Nomen est omen
Posebna imena nose posebne ljude. Moje je ime jednostavno, poznato, učestalo, neinventivno i nema slovo „R“. Naime, jedini uvjet moga tate za imena svoje djece bio je da imena nemaju slovo „R“. On, naravno, ima problema sa navedenim slovom. Pa se eto mama složila. Braći su dali posebnija imena, a moje je eto moje, i ne samo moje, nego ih ima na svakom koraku.
Kad sam bila mala poznavala sam Zvjezdanu. Bilo mi je to lijepo ime dok sam bila vrlo mala. Prošlo me.
U mom razredu u OŠ bilo smo tri sa istim imenom. U srednjoj školi čak pet, ne računajući varijacije na temu. To su generacijska imena, kad roditelji nisu znali kako bi nadjenuli ime svom djetetu, pa su eto gledali kako to rade njihovi prijatelji, poznanici i ini. Ni muškarci nisu izmakli ovome. I oni su dobivali ista takva neinventivna, poznata, učestala imena.
Onda su mi u srednjoj školi dali nadimak. Mrzila sam ga na početku. Nije mi bio ženstven. I pokušavala sam ga svim silama izbiti iz glava mojih školskih kolega. Nije išlo, a u međuvremenu ja sam se i navikla, a onda s vremenom i zavoljela taj nadimak. To sam onda bila samo ja, i kad bi me zazivali nadimkom ne bi se okrenule još četiri glave kao što je slučaj sa imenom. Na faksu sam se svima predstavljala imenom, ali su me moje cure zvale nadimkom, pa me većina ljudi i danas zove mojim nadimkom. I najčešće se ne odazivam kada me pozovu mojim imenom.
Onda sam prije dva mjeseca otvorila blog. I razmišljala kako da se zovem. Prvi put sam si sama mogla nadjenuti ime. Dobro možda i ne prvi put, ali radi patetike ostavimo to tako. Sinoć sam baš kontemplirala (mislim da sam ovu riječ ukupno četiri puta napisala u životu:-)) zašto sam si dala takvo ime. Htjela bih biti Vražja žena. U privatnom životu žena kao moja mama koja sve može, kojoj sve ide od ruke, koja je podigla obitelj, i nosi tri kuta kuće, koja kad treba lijepi pločice u kuhinji, a nakon toga brzinski napravi frizuru i ode na neko kulturno uzdizanje. Ili bih pak htjela biti žena koja nisam ja. Posao kojim se bavim daje mi mogućnost da budem Vražja žena. Da me se boje, ili bolje da me smatraju autoritetom. Naravno, zbog godina života, i godina rada u struci, smatraju me šegrtom Vragu. I to će valjda nekad doći na svoje. A u međuvremenu imam svoj blog i mogu se predstaviti kako me volja. Dala sam si moje wannabe ime. Ime je znak.:-)
