Kako smo umalo ubili kuma ili internacionalni svatovi dio drugi!
U vrijeme dok je Seve skakala sa svojom štiklom u Europi, ja sam sa svojom skakala kao kuma u svatovima iz prošlog posta. Lagala bih kada bih rekla da svatovi nisu bili zanimljivi i veseli, ali u ovakvim je svatovima od tri dana bolje biti običan gost nego netko iz "protokola". Sudjelovala sam u dočeku gostiju i pripremama prije, tako da sam jedva dočekala nedjelju i povratak doma. Ali bilo je zanimljivo. Svi su gosti dočekani raširenih ruku i svim je gostima bilo lijepo. Amerikance smo zasipali domaćim jelima i pićima, tako da su i oni najtvrdokorniji morali popustiti pred dijetom i tom nekom njihovom zdravom prehranom. Zaista se pitam kakvu to vodu oni piju, ili kakvu hranu jedu, jer žena od 70 godina izgleda kao da ima 50, a ona od 35 kao one sa 25. Srušili su mi sve predrasude o McDonald's prehrani, višku kilograma, zubnim protezama i minivalu. Jedino što nije izlazilo iz stereotipnih okvira je ono dobro poznato oprahovski "Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa…" Ali dobro, to smo im mogli oprostiti, bilo je gotovo slatko:). Mala Sophia (Azijatkinja sa slike) svima je bila zanimljiva od prvog dana, jer djeca najbrže pređu jezične barijere, a kad su je spremili u našu nošnju njenoj sreći nije bilo kraja. Isto kao i radoznalosti svakoga tko se našao u blizini.
Naši mađarski gosti, kao što Mađarima i priliči, bili su krajnje veseli sa svojim mađarskim popevkama. Ruski su se gosti dobro snašli sa slavenskim jezicima, pa se pred njima trebalo paziti što i kako se priča. I šokačka kola, koliko god bila različita od kazačoka, nisu im bila strana, pa ih se moglo vidjeti kako veselo skakuću na drmeš. Slavonci i svi ostali sa našeg govornog područja veselo su dočekivali nove delicije nespecifične za tradicionalne svatove. Čak je i onaj jedan Zagorac uživao. I tu je onda trebalo stati sa svim. No, negdje sredinom večeri prekidaju nas dvoje ljudi koji su u selu angažirani za organizaciju susreta kulturno umjetničkih društava i pitaju nas bi li nam smetalo da nas pozdrave KUD-ovi koji prolaze po selu. Odslušasmo par pjesama iz dalmatinske Zagore i Metkovića dok su mladence učili kako se pleše linđo.
A negdje pred jutro, po starim običajima ispraćali su se kumovi koji u svatovima ostaju zadnji. I u tom smo trenu, vozeći ga na kolicima, zbog male nepažnje skoro ubili kuma. Kuma (aka Vražja) se na sreću nije dala nositi na stolici, jer da jest, tko zna, možda ovo ne bi pisala:)
