S oduševljenjem je pričao o maloj životinjici (kao da prvi puta zaista vidi miša) koja je jako lijepa jer izgleda poput miševa iz slikovnica. Umrla sam od smijeha. Bilo mu je žao jer se miš boji jer je mali jer ne zna izaći van i tako dalje.  Predložila sam mu da ga uhvati za rep i baci kroz prozor. Rekao je da mu je to bed jer se boji da ga ne povrijedi. Moš mislit, pa mišekan to ne bi ni osjetio. Mislim da se Deba zapravo malo bojao. Onda sam mu predložila da ga uhvati papirom pa je prekinuo vezu kako bi to napravio. Poslije mi je pričao kako je u tom trenutku ušla druga profesorica s kojom dijeli kabinet, iznenadila se kad je skužila miša i onda zaključila kako treba reći podvornicama da sutra donesu otrova. Deba će sutra ponijeti sira trapista da miš malo ojača kako bi mogao izaći van i izbjeći opasnost. Uostalom, zašto ne bi imali miša u kabinetu fizike. Deba se odmah sjetio Amosa, miša koji je sudjelovao u pisanju američke deklaracije nezavisnosti.  Kaže Deba kako je lijep jer ima gustu dlaku, a ja pretpostavljam da je to zimska dlaka. Nadam se da ga nitko neće zgaziti, otrovati ili zalijepiti onim odvratnim ljepilom. U djetinjstvu sam se nagledala gomile miševa. Uvijek bi u ovo vrijeme godine ulazili u verandu, a onda i u kuhinju. To je bio pravi pakao jer ih je teta mrzila. Mislim, mrzila. Bila je ravnodušna prema njima inače. NIje ih se bojala, ali joj je bilo bed što ulaze u kuću. Hvatali smo ih na svakakve načine. Od lonca na orahu, mišolovki, mačaka, a onda i tih odvratnih ljepila. Najgore je bilo to što je uvijek štedjela ljepilo. Morala sam na komadiću kartona istresti malo ljepila, razmuljati ga tako da unutra ostane prazan krug kako bi se što manje ljepila potrošilo, a u krug staviti komadić slanine, kobasice ili sira. Onda bi se miš zaljepio, no njoj je bilo bed baciti sve skupa jer je hrpa ljepila ostala neiskorištena pa bih morala skidati još žive miševe. To mi je bio totalni bed jer su mi miševi uvijek bili preslatke životinjice. Zamislite da se u nešto ulijepite i onda dođe neko veliko čudovište i krene vas gurati s ljepila s nekim drvcetom i sličnim. U kojoj su oni agoniji bili. A tek ja.  Onda sam skužila da ih treba prije ubiti kako se ne bi mučili. Otresla bih ih s tim komadom drveta po glavi. Često su krvarili, ali ih je barem manje boljelo. Nikada nisam plakala iako sam bila strašno tužna zbog toga. Jednom sam imala parcova za ljubimca. Ne pravog parcova, onog bijelog kućnog. Dobila sam ga kad je već bio veći. Do tada je vrijeme provodio u kavezu pa je bio strašno nespretan. Dala sam mu ime Milovan po mom dotadašnjem najdražem profesoru. Milovan je bio velika maza. Obožavao je grickati skripte, a hrpu puta bi me probudio kada bih zaspala na fotelji pred TV-om. Tata i brat ga nisu voljeli. Nije im se sviđao njegov dugi parcovski rep. Inače im je bio lijep. Poslije sam ga odnijela u Mikanovce, a tamo je često znao izaći iz kaveza. Kada je prvi puta izašao, teta ga je vratila unutra što me je totalno iznenadilo. Nisam mogla vjerovati da joj nije bilo bed. Znala je da je meni stalo pa se primorala na to. Kasnije je izašao i pojeo otrov za parcove koji je stajao u šupi. Bilo mi je odvratno što to nikada nismo previdjeli. Nije mi palo na pamet da bi jeo tako nešto kada je uvijek imao hrpu fine hrane u kavezu. Brzo je uginuo. A sad objašnjenje za predstojnika kabineta. Deba je zadužen za nabavku nekakve aparature za nastavu fizike pa je lupio kako mu je kolegica rekla da je predstojnik kabineta ili tako nešto. Dobro pa nije rekla čuvar pečata kabineta nastave fizike. Zbog malog mišonje koji sada možda caruje u tom kabinetu dobio je titulu predstojnika mišjeg kabineta.  |
