Godišnji remont
Strah je iracionalan. Dobar je strah kome ga je B(l)og dao. Ne bojim se mraka, ali se bojim onoga sto možda ne vidim u mraku. Ne bojim se visine, nego koliko bi to boljelo kad bih pala, ne bojim se preći preko visoke ograde, nego me strah da neću moći nazad. Ne bojim se doktora, nego se bojim što će mi reći…
Kod posjeta doktoru, moja osobina kampanjca dolazi na vidjelo. I jednom godišnje mi je previše. Pa mlada sam i zdrava, što bih pak trebala tražiti kod doktora. Povremene prehlade i temperature volim rješavati domaćom medicinom. Kad me boli grlo, ništa me neće izliječiti bolje nego čaj od kadulje, kad imam temperaturu podvučem se pod najdeblji poplun i dobro oznojim i prođe. Ako je stvarno visoka temperatura posegnem za čarapama namočenim u rakiju i izvučem temperaturu. Kad me boli glava, za to nema lijeka, pa najčešće lupam glavom o zid. Zaista, nemam neke osobite potrebe za doktorima.
Prije nekog vremena, kad sam promijenila posao, onda su uz plaću došle i različite blagodati novog radnog mjesta, pa tako i dodatno zdravstveno osiguranje, te u sklopu toga sistematski pregled. Jednom godišnje pregled krvi i urina, malo EKG-a, malo ultrazvuka i na kraju razgovora sa internistom. Prošlu sam godinu prošla savršeno. Pomalo aljkavi internist nije se zabrinjavao mojom žalopojkom na glavobolju i protumačio to sa "Ah, imate nizak tlak, sigurno spavate dugo"..na moj odgovor "Ne spavam duže od 6 sati" odgovorio je "Pa, eto onda spavate prekratko...". Ove sam godine na red došla kod malo brižnije internistice koja mi je posvetila čitavih 30 minuta razgovora o mom zdravlju. Nalazi više nisu bili tako blistavi. Ipak sam godinu dana starija nego prošle godine, mislim si. Možda to tako mora biti. Nakon ponovljene žalbe na učestale i svaki put sve jače glavobolje, uputila me dalje - oftamologu i neurologu. Možda zato što je to privatna poliklinika i što ću svaki sljedeći pregled van osnovnog sistematskog pregleda dodatno platiti, ili, vjerojatnije, zbog brige i pažnje dobrog liječnika. I naravno da bih smirila moju majku, na moj upit, uputila me je i na UZV grudi, dojki, cica, kako vam drago. Par minuta kasnije našla sam slobodne termine za sljedeća dva dana.
Sutra dan, nisam stigla na red kod oftamologa, što je u redu, jer sa mojim vidom zaista ništa nije, osim što ga sigurno kvarim provodeći određeni dio dana ovdje...na blogu. I prije naručenog termina odlazim neurologu. Razlog moje glavobolje, pronalazi doktorica, je slaba prokrvljenost vratnih žila, i jedino je rješenje masaža! Oh, sad kad imam liječničku dijagnozu, pa ću malo češće posjećivati salone za masažu, jer bez obzira na cijenu, to moram, to je zbog glavobolje...Ali da budemo sigurni, napraviti ćemo i EEG. Tu se osjećam kao na električnoj stolici. Stavili su mi nekakav gumeni povez na glavu, zavezali ga oko brade, i navlažene komadiće spužve stavljali na točno određena mjesta, na koja su kasnije spojili elektrode. Moji dosadašnji susretni sa strujom, koliko god ona niskovoltažna bila nisu bili ugodni. Prije par godina borila sam se protiv celulita, i kako samo mi žene možemo biti glupe, dopustila sam da me spoje na nekakav aparat na kojem sam mogla određivati jačinu struje koja bi tresla moje noge, i stiskala mišiće imitirajući pokrete. Obzirom da sam to skupo platila (a tada sam si još mogla to i priuštiti) nisam mogla dopustiti da sav taj napon propadne, pa sam se nerijetko tresla od jačine struje. No, za ljepotu treba stisnuti zube:). Dakle, spojena na taj EEG sa komadićima mokre spužve na glavi javljaju mi se dva straha: sigurno će boljeti, znam što mogu očekivati. I drugi, sigurno ću nakon toga izgledati kao Moix nakon sušenja kose fenom:). Naravno, sve je prošlo da nisam ni osjetila. Frizura je postojana. Jedino što me brinulo što piše na tom komadiću papira koji je moj mozak ispisao... Nalaz - OK, samo sam u nekoj milisekundi zaspala i moram nalaz ponoviti za mjesec dana. Nakon toga šalju me fizijatru, ženi koja me proglasila slatko-kiselom ženom, koja mi je posvetila čitavih sat vremena, upozorila na različite probleme i spinklala doma sa preporukom za odlazak na plivanje, prestanak pušenje, te izradom orotpedski uložaka da ispravim platfus.
Još jedan dan kasnije odlazim na UZV grudi. Očekujem doktora, jer kad mi već netko mora dirati po cicama, neka bude doktor. Zgodan. Nemam sreće. Doktorica. Nadrkana doktorica. Grubo mi pokaže gdje da se skinem, stavi onaj gel i krene. Do tog trena držala sam se hrabro i nisam bila u strahu. Ali kad se na određenom mjestu zadržala neko vrijeme, i tri puta vraćala istim smjerom popraćeno znakovitim "Hmh..." nije mi bilo svejedno. Dijagnoza nije strašna, ali nije ni bezopasna ukoliko se ne drži pod nadzorom. Kontrola za godinu dana uz redovite samopreglede. I ostade mi knedla u grlu.
Drage moje, što ste vi napravila za svoje zdravlje? Koliko dobro poznajte svoje grudi i da li na njima možete uočiti promjene? Ili možda vaš partner (ica)...
Samopregled
