Što Vražju čeka u 2006. godini
Po jutru se dan poznaje. Tako kažu. Nikad nisam znala što znači kad kažu da je netko „jutarnji tip osobe“. Ja ujutro ne mogu puno pričati, ali se brzo razbudim i sve mogu obaviti normalno. Mogla bih u 7:00 sati pisati ispit iz matematike, ali ne primorajte me da pričam. Zato ne volim na posao ići busom ili tramvajem, ili još gore povesti nekoga od susjeda na posao. Strašno neljubazno bi bilo da ujutro ne obavimo taj small-talk, pa onda da ne budem neljubazna ne vozim nikoga. Inače sam blagoglagoljiva osoba, ali tek dva do tri sata nakon buđenja. No, taj problem sa ranojutarnjim razgovorom tj. nerazgovorom, ne raspoznaje moja okolina, pa sam danas dan započela sa pričom, ne znam koliko artikuliranom, ali svakako pričom. Obzirom da su svi moji najdraži blogeri još uvijek na dopustu ili se tek trijezne, pa nisam imala pametnijeg posla, prepustila sam se razgovoru. Moj se mali AFeŽe okupio u uredu i uz prvu kavu, priča o dočeku (ma naravno, o čemu drugome). Zanemarimo generacijski jaz, ja stvarno volim slušati svoje kolegice kad mi živo opisuju svoje provode.
Vratimo se na poslovicu. Po jutru se dan poznaje, a kažu da je prvi dan nove godine bitan za ostatak godine, odnosno određuje ostatak godine. Pa ako 24 sata 01. siječnja podijelim na mjesece, onda bi moja godina mogla izgledati ovako:
00:00 – 02:00 (siječanj 06): U krugu dragih prijatelja šampanj otvorili i skoro popili, plesali i slavili. Praznovjerni kažu da se prvo treba čestitati muškarcu, ali dok je Pero otvarao šampanjac moja smo D. i ja jedna drugoj poželjele sve najbolje. Dakle, godina će biti obilježena prijateljima prije svega, a siječanj barem negdje do sredine tulumarenjem. Kraj siječnja ću sigurno dočekati umorna od posla (no zima i ovako nije moje godišnje doba).
02:00-04:00 (veljača 06): Prijatelji pozaspali po svim mogućim površinama, ja u kuhinji pakiram „zamotače“ (op.a. višak hrane koji je ostao – prvi znak da smo ostarjeli jer hrane je bilo više nego pića). Dakle, u veljači me još uvijek drži umor, i uglavnom spavam.
04:00-06:00 (ožujak 06): Gosti otišli. Tulum završio. Odoh na spavanac. Očito će još biti snijega u ožujku, jer i ožujak sam prespavala. Kruli mi u trbuhu, pa mora da ću u ožujku opet biti na nekoj dijeti.
06:00-08:00 (travanj 06): Još uvijek spavamo. Snijega očito još svuda ima, jer i travanj ću prespavati. Iz sna me povremeno bude SMS poruke, okrećem se na drugu stranu i spavam dalje. Dakle, netko će me sigurno živcirati u travnju, ali neću to primiti previše k srcu. Dižem se na WC, mora da ću u travnju imati problema sa mjehurom.
08:00 – 10:00 (svibanj 06): Još uvijek spavamo. Bojim se da je ovo sad već zimski san. Tu i tamo pogledavam na sat, pa na Peru koji još spava snom pravednika. Prebacila ruku preko njega (Hug 'n' roll tehnika nije bila potrebna), nastavljamo spavati. Dakle, u svibnju ću se očito lagano razbuđivati iz zimskog sna, ali očito ne prenaglo. Proljeće će sigurno okasniti ove godine, a Pero i ja ćemo imati + razdoblje.
10:00-12:00 (lipanj 06): Simultano otvaramo oči i opet pod prijetnjom prejakog svijetla žmirimo. Lagano se mazimo i razbuđujemo. Našli smo se negdje na sredini našeg kreveta, točno između dva naša madraca. Sad smo već poprilično budni. A proljeće/ljeto je već očito uznapredovalo jer sam uvijek najviše zaljubljena u Njega u proljeće/ljeto.
12:00-14:00 (srpanj 06): Ustajemo, tuširanje, kuham kavu, radim zonski doručak, gledamo TV, odgovaramo na SMS poruke. U srpnju ćemo očito na godišnji odmor i plandovati ćemo. Opet ćemo paziti na prehranu.
14:00-16:00 (kolovoz 06): Sjedimo na trosjedu, svaki sa svojim laptopom na krilu. Čitamo mailove, ja pogledavam jesu li blogeri štogod svježije postali. Dakle, u kolovozu ćemo još uvijek biti na godišnjem, kao i većina blogera. Malo sam čak i pomislila na posao i sve što me danas čeka. Očito da godišnji i plandovanje traje samo do sredine kolovoza, a onda nazad na posao. Pogledam Vražju, netko je komentirao. Pomislim da bih trebala promijeniti dizajn. U kolovozu Vražja i ja slavimo godinu dana. Napraviti ću joj neki novi dizajn za rođendan.
16:00-18:00 (rujan 06): Oblačimo se i idemo u čestitare. Prvo kod mojih. Dakle, tek ćemo u rujnu 2006. naći vremena za roditelje. Uspješno izbjegavamo svako jelo. Moja će linija dakle u rujnu biti savršena, jer je dijeta iz ožujka upalila.
18:00-20:00 (listopad 06): Odlazimo Perinima. Dakle, njegovima posvećujemo vrijeme tek u listopadu. Tamo se ne uspjevamo odhrvati kolačima. U listopadu očito kršim dijetu i radim pripreme za zimski san.
20:00-22:00 (studeni 06): Opet me hvata glad. Subway zatvoren, odlazimo doma i najedemo se ostataka sa slavlja. Dakle, u studenom opet po starom, prekršila sam dijetu i jedemo ostatke. Mora da će početi snijeg.
22:00-24:00 (prosinac 06): Odlazimo do prijatelja. Nosimo višak alkohola sa tuluma, pijemo sokić i lagano čavrljamo. Dakle, prosinac će biti usporen i trijezan, uz lagano društvance, i definitivno snježan i hladan.
I na kraju – cijeli dan sam imala plus na tekućem računu (dakle biti će novaca u 2006.), podrapane hulahopke (ni u 2006. neću naučiti oblačiti hulahopke bez da ih poderem, ali biti će novaca pa ću kupovati nove), glavoboljom (tog se zla dakle neću riješiti u 2006.). I na kraju – prijatelji su uvijek dobro došli, i Pero – sexa nema prije lipnja:)
