Zašto ste mi lagali?
Mislim da su me mama i tata gadno sve ove godine varali.
1. Djed Mraz ne postoji. Darove su sve ove silne godine pod borom ostavljali oni, moji najdraži i jedini roditelji dok su spremno, do krajnjih granica cijedili svoje tekuće račune. Da mi naprimjer nisu o tome lagali, možda bih danas bila sposobna othrvati se blagdanskoj šoping groznici i na mom tekućem računu ne bi stajala rupa.
2. Smatram da gimnazija nije bila savršen izbor srednje škole. Trebala sam biti frizerka. Možda nemam prijeko potreban talent za šišanje, ali sam tvrdoglava i bila bih barem donekle dobra frizerka koja cepa barem duplo manje od onoga koliko cepa ova kod koje ja trenutno idem. Sigurno bi se našla neka nezahtjevna mušterija. Da me nisu uvjeravali da je gimnazija najbolji izbor za mene, možda nikad ne bih imala želju za studiranjem, možda bih sad već imala nekakav frizerski salončić, nekoliko redovnih mušterija i dobru zaradu. Bila bi sama sebi šef.
3. Što će mi ljubav u životu? Trebala sam se do sada već bogato udati za nekog bogatog nasljednika ili barem za jednog od onih dečkića koji mi popravljaju auto. Drugi put u tjedan dana moram na servis zbog iste stvari. Dovraga, pa eto i to je dobar posao, malo zakrpaju dok ne izađeš iz radione, zamažu ti oči, masno platiš i provozaš se par kilometara u krug, taman da bi se opet vratio k njima. Eto, da me nisu nagovarali na gimnaziju, možda bih imala frizerski salon i bila udana za automehaničara koji bi redovno, besplatno održavao moj automobil, ili bih bila udana za nekog bogatog nasljednika pa mi redovno održavanje automobila ne bi bilo potrebno ili bih i sama išla u školu za automehaničare ako se frizeraj ne bi pokazao dobrim, pa bih sama popravljala svoje automobile.
4. Kao srednjoškolka, mrzila sam nedjeljna popodneva. Subotom se uvijek izlazilo, nedjeljom se dugo spavalo, i onda bi mi ostao vakuum od onih par sati nedjeljnog popodneva kojeg sam mrzila samo zato što je to par sati prije ponedjeljka. Uvjeravali su me da je groznica nedjeljnog popodneva prolazna, da ću jednom voljeti nedjeljno popodne. Da me naprimjer nisu u to uvjeravali, možda bih danas i dalje mrzila nedjelju, a ipak bila puno spremnija za ponedjeljak. Ili bih cijenila nedjeljno popodne, a iskalila se na ponedjeljak koji i je problem u čitavoj priči…
A ne, mene je danas nakon nedjeljnog popodneva u punom svjetlu dočekao on. Ponedjeljak. Nezgodan kako samo on može biti. Ako išta može poći po zlu, baš će tamo otići, samo zato što je danas ponedjeljak…
