Jučer sam mom dragom za ručak pripremila ćevape, krumpir, špinat na mlijeku i salatu od mrkve. Šareni ručak. Pero voli šarenu hranu. Ne bi to bilo ništa tako posebno važno da ja jučer nisam bila na voćnom danu i da su mi sline curile od mirisa ćevapa koji se protezao našom kuhinjom, dnevnim boravkom i koji mi se kao podsjetnik duboko uvukao u odjeću tako da sam cijelu večer mogla razmišljati samo o tome.
On se maločas vratio doma nakon cijelog dana, ja vesela otvaram vrata ne bih li nakon cijelog dana vidjela svog dragog, večera ga čeka na stolu a on odmah s vrata, bez poljupca, još uvijek u cipelama, jakni, omotan šalom, i bez „Ljubavi, kako si sunce, kakav ti je bio dan draga, volim te …“:
„E, nije mi baš sjeo dobro onaj ručak od jučer. Mislim ili špinat ili ćevapi. Sumnjam da je krumpir ili mrkva.“
Dr. Phil proclaimed, "The way to achieve inner peace is to finish all the things you have started and have never finished." So, I looked around my house to see all the things I started and hadn't finished, and before leaving the house this morning, I finished off a bottle of Merlot, a bottle of White Zinfandel, a bottle of Bailey's Irish Cream, a bottle of Kahlua, a package of Oreos, the remainder of my old Prozac , the rest of the cheesecake, some Doritos and a box of chocolates. You have no idea how freaking good I feel.
